"Viđenje budućnosti od strane političara zaustavlja se na jednom, najviše dva mandata. Državnici koji bi mogli imati širu viziju i odgovornost praktički ne postoje. Tako da smo kao guske u magli. Što to znači neprimjereno i pretjerano iskorištavanje prirode? I možemo li sebe izdvojiti iz prirode? Za koju korist? Razumni ljudi prije nego što nešto veliko poduzmu vode računa o tome kako će to djelovati na slijedeće tri generacije, a mudri na sedam. Srljanje u koje smo uletjeli tjera na naglo povlačenje ručne, a i to će teško pomoći da ne odjurimo u ponor. Srljanje zbog materijalne nezasićenosti", govori Darko Rundek u velikom intervjuu za Lupigu. Rundek i Sanda Hržić posljednjih nekoliko godina žive uglavnom u Povljima na Braču, gdje obrađuju svoj vrt. Povremeno su u Zagrebu i dijelom u Francuskoj gdje živi njihov sin David Vid Viktorije Dimitrije Sebastijan Ernest Rundek. U ovom razgovoru glazba i scena nisu bili u glavnom fokusu.

"I opet bih sve to ponovio, ali na drugi način! Bio bih energičniji u Štabu da se rješavaju određeni problemi. Ponos je i čast da vam ponude da vodite odbranu države. U toj državi se krećeš sa Štabom, Bošnjak je komandant, Hrvat zamjenik, mene tretirali kao Srbina, a ja sam tražio da me se tretira kao Bosanca i Hercegovca, odnosno kao “ostalog”. Bila mi je čast, iako nisu uvažavali sve što znam. Znali su mi i ljudi s kojima sam 20 godina bio u onoj vojsci reći, šta hoćeš, ti si ovdje ikebana. Dino Mustafić je 1993. godine film o godišnjici Armije i pita ga Čengić koga ima u filmu, on kaže generala Divjaka, a Čengić kaže: „Molim? Da tog četnika nisi stavio u film!” Ja sam se znao našaliti na svoj račun i reći da su me znali, kao Srbina, voditi poput medvjeda okolo po New Yorku i Washingtonu", tako nam je Jovo Divjak odgovorio na pitanje je li se isplatilo ono što je napravio početkom rata u BiH.

U ožujku prošle godine u javnosti se pojavila informacija da na aplikaciji Telegram postoji grupa „Javna soba“ s više od 7.000 članova, a u kojoj se dijele obnažene fotografije djevojaka i žena, osobni podaci i kontakti bez njihove dozvole i kako se uslijed toga te iste žene uznemiravaju pozivima i raznim ponudama. Javnost je bila zgrožena, ali inertnost policije doprinijela je tome da godinu dana kasnije budemo suočeni s nevjerojatnom činjenicom da je ta grupa još uvijek postojala, i to vrlo aktivno. Oko ovog problema i duboko ukorijenjenog patrijarhata koji sistematski uništava žene govorile smo sa Irenom Cvetković, feministicom i direktoricom „Koalicije Margini“, nevladine organizacije iz Skoplja koja se bavi zaštitom osnovnih ljudskih prava marginaliziranih društvenih skupina, s fokusom na LGBT zajednicu, HIV pozitivne građane, seksualne radnike/ce i marginalizirane žene.

"U ovoj medijskoj kampanji otvoreno smo stavljeni na stranu jedne kriminalne grupe koja učestvuje u mafijaškom ratu koji traje godinama, u pitanju je okršaj kavačkog i škaljarskog kriminalnog klana. Zbog toga smo kao nikada do sada u opasnosti – predstavljeni smo kao kriminalci i jasno su nam nacrtane mete na čelo", kaže u razgovoru za Lupigu Stevan Dojčinović, glavni urednik KRIK-a, mreže za istraživanje kriminala i korupcije. KRIK je poslednjih godina razotkrio „ceo vagon“ afera vladajućih zbog čega su uredno meta napada, kako vlasti, tako i prorežimskih „medija“. Gotovo svaka od tih afera od vlasti i njihovih tabloida komentarisana je na način da se novinare KRIK-a optuži da su strani plaćenici, koji rade za antisrpske interese, a agrumentovane tekstove proglašavali su izmišljotinama. Ovaj put KRIK je naišao na veliku podršku javnosti, pod heštegom #PodrziKRIK danima već traje svojevrsni „popis stanovništva“.

U suradnji s podkastom Radio Karantin, kojeg su u doba pandemije koronavirusa pokrenuli Jelena Visser i Aleksandar Kocić, Lupiga donosi razgovor s kolegom Bojanom Pančevskim, dopisnikom renomiranog lista Wall Street Journal iz Berlina, koji posljednjih mjeseci, osim posljedica pandemije, intenzivno prati i proces cijepljenja u Europskoj uniji. A taj proces ide bitno sporije nego što se očekivalo, pa ne čudi što država članica Europske unije nema na vrhu statističkih ljestvica o trenutno najprocijepljenijim zemljama na svijetu. Na tim listama u vrhu su Izrael, Ujedinjeni Arapski Emirati, Velika Britanija, Bahrein, Maldivi, Sjedinjene Američke Države, Čile i Srbija. Dok, primjerice, Izrael ima 95,5 doza cjepiva na 100 stanovnika pa sada lagano ukida restriktivne mjere, u susjednoj Srbiji je to 23,8, a u Hrvatskoj tek 5,9 što je i jedna od najmanjih brojki u Europskoj uniji.

"Deplasirano je optuživati za poltronstvo i režimstvo čovjeka koji postupa iz svojih najdubljih uvjerenja. Jer nije Krleža pristupio Partiji tek 1945. godine, nego je on trideset godina ranije tu Partiju stvarao. Prvi komunistički časopis na prostoru Jugoslavije je Krležin „Plamen”, koji izlazi 1. siječnja 1919. godine, a tada Partije u Jugoslaviji još uopće nema. Budući osnivači KPJ doslovno se ideološki formiraju na Krležinim tekstovima, kao i sve naredne generacije jugoslavenskih komunista. On je duhovni otac te Partije", kaže u razgovoru za Lupigu Damir Pilić, splitski novinar, publicist i pisac kojem je nedavno objavljena knjiga „Tito očima Krleže: Revolucija i zebnja“. U knjizi o velikom prijateljstvu i međusobnoj fascinaciji između Josipa Broza Tita i Miroslava Krleže, Pilić plasira tezu da je upravo Krleža imao presudni utjecaj na Tita i da je glavni razlog zašto se u SFRJ živjelo u „najliberalnijem od svih komunističkih svjetova“.