Nećemo kriti zadovoljstvo proteklog vikenda održanim Danima Srđana Aleksića u Zagrebu. Bilo je to jedno od onih događanja koja potvrđuju kakvu vrijednost ima kvalitetno i odgovorno novinarstvo, a posebno je ohrabrujuće bilo vidjeti koliko se pozitivne atmosfere nakupilo u Velikoj dvorani Novinarskog doma na svečanoj dodjeli novinarskih nagrada Srđan Aleksić. Atmosfera ove večeri podsjetila nas je na to kako zajednički trud, podrška i predanost novinarstvu visokih profesionalnih standarda mogu nadahnuti i obogatiti svakoga tko je bio dio ovog događaja. Ova večer, njena energija i reakcije okupljenih, predstavljaju dragocjenu potvrdu da novinarski rad ne prolazi nezapaženo te nas motiviraju da i ubuduće stvaramo prostore u kojima se istina, hrabrost i ljudskost cijene i slave.

Sve je počelo još u petak panelom „Sjećanje kao otpor“, na kojem su brojna važna pitanja otvorili mirovni aktivisti Davorka Turk i Edin Ramulić, povjesničar Nicolas Moll i sociologinja Slađana Kavarić Mandić, uz suvereno moderiranje povjesničarke i politologinje Senne Šimek.

Program je nastavljen emotivnom projekcijom filma „Ramizovo ljeto“ redatelja Dejana Kožula, uz kojeg je u Zagreb stigao i sam glavni „junak“ filma – Ramiz Berbić, što je popraćeno velikim pljeskom. A prva dan završena je otvorenjem izložbe „Mir sa ženskim licem“ koju je sjajnim govorom otvorila filozofkinja i feministica Milena Karapetrović. 

Drugi dan krenuo je sa „Živom bibliotekom“. Gotovo su puna dva sata „žive knjige“ s okupljenima dijelile svoja životna iskustva. Ana, Nataša, Maja, Milijana, Fikret i Nesib nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Program je nastavljen panelom „Novinari protiv zaborava – na meti vladajućih šovinista“. O temi, sveprisutnoj na ovim prostorima, itekako su što imali reći Melita Vrsaljko, Boro Kontić, Brano Mandić, i Tomislav Marković, dok je razgovor vodio Dinko Gruhonjić. Potom su Đurđica Čilić i Srđan Ćešić objasnili kako su i zašto podigli spomenik dezerterima uz kratki video pregled tim povodom organiziranih događanja u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu. 

Dani Srđana Aleksića u Zagrebu (FOTO: Christoph Baumgarten/Balkan Stories)

Nakon toga je uslijedila svečana ceremonija dodjele nagrada koju je vodio Domagoj Novokmet, a na samom početku okupljenima se obratila Ana Hegediš Lalić predsjednica Nezavisnog društva novinara Vojvodine, jedne od partnerskih organizacija koje su pokrenule ovu regionalnu nagradu.

„Hvala svima što ste došli. Hvala našim drugarima i kolegama iz Lupige koji su nas večeras ugostili. Živimo u vremenima koja iziskuju sve više i sve češće heroje – ljude koji se izdvajaju svojom hrabrošću, integritetom i brigom za druge. Ja dolazim iz Novog Sada i tačno godinu danas sam okružena herojima, svojim sugrađanima, ali i svojim kolegama. Srđan Aleksić je upravo bio čovek-heroj i zato žiri nagrade koja nosi njegovo ime, ima poprilično težak zadatak da prepozna one koji sami nose ove vrline. Živimo u regionu u kojem novinarstvo često biva poslednja odbrana demokratskih, ali i ljudskih vrednosti. Novinari danas naoružani samo rečju i željom za istinom ulaze u unapred izgubljene bitke iz kojih uglavnom izlaze obesmišljeni, izranjavani, ali iz nekog razloga očigledno i dalje dovoljno uporni da istraju u svom profesionalnom i ljudskom uverenju. Nagrada Srđan Aleksić postoji da takve ljude prepozna, podrži i podseti sve nas da su hrabrost i ljudskost i dalje mogući i da još uvek zavise od pojedinaca koji imaju snage da ih brane. Meni je čast zvati ih svojim kolegama. Hvala vam“, rekla je Hegediš Lalić pod vidnim dojmom.

