„Ničiji svjetonazor ne smije i neće stati na put prava žena na život, autonomiju i privatnost“
Inicijativa My Voice My Choice, uz podršku Instagram platformi Grof Darkula i Seksizam naš svagdašnji, ove subote je u prostorijama Zaklade Solidarna u Zagrebu organizirala konferenciju za medije na kojoj je predstavljena, kako kažu okupljene aktivistkinje, “najveća akcija za ljudska i reproduktivna prava u povijesti Hrvatske”. Ova digitalna akcija se održava u sklopu kampanje za osiguranje legalnog, besplatnog i dostupnog pobačaja u Europskoj uniji, a može je se podržati na sljedećoj poveznici. Inače, prikupljanje potpisa traje do 24. travnja 2025. godine.
My Voice, My Choice je pokret kojega je pokrenulo devet organizacija i koalicija iz osam europskih zemalja, ujedinjenih oko zajedničkog cilja - osigurati pristup sigurnom pobačaju za sve.
“Još samo 150.000 potpisa dijeli inicijativu My Voice My Choice od predaje prijedloga legislative Europskoj komisiji za osiguranje legalnog, besplatnog i dostupnog pobačaja u cijeloj Europskoj uniji. Ako se do kraja godine prikupi milijun potpisa, Europska komisija razmotrit će prijedlog i poduzeti konkretne korake za zaštitu reproduktivnih prava. U svibnju ove godine Hrvatska je, zahvaljujući platformi Grof Darkula i suradnji s civilnim sektorom, pridonijela kampanji s više od 20.000 potpisa u samo dva dana, no cilj još nije postignut,” stoji u priopćenju inicijative.
Akciju je podržala i Mirela Čavajda, instruktorica pilatesa iz Zagreba, kojoj je 2022. godine bila uskraćena potrebna skrb i nije joj dopušten pobačaj u visokom stadiju trudnoće, unatoč činjenici da je, prema liječničkim nalazima, njezino dijete trebalo biti rođeno mrtvo ili s teškim malformacijama zbog tumora na mozgu. Tri zagrebačke bolnice odbile su izvršiti zahvat te je Čavajda naposljetku prekid trudnoće morala obaviti u Sloveniji. Njezin slučaj razotkrio je nedostatke našeg zdravstvenog i političkog sustava i velike opasnosti kojima su izložene žene kojima je potreban prekid trudnoće.
Cilj je osigurati pristup sigurnom pobačaju za sve (FOTO: Zaklada Solidarna)
Na samom početku konferencije prikazan je video s Mirelom Čavajdom, o potresnim pričama četiri žene - Valentine Milluzzo iz Italije, Savite Halappanavar iz Irske te Izabele Sajbor i Marte Sowinske iz Poljske - koje su umrle uslijed komplikacija vezanih uz trudnoću nakon što su im liječnici odbili izvršiti pobačaj.
„Ovo sam mogla biti ja. Ovo možeš biti ti”, kaže Čavajda u videu, pa konstatira da kada je pobačaj zabranjen i nedostupan, žene, trudnice i majke umiru u mukama.
„Potpiši za siguran, dostupan i besplatan pobačaj”, poziva Mirela Čavajda.
Tina Tomšić, aktivistica iz My Voice My Choice Slovenija, rekla je da ova kampanja traje već sedam mjeseci i u nju je uključeno više od 300 udruženja širom Europe, dok je Lana Bobić iz inicijative My Voice My Choice Hrvatska podsjetila je da je Čavajda još prošle subote preko digitalnih platformi pozvala volontere i volonterke na veliku digitalnu akciju prikupljanja potpisa, kojoj ih se zasada pridružilo njih gotovo 2.200. Kroz kampanju se traži i financijski mehanizam kojega nazivaju “reproduktivnim fondom solidarnosti”, kojim bi Europska unija financirala troškove pobačaja u zemljama u kojima je pobačaj dostupan na zahtjev, onim ženama iz zemalja u kojima nacionalna zakonodavstva iz raznih razloga ne dopuštaju pobačaj - bilo da je ilegalan ili nedostupan.
Ginekologinja Jasenka Grujić upozorila je na “temeljno ljudsko pravo na privatnost i tjelesni integritet iz kojega se izvodi pravo na pobačaj”. Naglasila je da šest od deset neplaniranih trudnoća završava induciranim pobačajem, a 45 posto tih pobačaja ne radi se u sigurnim uvjetima, što globalno dovodi do gotovo 40.000 smrti žena godišnje.
“Inducirani pobačaj, ukoliko ga žena mora platiti, zapravo je čin rodne diskriminacije”, rekla je Grujić koja je osudila hipokriziju svojih kolega ginekologa, koji “zbog vlastitih prosudbi stavljaju svoj interes ispred interesa pacijenata”.
