Na tisuće žena u Europi još uvijek putuje u susjedne zemlje kako bi obavile pobačaj, vrlo često i iz zemalja gdje je pobačaj legalan. Otkrio je to istraživački rad jedanaest novinarskih ekipa iz europskih zemalja pod nazivom „Exporting Abortion“ („Izvoz pobačaja“), na temelju dostupnih podataka i osobnih svjedočanstava žena. 

Razlozi su različiti: u nekim slučajevima žene otkriju da su trudne tek nakon isteka zakonskog razdoblja za pobačaj u njihovoj zemlji, u drugim slučajevima fetus ima defekt koji liječnici u određenoj zemlji ne smatraju dovoljno ozbiljnim razlogom za prekid trudnoće, u nekim slučajevima prepreka je prigovor savjesti. Najviše ih putuje iz Njemačke u Nizozemsku, i iz Portugala u Španjolsku. Treća najčešća ruta je iz Francuske u Nizozemsku. Zahvaljujući zakonu o pobačaju koji strogo štiti pravo na prekid trudnoće do 24. tjedna, u Nizozemskoj se odvija gotovo polovica (48,15 posto) svih pobačaja praćenih u studiji „Exporting Abortion“.

U 2023. godini najmanje 5.860 žena obavilo je pobačaj izvan svoje zemlje, većina država još nema statistiku za prošlu godinu. Između 2019. i 2023. godine Europljanke su putovale u druge europske zemlje radi pobačaja najmanje 27.238 puta, pokazuju podaci ovog projekta. Ovaj broj je vrh ledenog brijega, jer podaci bilježe samo pobačaje koje su izvršile Europljanke koje su morale putovati u Nizozemsku, Španjolsku, Češku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sloveniju, Francusku, Belgiju, Švicarsku, Irsku i Litvu, a u slučaju Poljakinja i u Njemačku i Austriju.

Putovanje u svrhu pobačaja nije jedina korištena opcija. Sve više žena naručuje tablete za pobačaj. Riječ je prvenstveno o ženama u zemljama u kojima je pravo na pobačaj značajno ograničeno. Žena tako ostaje izvan službenog zdravstvenog sustava, a time i bez liječničkog nadzora. Ovaj trend se posebno može uočiti u Poljskoj i Malti.

„Exporting Abortion“ spominje i Hrvatsku u kontekstu zemalja u kojima je otežano obavljanje pobačaja – unatoč zakonu koji dopušta pobačaje do desetog tjedna trudnoće – zbog prigovora savjesti koji se odnosi na gotovo sve regije u zemlji. Više od 200 Hrvatica svake godine putuje na pobačaj u Sloveniju, gdje je dopušten u istom roku, jer ga u Hrvatskoj ne mogu obaviti.

„Unatoč zakonodavstvu, pristup pobačaju u Hrvatskoj u praksi je ograničen zbog prigovora savjesti mnogih liječnika i bolnica. Mnoge zdravstvene ustanove ne obavljaju pobačaje ili im postavljaju druge administrativne prepreke. Osim toga, u Hrvatskoj postoji snažan društveni i vjerski pritisak protiv pobačaja", objašnjavaju za „Exporting Abortion“ stručnjaci iz Slovenskog nacionalnog instituta za javno zdravstvo.

Putovanja zbog pobačaja (IZVOR: Exporting Abortion)

U nekim je zemljama ozbiljan problem nedostatak medicinskih ustanova ili stručnjaka koji izvode pobačaj, a situaciju dodatno pogoršava institucija prigovora savjesti na koju se mogu pozvati zdravstveni djelatnici u gotovo svakoj europskoj zemlji, bilo iz etičkih ili vjerskih razloga, što se u Hrvatskoj obilato koristi. Nekad se pozivaju na prigovor savjesti zbog društvenog pritiska svojih kolega i nadređenih. 

Slovakinja Klaudia je u petom mjesecu trudnoće otkrila da će joj se dijete roditi s tumorima po cijelom tijelu. Iako joj ova dijagnoza zakonski omogućuje legalan pobačaj, njezin liječnik se pozvao na prigovor savjesti. Liječnik joj je priopćio da razumije njezinu odluku i da nema ništa protiv, ali da ne može potpisati njezin zahtjev za pobačaj, jer ravnatelj bolnice inzistira na pozivanje na prigovor savjesti za sve liječnike u bolnici. Klaudijin liječnik nije htio izgubiti posao.

