Njegov roman Emir Imamović Pirke (ne bez argumenata) nazvao je veličanstvenom pričom o ljubavi i slobodi, a Jurica Pavičić najambicioznijim i najboljim hrvatskim romanom u 2020. godini, dok je Miljenko Jergović napisao kako je "Mladenka kostonoga" revolucionarni roman koji nas štiti od budale u nama i od budala oko nas. On je Želimir Periš, a lik iz njegovog romana nosi isto to ime. "Moj život nije dovoljno uzbudljiv ni literarno vrijedan da ga zapisujem, moje misli su zanimljive samo kad ih upisujem kao tuđe glasove. Taj kontrast sam želio dodatno istaknuti dajući liku iz knjige vlastito ime. I stvarno, nedavno su me u jednom intervjuu opisali kao: pučkog mudraca iz kojeg progovara narodsko znanje, prkosnog partibrejkera, koji ismijava autoritete i oštroumnog plebejca koji nema učenih škola. Ali ljudi, morao sam se braniti, to nisam ja. To je opis Želimira Periša, lika iz mog romana, koji samo nesrećom nosi moje ime.", kaže nam Periš.

"Radija su danas u Hrvatskoj svedena na dinamični, ali ipak samo usputni medij, zabavu koju konzumiramo dok spremamo ručak ili se vozimo u autu. Radio nije mrtav medij, kako su neki prognozirali, ali ne sviđa mi se ritam koji su nametnule stanice. To je sve samo ne ono što bismo željeli napraviti od Radio Rojca. Zaboravljene forme, radio drame, reportaže, audio-knjige i slično, ono je što slušateljima treba", kaže Mirjana Radulović, novinarka pulskog Radio Rojca, koja je prošli mjesec dobila godišnju nagradu Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo. Nagradu je dobila za emisija emitirana na privremenoj i „kratkoj“ frekvenciji radija zajednice. I to ovu nagradu čini posebnom – ne samo da je teško sjetiti se kad je priznanje HND-a posljednji put stiglo u Pulu i kad je radijsku nagradu dobio netko izvan sustava državnog radija, nego je ovo prvi slučaj da ju je zaslužio neprofitni radio, kojem je tek odobrena službena koncesija.

"Samo tri ilustracije u svih 25 godina mi nisu objavili. Di Tuđman i Milošević, jedan ka Pajo Patak, a drugi ka Miki Maus, fafaju dvokurac mrtvoj Bosni. Druga je bila, pravosuđe pod Tuđmanom, tako je asociralo na porno priču, pa je urednica to isto odbila, a ne sićan se više koja je treća", tako mi je govorio naš prijatelj, meštar od olovke, Alem Ćurin, kada smo 2015. godine razgovarali za radijsku emisiju KUPEK. Njegov odlazak potaknuo me je da potražim te snimke i prekucam intervju koji smo vodili kada je na beogradskom Salonu stripa Alem predstavio svoj prvi strip, nakon što se 50 godina bavio stripom ili, kako bi on rekao, nakon što se 50 godina strip bavio njime. Govorio je kako se zarazio kad je imao svega četiri godine. Tada mu je stariji brat donio Kekeca. I tu je bilo gotovo. "Zaražen sam. To je jače nego sida, nego bilo šta drugo. Ti stripovi ...", pojasnio mi je svoju ovisnost o stripu.

"Ne bi me iznenadilo da se pokaže da je u studenom ove godine umrlo možda i 5.000 ljudi. Zadnji put je toliko ljudi u Hrvatskoj u studenom umrlo samo 1991. - ratne godine", kaže u razgovoru za Lupigu demograf Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. "Hrvatska je bila na svom demografskom vrhuncu 1990. i 1991. godine. Od tada pada broj stanovnika i vrlo je teško očekivati da ćemo ikada, barem u ovom stoljeću, imati tadašnji broj stanovnika. Može se dogoditi da se negativan trend primiri, ali postoji samo jedan demografski proces na kojeg se možemo osloniti, a to su migracije", objašnjava Čipin koji napominje kako bi, da nije bilo pandemije, vjerojatno ove godine Hrvatska imala rekordni broj useljenika, iz BiH, ali i iz Srbije, Kosova i ostalih zemalja s jugoistoka Europe, a ovako će se i nakon što se pandemija smiri, raniji trendovi usporiti.

"SNSD, HDZ i SDA su dobro organizirane kriminalne skupine. Uvijek je korak naprijed za BiH kad im se prekine uticaj na nekim teritorijama, više javnog novca ostane u kasama. Najsretniji periodi u Bosni i Hercegovini bili su oni kada su ove tri stranke imale nekakvu opoziciju. Nemamo pravu opoziciju, svi se kreću unutar političkih okvira koje su donijele nacionalne stranke. Čelnici opozicije ističu svoje učešće u ratu na pravoj strani, utrkuju se u patriotizmu, obilaze mezar Alije Izetbegovića, neprestano se nekome pravdaju zbog nečega. Lijepo je što će Srđan Mandić biti načelnik Općine Centar, a gradonačelnik Bogić Bogićević. Ali, tužno je što se mi hvalimo tim. Kao, vidi kako je Sarajevo napredno, Srbi mogu biti na visokim funkcijama. To je nametnut, šovinistički okvir, opozicija mora iskoračiti iz njega", govori u intervjuu za Lupigu pisac i novinar Selvedin Avdić.

Početkom decembra navršiće se 15 godina otkako Marko Somborac svakodnevno objavljuje strip-karikature u beogradskom dnevnom listu Blic, komentarišući dnevne i političke događaje i ismejavajući ljude koji – onako ozbiljni i opaki – odlučuju o našim sudbinama. Blic je dnevni list koji je poznat po političkom kompromiserstvu, ali to ne važi za Somborčeve stripove, pa mnogi čitaoci iz njih mnogo više saznaju o onome šta se zapravo dešava u Srbiji nego iz ostatka novina. Devedesetih je bio član alternativne multimedijalne grupe "Momci", koja je u međuvremenu prestala da postoji, a tu informaciju iz njegove biografije mnogi bi možda i zaboravili da se nije desilo to što se desilo prošloga meseca u Zemunu. Tamo su, naime, "zabrinuti" pojedinci u fantomkama uništili izložbu, bacivši pritom i suzavac u galeriju.