"Političari posežu za populističkim načinom djelovanja pokušavajući pribaviti političku podršku. Određeni vid populizma gajio je Živi zid, ali nisu uspjeli zadržati trajnu podršku, jer su se izgubili u labirintima institucionalne politike. Domovinski pokret je nedvojbeno populistički projekt koji ima sva obilježja desnog populizma. Pronađen je vođa koji je mogao biti inkarnacija interesa i očekivanja svoje izborne baze i definirani politički program se svodi na pravo etničke većine da bez ikakvih ustavnopravnih ograničenja donosi odluke u svom interesu i da ne poštuje načela ravnopravnosti svih građana i prava manjina", govori u intervjuu za Lupigu Božo Kovačević jedan je od najzanimljivijih pa i najsvestranijih hrvatskih intelektualaca, diplomirani filozof i sociolog suosnivač je časopisa Gordogan i jedan od osnivača prve oporbene stranke u Hrvatskoj, Hrvatske socijalno-liberalne stranke, 1989. godine.

"Projekat 'posljednji balkanski tango' samo je jedan od mojih muzičkih projekata. On se najeksplicitnije odnosio prema toj našoj istorijskoj sudbini i tragediji koju smo svi, manje ili više, preživeli devedesetih, i živimo je do dan-danas. Sve što je bila prednost Jugoslavije kao multietničkog, multireligijskog, multikulturnog prostora - a ja sebe i dalje doživljavam kao Jugoslovena - sistematski je razgrađivano tokom tih decenija. U tom smislu, u svom radu želeo sam prije svega da afirmišem multikulturalnost", govori u velikom intervjuu za Lupigu vojvođanski multimedijalni umjetnik, skladatelj, multiinstrumentalist i vođa banda Boris Kovač. S njim smo razgovarali nakon što je prošlog mjeseca sa svojim New Ritual Quartetom u Močvari održao svoj drugi koncert u Zagrebu, zatvorivši njime ovogodišnji Human Rights Film Festival.

"Ne vidim u Hrvatskoj perspektivu niti kao njezin građanin, niti kao pisac, za nikoga osim za članove i simpatizere vladajuće stranke, ma koja stranka bila na vlasti. Ako sam to do odlaska iz Hrvatske tek slutio, nakon četiri godine na europskom tržištu rada, u to sam se do kraja i uvjerio. No tu sam gdje sam iz jednostavnog razloga što nigdje drugdje osim tu i ne pripadam, tako da ću svojim radom nastaviti kreirati kulturni identitet zemlje bez obzira na to koji lopov, psihopat ili neinteligentni, nepismeni, primitivni, agresivni debil sjedio u Vladi i u Saboru. Tu sam se rodio, tu ću i umrijeti. Pa ako treba i od gladi. Što sad? Mogao sam i gore proći. Mogao sam poginuti 1991. i ne doživjeti da imam djecu, gledati sina i kći kako odrastaju u ispravne ljude", kaže u intervjuu za Lupigu pisac Zoran Žmirić. Premda je prepoznat kao antiratni pisac i dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, Žmirić vjerojatno neće – a trebao bi – dobiti nagradu za ljudskost

Novog hrvatskog ambasadora Klimatskog pakta Europske unije, inicijative koju je utemeljila Europska komisija, već ste imali prilike susretati na Lupigi. Naime, Nikola Biliškov, znanstvenik zaposlen na Zavodu za kemiju materijala Instituta Ruđer Bošković, već dugi niz godina u svom fokusu ima zaštitu okoliša. "Nastavljamo aktivno pratiti rad političara, nastojimo im pružati znanstvene temelje za donošenje klimatski relevantnih političkih odluka, a spremni smo ih i kritizirati, uvijek na temelju znanstvenih činjenica. Vjerojatno smo zanimljiva i neočekivana pojava, ali mislim da smo to uspjeli dobro iskoristiti, tako da se, kao znanstvenici, držimo u međuprostoru između civilnog društva i politike. Mrski virus SARS-CoV-2 je preusmjerio i omeo naše djelovanje, ali nije nas uspio suzbiti", kaže novi hrvatski ambasador Klimatskog pakta u podužem razgovoru za Lupigu.