Antropologinja Silvia De Zordo, glavna istraživačica projekta Europski pristup pobačaju, ističe da nije moguće da se cijela ustanova poziva na prigovor savjesti, jer je to individualno pravo. Kritizira što neke zemlje zloupotrebljavaju prigovor savjesti, a ne postoji nadzor niti sankcije za institucije koje se ne pridržavaju zakona. U Italiji se dopušta pobačaj na zahtjev do 12. tjedna trudnoće, ali u južnoj Italiji 95 posto liječnika ne izvodi pobačaje.

Uz sve ove prepreke, ni život u zemlji s liberalnijim zakonima nije jamstvo pristupa pobačaju. Problem se često javlja u trudnoćama u kojima se anomalije ili razvojni nedostaci fetusa otkrivaju u kasnoj fazi. U većini zemalja konačnu odluku donosi komisija za pobačaj sastavljena od dva ili više liječnika. Neki liječnici odbijaju izvršiti pobačaj osim ako ne smatraju da je stanje dovoljno ozbiljno. U Španjolskoj je, primjerice, glavni problem način na koji su zakoni osmišljeni, odnosno diskrecijska moć tih komisija, jer dopuštaju primjenu subjektivnih kriterija, pa odbijanje nekih pobačaja jednostavno postaje rutina. 

U Njemačkoj je pobačaj legalan do 12. tjedna. Njemice, međutim često putuju u susjednu Nizozemsku. Neke žene prekasno saznaju da su trudne, druge ne mogu na vrijeme obaviti pobačaj zbog raznih propisa, pa i nedovoljnog broja stručnog osoblja za obavljanje pobačaje u pojedinim regijama. Nizozemska liječnica s 30 godina iskustva Gabie Raven otvorila je svoju ordinaciju u Dortmundu 2022. godine. Za „Exporting Abortion“ ističe da se u Nizozemskoj većina pobačaja rade u specijaliziranim klinikama, dok ih u Njemačkoj uglavnom izvode ginekolozi u privatnim ordinacijama i često postavljaju vlastita pravila. Jedni nude isključivo tzv. medikamentozni pobačaj, prekidanje trudnoće pomoću lijekova, drugi obavljaju pobačaje samo registriranim pacijenticama, a treći ih izvode samo do određenog tjedna trudnoće.

„Žene iz Njemačke često nam kažu da bi pobačaj radije obavili kod kuće. Ponekad bi ga čak uspjeli uklopiti unutar razdoblja od 12 tjedana. Ali konzultacije i postupci su toliko složeni da radije dolaze izravno k nama“, kaže Elles Garcia, liječnica koja radi u klinici Bloemenhove u Nizozemskoj. Oko 1.200 žena iz Njemačke godišnje putuje u Nizozemsku da bi obavile pobačaj.

Na drugom mjestu su žene iz Portugala koje odlaze u susjednu Španjolsku. Godišnje ih putuje više od 500, zbog različitog zakonodavstva i nejednakog pristupa pobačaju. Dok je u Portugalu pobačaj na zahtjev moguć do desetog tjedna trudnoće, u Španjolskoj ga žene mogu obaviti do 14. tjedna.

Jedina iznimka među deset najčešćih „pobačajnih ruta“ koja ne uključuje susjedne zemlje je poljska ruta za Nizozemsku. Svake godine u prosjeku 479 žena putuje iz države članice EU-a koja ima jednu od najrestriktivnijih politika prema pobačaju u državu koja je među najzaštitničkijima prema ženama kad je u pitanju pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu. Mnoge Poljakinje odlučuju se za pobačaje u susjednoj Njemačkoj ili obližnjoj Austriji, ali te dvije zemlje ne prate koliko je žena iz Poljske ili drugih zemalja imalo pobačaje u njihovim klinikama. „Exporting Abortion“ je stoga uključio podatke dvaju feminističkih kolektiva koji pomažu Poljakinjama da putuju na pobačaje u Njemačku (Ciocia Basia) i Austriju (Ciocia Wienia), a svake godine iz Poljske otprilike 120 žena putuje u Njemačku uz pomoć Ciocie Basie, a još 85 žena u Austriju uz podršku Ciocie Wienie.