“Dok god troškove pobačaja neće snositi Zavod za zdravstveno osiguranje, naši ‘sjajni podaci’ ostaju mrtvo slovo na papiru”, dodala je te podsjetila da “bez sveobuhvatnog seksualnog odgoja u školama ne možemo naprijed, kao što ne možemo ni bez dostupne i besplatne kontracepcije, naročito za mlade žene do 25. godine, kakvu ima 14 zemalja u Europi, ali mi, naravno, nemamo”.
Glumica Lana Barić, koja je ujedno i koscenaristica novog hrvatskog filma „Šlager“, u kojemu njezin lik govori o tome da je imala abortus, objasnila je okupljenima da je taj dio priče povukla iz svog osobnog iskustva.
„Teme abortusa i menstruacije su nešto što se u mainstream hrvatskoj i svjetskoj kinematografiji ignorira i prešućuje, zato što postoji generalni društveni konsenzus u patrijarhatu da je to neka sfera koja je intimna za nas, uz koju je vezan sram, i mi ne bismo opterećivali publiku - muškarce - s tim dijelom naše priče, koja je dio naših života”. To su naši životi i naše priče. To se događa”, naglasila je Barić i pozvala na destigmatizaciju abortusa.
Na samom početku konferencije prikazan je video s Mirelom Čavajdom (FOTO: Zaklada Solidarna)
Maja Krištafor, aktivistkinja za ljudska prava, održala je emotivni govor o tragičnim smrtima žena čije je priče u uvodnom videu pročitala Mirela Čavajda.
„Odabrane su priče njih četvero, iako je u zadnjih pet tjedana, koliko radimo na ovoj kampanji, platforma Grof Darkula proučila trideset slučajeva žena koje su umrle zbog zakonske zabrane pobačaja ili priziva savjesti u zemljama Europske unije. Ovdje se ne radi samo o pojedinačnim slučajevima koji su slučajno završili smrću, već o sustavu, koji ne samo da ih dopušta, već zabranom pobačaja i potiče”, primijetila je Krištafor te naglasila da u Hrvatskoj pobačaj nije zabranjen, ali je iznimno otežan.
„Oko 60 posto liječnika ima priziv savjesti, a u nekim bolnicama pobačaj ne izvodi nitko”, sumirala je Krištafor.
Lana Bobić na kraju konferencije istaknula je kako „ničiji svjetonazor ne može, ne smije i neće stati na put prava žena na život, autonomiju i privatnost“.
„Dok god nemamo omogućen dostupan, besplatan i siguran pobačaj, nemamo pravo ni na privatnost, i ovo je tema koja mora egzistirati u javnom prostoru. Zaključno, nedostupnost pobačaja ne sprječava pobačaj, već sprječava isključivo i samo siguran pobačaj”, zaključila je Bobić.
A od završetka konferencije za medije do objave ovog teksta broj potrebnih potpisa se smanjio, sa 150.000 na 136.000.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Zaklada Solidarna
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
"...koje su umrle uslijed komplikacija vezanih uz trudnoću nakon što su im liječnici odbili izvršiti pobačaj. .."?
Toliko o samilosti. Podsjetimo: Samilost je jedan od kamena temeljaca katolicanstva.
Ali, eto, prepusten je savjesti pojedinca. Pa jedan pojedinac ipak obavi pobacaj i spasi zenu, drugi to odbije i DOPUSTI da zena umre. Oba su pojedinca katolici... i oba su, ocito, postupili ispravno! Apsurd. Nesto ne stima. Cim odlucuju dvoje ili vise katolika, samilost je nebitna. Jedan pokaze samilost I svi ga hvale. Drugi ne pokaze samilost i nikom nista. Oba su uzorni katolici! Halo!, ima li koga?
Zanimljivo... ako lijecnik ima malu placu, a katolik je, smije na odredjeno vrijeme odbiti pruzati pomoc potrebitima... dakle strajkati! Zamislite, ja osobno jos nisam cuo da lijecnik katolik protestira na pojavu odbijanja pruzanja pomoci... zbog novca. Cak ni onih (lijecnika katolika) koji rade u 5-6 privatnih klinika. Ali ce zato na svih 5-6 privatnih klinika uredno izvrsiti pobacaj. Osim, dakako, ako lijecnici katolici odbijaju raditi na privatnim klinikama... jer te (klinike) vrse pobacaje. Priznajem, nisam cuo da bi lijecnci katolici masovno odbijali raditi na takvim klinikama. Po svoj sam prilici neinformiran I zatucan.