Ana Hegediš Lalić i Domagoj Novokmet (FOTO: Christoph Baumgarten/Balkan Stories)

Novokmet je podsjetio da se nagrade dodjeljuju za profesionalno i društveno odgovorno novinarstvo koje donosi opipljivu korist ljudima i zajednici, štiti prava marginaliziranih i ranjivih skupina, doprinosi pomirenju, rodnoj ravnopravnosti, borbi protiv govora mržnje i lažnih vijesti, a vrednuje i novinarsku hrabrost. Istaknuo je kako su na natječaj pristigle 33 nominacija za novinarke i novinare te sedam u kategoriji za medije, a o njima je odlučivao žiri u sastavu Slavica Lukić, Boris Pavelić, Ana Hegediš Lalić, Vladan Mičunović i Boro Kontić.

Prvu je nagradu, onu u kategoriji za novinarsku hrabrost, primila slobodna novinarka Barbara Matejčić, za tekstove „Širokokutni kadar smrti“ i „Negativi s predumišljajem“ koje je žiri opisao kao hrabar i temeljiti istraživački rad koji demonstrira najviše standarde novinarskog zanata.

„Smijem se, zato što sam sretna, iako ću biti sretnija za sat vremena kada ovo prođe, sad sam nervozno sretna, ali se smijem djelom i zato što mi je smiješno da sam dobila nagradu za novinarsku hrabrost kad se sjetim sebe kako usred ili pri kraju nekog super izazovnog zadatka ili teme nemam pojma kako ću se iz toga izvući. Mislim da tome nisam dorasla i proklinjem se što mi bi da sam se ikad upustila u ovu profesiju koja je nekompatibilna s mojom nelagodom od izlaganja. Ili isto tako, da nisam nimalo hrabra, kao sada, na početku prosinca, kad znam da za sljedeću godinu imam dogovoreno otprilike sedam dana plaćenog posla. Dakle, ni tad nisam nimalo hrabra. I ono što je najvažnije, bojim se, dakle nisam hrabra, kad mislim da bi me mogla preuzeti gorčina ili apatija, a oba ta mučna stanja sam sebi davno obećala da neću dopustiti da me preuzmu, iako je to lako u novinarstvu i inače, a pogotovo kad ste freelancerica“, započela je Matejčić.

Barbari Matejčić nagradu je uručio Boro Kontić (FOTO: Ivor Fuka/Lupiga.Com)

„Ono što mi pomaže da ne zapadnem u malodušnost je to što su neki od najboljih ljudi koje znam – novinari. Kad kažem najboljih, mislim najpošteniji. To bi trebalo biti očekivano, jer u ovoj profesiji u novinarstvu trebamo najbolje, kao što ih trebamo i u pravosuđu, ali nije očekivano. Zato što da biste ustrajali u ovakvim okolnostima za novinarstvo, morate vjerovati u tu profesiju unatoč svakoj razumnoj sumnji. U novinarstvu se danas radi pod uvredama, prijetnjama, pritiscima, preopterećeno i potplaćeno. U uvjetima koji bi se u svakoj drugoj profesiji smatrali neprihvatljivima. Pa ipak tu su i dalje sve te svojeglave i ustrajne novinarke i novinari koji sprječavaju da se društvo raspadne na mitove, na manipulacije i na političku fikciju. Zato je desnici i autoritarnim pokretima važno uništiti novinare i medije. I to je strategija. Ako se slomi to pošteno novinarstvo, to dobro novinarstvo, uklonjena je najvažnija točka otpora. Ta strategija računa na to da ćemo se umoriti, da ćemo se prestrašiti, da ćemo se povući i odabrati u tišini raditi nešto drugo jer je lakše. I bilo bi lakše. Sretna sam jer večeras ovdje vidim nešto što je važnije od ičije individualne hrabrosti. A to je zajednička hrabrost. Ili možda točnije – nepokorenost profesije. Vidim kolege, među kojima je Boro Kontić, koji su još u ratnim vremenima demonstrirali što znači odgovorno izvještavati. Vidim one koji su u Srbiji preko godinu dana neprestano na ulicama i pod užasnim prijetnjama. Vidim one koje se pokušava slomiti i sudskim tužbama i prijetnjama. I u Srbiji, i u Hrvatskoj, i u Crnoj Gori. One koji su morali napustiti posao, iako su bili najbolji u svojoj profesiji. One koji podnose pritiske u komercijalnim medijima i nisu izgubili integritet. One koji rade u malim, neprofitnim medijima ustrajno već praktički dva desetljeća. Vidim novinarke koji su meta seksističkih i mizoginih napada, čega ni ja nisam bila pošteđena kada sam radila ovaj tekst za koji sam nagrađena i koji je objavljen u Novostima, na čemu posebno zahvaljujem glavnoj urednici Andrei Radak. Novosti spadaju u prvi red tog poštenog novinarstva, zbog čega ih desnica sasvim otvoreno želi uništiti. Dakle, vidim novinarsku zajednicu, nešto što nisam vidjela ili možda točnije osjećala nekih ranijih godina, a svakako ne kada sam počinjala i kada mi se kao mladoj novinarki prenosila postavka da su si novinari međusobno konkurencija. Zajedništvo među novinarima nije romantična ideja, već nužni obrambeni mehanizam danas. Zahvalna sam na ovoj nagradi, ali sam još zahvalnija što imam kolege koji danas brane našu profesiju i, uopće, brane društvo pred napadima kojima smo izloženi“, zaključila je dobitnica nagrade u kategoriji za novinarsku hrabrost.