Do kojeg tjedna trudnoće je dostupan pobačaj u europskim zemljama (IZVOR: Exporting Abortion)

Poljakinje putuju i u susjednu Češku na pobačaj, a taj se broj prema službenim podacima, povećao se sa 194 u 2019. na 263 u 2023. godini. Inače, Poljska je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj više žena obavlja pobačaja u inozemstvu nego kod kuće. Između 2019. i 2023. godine u toj je zemlji obavljeno 4.244 legalna pobačaja, dok je u istom razdoblju „Exporting Abortion“ dokumentirao najmanje 4.582 pobačaja koje su Poljakinje obavile u inozemstvu. Ista situacija je i kod žena iz Andore i Malte zbog izrazito restriktivnih zakona u tim zemljama. U Andori je pobačaj još uvijek potpuno zabranjen pod svim okolnostima, a Malta je do 2023. godine bila jedina zemlja EU s potpunom zabranom pobačaja. Te je godine uvedena jedna iznimka u slučaju da je život žene u neposrednoj opasnosti. Pristup pobačaju, međutim, ostaje vrlo ograničen. Malteška vlada još nije objavila podatke o dostupnosti pobačaja, ali je „Exporting Abortion“ uspio potvrditi da su između stupanja na snagu novog zakona u lipnju 2023. i ožujka 2025. godine liječnici u Malti izvršili pet pobačaja. Istraživanje pokazuje i da se broj tableta za pobačaj udvostručio u četiri godine, s 289 u 2020. na 590 u 2024. godini.

Poljski zakon o pobačaju dodatno je pooštren za vrijeme vladavine krajnje desničarske stranke PiS (Zakon i pravda), od 2015. do 2023. godine. Ustavni sud je 2020. godine proglasio pobačaj neustavnim i u slučajevima urođenih malformacija, što je ranije bio jedan od rijetkih razloga za legalni pobačaj. Odluka suda potresla je Poljsku i izazvala prosvjede širom zemlje. Nova vlada, na čelu s bivšim predsjednikom Europskog vijeća Donaldom Tuskom, obećala je da će preokrenuti pobačajnu politiku i progurati zakonodavstvo kojim bi se pobačaj dekriminalizirao u većem broju slučajeva, ali ništa od toga do danas nije urađeno.

U projektu je sudjelovala i novinarska ekipa portala Pagenotfound iz Češke. Premda ova zemlja ima vrlo liberalnu politiku o pobačaju, problem predstavlja tumačenje zakona kad su u pitanju žene iz zemalja EU koje žele izvršiti pobačaj u Češkoj. One bi, naime, trebale imati isto pravo na abortus kao i Čehinje, ali je zakon o pobačaju usvojen još 1986. godine davno prije ulaska zemlje u EU. To stvara zakonodavnu zbrku; neki liječnici ili cijele zdravstvene ustanove tumače zakon na svoj način ignorirajući pravo građanki EU na pristup pobačaju, iako je ova praksa više puta kritizirana od strane Ministarstva zdravstva i Ureda javnog pravobranitelja.

Aktivistička udruga ASAP je 2023. godine objavila informativnu brošuru o pobačajima u Češkoj nakon što su aktivistkinje kontaktirale zdravstvene ustanove telefonom ili e-mailom predstavljajući se kao građanke EU-a kojima je potreban pobačaj ili su zahvat tražile za blisku osobu. Na pitanje da li bi izvršili pobačaj strankinji - državljanki EU bez stalnog boravka u Češkoj, 47 posto od 78 zdravstvenih ustanova kojima se organizacija obratila odgovorilo je potvrdno, a 41 posto negativno, dok preostalih 12 posto ustanova nije dalo jasan odgovor.

