"Vučić se u svojim javnim obraćanjima ponaša kao potpuni autokrata čije rečenice počinju isključivo u prvom licu jednine: 'ja ću vam uvesti 24-časovni karantin', 'ja sam vam doneo respiratore', 'ja ću voziti ako treba avion sa opremom' … obezvređujući tako i napore struke, ali i drugih građana. Njegova retorika klizi od preteće ("ne tiče me se kako ćete ići u nabavku", "vojska će biti na ulicama"), pa do patetične ("moramo sačuvati naše bake i deke", "perite psima šapice"). Njegova sveprisutnost, uvođenje prekih sudova gde se ljudima preko skajpa izriču trogodišnje zatvorske kazne zbog kršenja karantina, kažnjavanje paora koji obrađuju njive tokom policijskog časa, hapšenje novinara … Sve su to flagrantni dokazi da vlast u Srbiji klizi u sada već otvorenu diktaturu, maskiranu u vanredno stanje", kaže u razgovoru za Lupigu Ana Lalić, novinarka koju je srbijanska policija prošlog tjedna uhitila zbog pisane riječi.

"U državama naslednicama SFRJ postoji nepisani sporazum da je Jugoslavija bila nešto loše i niže vredno, iako još uvek živimo u ostacima onoga što je u toj Jugoslaviji dosegnuto kao visoki standard, bilo da je reč o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, ili obrazovanju, koje je možda bilo najrevolucionarniji proces u nekadašnjoj državi, značajniji i od elektrifikacije. Tako je danas, recimo, sramota pozivati se na Jugoslaviju ili žaliti za njom, ali nije sramota biti neobrazovan, krasti i ubijati", kaže u razgovoru za Lupigu Saša Ilić, ovogodišnji dobitnik Ninove nagrade za roman „Pas i kontrabas“.U intervjuu, između ostalog, s Ilićem razgovaramo o temeljitom brisanju sećanja na bivšu Jugoslaviju, ratnim zločinima, posttraumatskom sindromu, tuzi, gubitništvu, slobodi ... O žrtvama rata u kojem “nismo učestvovali”, njihovom sukobu sa institucijama i “iskakanju iz šina”.

"Naša politička scena je, sama po sebi, karikatura. Veoma je teško od karikaturalnih ličnosti i događaja praviti karikature. Sve je toliko apsurdno, neverovatno, smešno, da vi ne možete od toga da napravite nešto još apsurdnije, neverovatnije i smešnije", kaže u razgovoru za Lupigu, 87-godišnji Predrag Koraksić Corax, verovatno najpoznatiji politički karikaturista na području bivše Jugoslavije. S njim smo razgovarali uz kafu na zemunskom keju, u vreme dok epidemija koronavirusa još nije bila proglašena. Govoriće nam o svome detinjstvu, sećanjima na rat, o tome kako je Milošević gledao na karikature kojima je on bio tema, cenzuri za vreme Jugoslavije, pri čemu će se prisetiti i svojih karikatura koje su se našle na udaru cenzora. "Dva puta sam dobio po prstima. Jednom je neki cenzor u štampariji, za kojeg nismo znali ni da postoji, naložio da se ceo tiraž od 50.000 primeraka baci i da se odštampa novi, bez moje karikature", priseća se Corax.

"Usudit ću se reći da pripadam najvećem broj građana koji nisu u obitelji imali ni partizane, ni ustaše. Bilo je domobrana. Mi nismo odgajani ni u strahu, ni u mržnji. Međutim, imate mnoge koji su u obitelji imali i ustaše i partizane. Oni su odgajani drugačije. Oni koji su imali ustaše u obitelji su odgajani da je napravljena velika nepravda i zločini prema njima i oni su učeni da mrze. Oni koji su imali partizane su učeni da se vječno moraju bojati ustaša, koji uvijek mogu ponovo ustati. To nije racionalno i to neće nestati preko noći. Ali, to ne treba biti prepreka teritorijalnom preustroju i broju gradova, općina i županija", tako je govorio Ivan Račan u intervju koji smo vodili prije nego što se zahuktala epidemija koronavirusa U Hrvatskoj. Ovaj bivši saborski zastupnik SDP-a, kao član najužeg tima novog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, jedan je od najzaslužnijih za njegov veliki povratak na političku scenu. S njim smo razgovarali o SDP-u, Milanoviću, Bernardiću, ali i manjinskim zastupnicima u Saboru te njegovim pogledima na bližu i dalju povijest

"Amandmani su poslužili za međusobnu političku trgovinu i ucjene između HDZ-a i Bandića. Svega je bilo u amandmanima, ali najspornije su bile prenamjene zelenih površina u građevinske čime se vlasnicima tih parcela deset puta povećava vrijednost zemljišta. I gle čuda, pronašli smo amandmane kojima bi se okoristili visoki HDZ-ovi dužnosnici, kao i Bandićevi donatori, i to na način da bi svaki od njih zaradio nekoliko milijuna kuna kad bi ti amandmani prošli", govori za Lupigu zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, Tomislav Tomašević, koji je proteklih mjeseci uporno upozoravao na štetnost prijedlog izmjena i dopuna GUP-a zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. U razgovoru Tomašević detaljno opisuje kako je srušen GUP i pokušaj proguravanja poprilično sumnjivih interesa. Za sve varijante tijekom tih pokušaja, kakao kaže, bili su spremni i imali dovoljno ruku.

„Sama činjenica da je i moj tata vrlo često idealizovao i mitologizovao tu Jugoslaviju kao neko zlatno doba svog života, mi je bila značajna. Priča o njegovom propadanju išla je uz priču o propadanju zemlje kao jedne velike iluzije. Jer, ovde govorimo i o iluziji: o jednom realnom prostoru i mnogim stvarima koje su tu bile dobre, naravno bilo je i loših, ali post festum: mnogi ljudi su u toj zemlji zaista videli jednu iluziju koju će idealizovati i videti sve naravno mnogo boljim nego što jeste bilo“, kaže u razgovoru za Lupigu Ana Vučković - Denčić, novinarka i spisateljica, čija je knjiga“Yugoslav“ bila u najužem krugu za NIN-ovu nagradu. Reč je o knjizi koja je i više nego lična enciklopedija Jugoslavije, ali i života, erosa i tanatosa jer kad umre i poslednji čovek rođen u toj Jugoslaviji ona će i dalje postojati na jednom drugom nivou.