U kategoriji doprinos zajednici, nagrada je odlukom žirija uručena novinarki i urednici dokumentarnog programa Radiotelevizije Crne Gore, Mili Vukčević. Nagrađena je za svoj dokumentarni film „Brat“ koji otkriva priču o deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, ali i o humanosti jedne obitelji u mračnim danima. Priča je to koja je više od tri desetljeća bila nepoznata široj javnosti, a sada je crnogorsko društvo suočila s mračnim događajima iz ranih devedesetih.

Nagradu Mili Vukčević uručio je glavni urednik našeg portala Ivor Fuka (FOTO: Christoph Baumgarten/Balkan Stories)

„Ja ću da vam priznam da nije bilo lako nositi nominaciju, a kamoli stati u red sa svim pređašnjim i ovogodišnjim laureatima ovog velikog priznanja koje nosi ime čovjeka koji je svojom odlukom odlučio i stao u odbranu hrabrosti, otpora i pobune. Slijediti Srđana Aleksića u bilo kom smislu znači da se integritet, etika, ljudskost i dostojanstvo brane svakog dana. A biti dobitnik regionalne novinarske nagrade Srđan Aleksić e to, dragi moji prijatelji, znači prihvatiti obavezu da se doživotno borimo protiv nepravde i da govorimo istinu čak i onda kada bi mnogi željeli da ćutimo. I zato, ovo jest trenutak da im poručimo da nas ne mogu slomiti, da nas ne mogu obeshrabriti ni zastrašivanjima, ni pritiscima, ni degradacijom i da ćemo nastaviti da se bavimo novinarskom profesijom časno i odgovorno, dosljedni sebi i svojim profesionalnim i etičkim principima. Oni kojima to smeta moraće da se naviknu na to. Još jedno vam zahvaljujem. I hvala stručnom žiriju. Ovo je velika čast. Hvala organizatorima na izuzetnoj organizaciji. Hvala što ste nas pozvali da dođemo u Zagreb. Nadam se da se sljedeće godine vidimo u Podgorici, jer neprocjenjiv je osjećaj biti među svojima. Hvala vam još jednom“, poručila je Mila Vukčević.

Nagradu u kategoriji medija dobio je N1 Srbija koji je, prema žiriju, pokazao da nezavisno novinarstvo nije luksuz, već neophodan stup demokracije u društvu pod pritiskom. U ime N1 Srbija nagradu je primio njihov programski direktor Igor Božić.