Različita tumačenja zakona uz stalne napade ultrakonzervativnih lobističkih skupina na češki liberalni pristup pobačaju razlozi su što je češki ogranak Amnesty Internationala u suradnji s organizacijom Konsent pokrenuo kampanju „Pobačaj u ustav“. S jedne strane, tvrde aktivisti, Povelja o osnovnim ljudskim pravima jamči nepovredivost osobe i privatnosti kao osnovu za slobodnu odluku o vlastitom tijelu, ali istovremeno pruža zaštitu ljudskog života prije rođenja. Ta načela mogu doći u sukob zbog čega aktivisti spomenutih organizacija traže ustavno pravo na pobačaj, tj. osiguranje njegove dugoročne zaštite. 

U ožujku je nekoliko čeških zastupnika podnijelo amandman na Zakon o zdravstvenom osiguranju, prema kojem bi na testovima za trudnoću trebali stajati kontakti na web stranice organizacija koje podržavaju očuvanje trudnoće (čitaj koje se protive pobačaju), a sve pod izlikom pravno-ekonomske pomoći i savjetovanja. U protivnom slijedila bi kazna proizvođačima testova od oko 80.000 eura. Ispostavilo se da je ideja potekla iz kuhinje ultrakonzervativnog Pokreta za život, organizacije izuzetno slične hrvatskoj udruzi U ime obitelji koja je ovih dana u Zagrebu organizirala „Hod za život“. Zabrinjavajuće nije bilo samo to što je u prijedlogu sudjelovao ultrakonzervativni pro-life pokret, već i zato što je očito da je prijedlog amandmana dio širih strategija i politika protiv pobačaja koje se već desetljećima valjaju Europom, a svjedočimo im i u Hrvatskoj. Ovim organizacijama nije samo cilj puka zabrana pobačaja već dolazak do stadija gdje će cjelokupno društvo odbaciti ideju pobačaja kao neprihvatljivu. Širom Europe pojavljuju se razne udruge, organizacije i platforme koje se prikazuju građanskim, koje su napustile vjerske argumente o grijehu pobačaja i slike krvavih fetusa, i pozitivnim porukama pokušavaju širiti pro-life ideju u javnosti. Malim koracima žele doći do potpune tabuizacije pobačaja. U Mađarskoj, na primjer, žena prije pobačaja mora poslušati srce ploda, a uvelo se i razdoblje za razmišljanje.

U Češkoj se „Hod za život“, u organizaciji Pokreta za život održava u Pragu od 2001. godine. Zahvaljujući potpunoj promjeni istupa u javnosti, od krajnje marginalne organizacije ultrakonzervativnih čudaka u očima mnogih građana, sada odaju dojam savjetodavne i dobrotvorne organizacije koja pomaže ženama u nevolji. Najveći uspjeh dosegli su 2016. godine kada je u „Hodu za život“ sudjelovalo preko 4.000 ljudi, a prema riječima organizatora 7.000. Događaj je 2017. godine dobio podršku tadašnjeg predsjednika Miloša Zemana, praških vlasti i Češke biskupske konferencije. Ove su godine, međutim, krajem travnja građani Praga, feminističke, studentske i ostale organizacije uspjeli prvi put blokirati povorku „Hoda za život“. Policija je privela 26 prosvjednika koji su blokirali događaj. Nekoliko stotina sudionika hoda akciju je započelo jutarnjom misom za nerođenu djecu u katedrali svetog Vida. Prema organizatorima hod je imao za cilj izraziti podršku trudnicama i njihovim obiteljima te podići svijest o pomoći u slučaju neočekivane trudnoće. Povorka je s Hradčana namjeravala akciju završiti u središtu grada na Vaclavskom trgu. Na čelu kolone bile su obitelji s djecom koja su držala raznobojne balone, dok su odrasli držali transparente s natpisima "Ne sudimo, pomažemo" ili "Kreativni smo, za život smo". Povorku je, međutim, u gradu dočekalo preko 1.000 građana i aktivista, zagovornika slobodnog odlučivanja žena o pobačaju.

Uhićenje aktivista u Pragu (FOTO: portal Alarm.cz/Facebook)

„Imamo posla s pokretom koji izgleda kao mirna inicijativa koja želi pomoći djeci i obiteljima pod sloganom 'Ne sudimo, pomažemo', čine sve što mogu kako bi izgledali nevino i dobrodušno. Zato uvijek stavljaju djecu s balonima i pletenom košarom na čelo svoje parade. U međuvremenu, lobisti ovog pokreta - njihovi širitelji mržnje - čine sve što mogu kako bi umanjili prava žena i queer osoba. Ne smijemo zaboraviti da je to isti pokret koji žene koje se podvrgavaju pobačaju naziva bešćutnim kučkama i želi ih uvrstiti na popis loših žena“, upozoravali su govornici iz studentske udruge za ljudska prava Mater Nostra, koja djeluje na Pravnom fakultetu Karlovog sveučilišta. 

Aludirali su na komunikaciju šefa Pokreta za život Radima Ucháča prije nekoliko godina s kolegama iz Agende Europe, mreže više od 400 ultrakonzervativnih organizacija iz Europe i SAD-a, koje se bore protiv prava na pobačaj, istospolnih brakova, razvoda, kontracepcije, umjetne oplodnje, seksualnog obrazovanja u školama, gender tematike, a koje financiraju ruski i američki oligarsi. Ucháč je u jednoj e-mail prepisci napisao da je njihov dugoročni cilj uvođenje obaveznog registra za žene koje žele pobaciti kako bi se time odvojile „zle žene od ostalih“. Smatraju da bi mali broj prijavljenih u registar i prezir društva postao argument za potpunu zabranu pobačaja.

Policija je pokušala rastjerati prosvjednike, ali nisu uspjeli i pored hapšenja desetina aktivista, pa su se na koncu blokirani sudionici „Hoda za život“ počeli razilaziti, a aktivisti su se okupili na Vaclavskom trgu proslavljajući prvu blokadu „Hoda za život“.

Pravo na pobačaj predmet je stalnih ideoloških bitaka između onih koji se bore za vlast u europskim zemljama. Priznavanje prava na pobačaj i njegova dostupnost često ovisi o političkoj orijentaciji vladajućih stranaka. S obzirom na globalnu rastuću popularnost krajnje desnice nekoliko inicijativa traži načine kako osigurati pristup pobačaju. 

Prošle godine Francuska je postala prva zemlja koja je zaštitila pravo na pobačaj u ustavu, dok je SFR Jugoslavija pravo na pobačaj upisala u svoj ustav još 1974. godine. 

Lisa Carayon, profesorica na Sveučilištu Sorbonne Paris Nord, objašnjava za „Exporting Abortion“ da je uvođenje u francuski ustav 2023. godine zajamčenog prava žena na dobrovoljni prekid trudnoće imalo veći utjecaj na međunarodnoj političkoj razini nego što je poboljšalo dostupnost pobačaja u Francuskoj. 

„To je bila poruka svim feminističkim pokretima diljem svijeta koji se bore protiv represivnih režima“, kaže Carayon.

Jedna od najistaknutijih inicijativa koje rade na zaštiti i poboljšanju pristupa pobačaju je pokret My Voice, My Choice (Moj glas, moj izbor), koji je prikupio gotovo 1,5 milijuna potpisa za europsku građansku inicijativu kojom se poziva Europska komisija da osigura sigurne i dostupne pobačaje za sve europske žene. Kampanja „Moj glas, moj izbor“ poziva Komisiju i da stvori načine financiranja koji jamče sigurne postupke za sve žene koje si ih ne mogu priuštiti, odnosno otputovati u strane zemlje.

U velikoj akciji potpisi su skupljani i u Hrvatskoj (FOTO: PaRiter)

Žene koje žive u drugim dijelovima svijeta često se suočavaju s još težom stvarnošću. One koje si to mogu priuštiti putuju u Europu. Između 2019. i 2023. godine, primjerice, 86 žena iz Maroka, 66 iz Brazila i 56 iz Ujedinjenih Arapskih Emirata podvrgnulo se pobačaju u Španjolskoj. U sve tri zemlje pobačaj nije samo zabranjen u gotovo svim okolnostima, već je i kriminaliziran. U Maroku žena koja izvrši pobačaj može dobiti dvije godine zatvora, u Brazilu do tri godine, dok u Ujedinjenim Arapskim Emiratima namjerni pobačaj izvan zakonskih iznimki može značiti i do pet godina iza rešetaka.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.