Igoru Božiću je nagradu uručila Ljiljana Siničković iz organizacije Pro Peace (FOTO: Christoph Baumgarten/Balkan Stories)

„Hvala vam puno. Neizmerno hvala, zato što ova nagrada mnogo znači za moju redakciju, za ljude koji su i večeras na terenu, i večeras prate proteste u Nišu, u Šidu. Snimatelji, novinari neumorno tabanaju, koračaju za onima koji se bore za pravdu u Srbiji. Mi ne treba da zaboravimo da osim toga što su naši novinari na terenu, kao što smo čuli ranije večeras, oni prolaze kroz pravu medijsku torturu, kroz jedan svakodnevni linč u prorežimskim medijima koji demonizuju njihove ličnosti i pokušavaju na sve moguće načine da ih predstave kao ljude koji ne govore istinu. Hvala žiriju što je prepoznao da mi govorimo istinu, kao i druga novinarska udruženja širom regiona i u Evropi, ali ova nagrada nam mnogo znači pre svega zbog činjenice da je delo Srđana Aleksića nešto što, ako dobijete nagradu koja nosi ime Srđana Aleksića, znači da ste učinili sve, da odbranite malog čoveka, a to je nešto što se mi trudimo da radimo evo već 11 godina. Hvala vam“, kazao je Božić.

Na koncu, specijalnu plaketu primio je novinar Danasa Aleksandar Latas, predstavnik novosadske grupe novinarki i novinara koja već više od godinu dana prate proteste u Srbiji. Pobrojat ćemo ih, uz Latasa to su: Ksenija Pavkov (N1 Srbija), Sanja Ignjatović Eker (TV Nova S), Nataša Kovačev (Al Jazeera i Centralna tema), Dragana Prica Kovačević (Radio 021), Svetlana Paramentić (BBC-a na srpskom), Zlatko Čonkaš (Blic), Žarko Bogosavljević (Razglas), Dalibor Stupar (Beta i Autonomija) i Petar Alimpijević (Al Jazeera).

„Velika je čast biti među ovakvim novinarskim imenima i hvala žiriju na odabiru. Novinarstvo zna biti poziv koji vam onako da taj osjećaj da ste nešto džaba radili, ne znam kako je ovde, ali u Srbiji je tako. Tako da su ovi trenuci dragoceni. Ja bih samo hteo da iskoristim jednu ličnu impresiju, odnosno divljenje svim nezavisnim novinarkama i reporterkama u Srbiji. Mislim da su one, odnosno siguran sam, zapravo iznele najveći deo ovog posla u poslednjih godinu dana i pokazale najveću hrabrost. Hvala im i hvala vama“, rekao je Latas kojem su simbolično nagradu uručili Doroteja Antić, Anja Pitulić i Branislav Đorđević, novosadski studenti u egzilu koje srbijanske vlasti optužuju za rušenje ustavnog poretka.

„Jako sam ponosan što sam nagradu dobio od novosadskih studenta koje sam sretao u gradu, a sada ih, evo, vidim ovde u egzilu“, komentirao je Latas. 

Aleksandru Latasu nagradu su uručili novosadski studenti u egzilu (FOTO: Christoph Baumgarten/Balkan Stories)

Voditelj ceremonije Domagoj Novokmet pobrojao je još neke od nominiranih koji su se istaknuli i za koje je žiri smatrao da ih treba javno spomenuti: Melita Vrsaljko, Aida Hadžimusić, Amarildo Gutić, Saša Paparela, Filip Đorđević, sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo, portali Valter, Tris, Storyteller i online medij Vida TV.

„Treba se prisjećati djela Srđana Aleksića i nedjela onih koji su mu oduzeli život te povijesnih okolnosti u kojima se to dogodilo, kako bi i novinari, i mediji, i javnost, i čitatelji, i gledatelji bili u svakom trenutku svjesni onoga što se događa oko nas, što bi se moglo dogoditi, na što bi trebali paziti kao zajednica, kao društvo, i što bi im trebalo biti važno, ono što je važno i svim novinarima, a to je istina. Vjerujem da svi oni koji su večeras ovdje, svi oni koji su nagrađeni, svi oni koji su nominirani, svi oni koji su žirirali, svi oni koji i dalje, usprkos svim ovim okolnostima, i dalje rade novinarski posao. To svakako i vjerujem“, rekao je Novokmet na kraju ceremonije. 

Za kraj, podsjetimo kako su osnivači nagrade, uz našu Udrugu za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije „Lupiga – svijet kroz obične oči“, Helsinški parlament građana Banjaluke, Mreža za izgradnju mira, Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Institut za medije Crne Gore.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Ivor Fuka/Lupiga.Com

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.