"Propovijedanje ne znači nužno dociranje, indoktriniranje iliti soljenje pameti. Kako sam svoje samostanske godine proveo skrivajući tajnu ravnodušnosti prema bilo kakvoj dogmi, moje propovijedi su bile serija glasnih, jednostavnih eseja, otvorenih pitanja, zajedničkih istraživanja. Nisam bio netko tko zna i tko se obraća tupom puku. Moji su interesi ipak bilo snažno vezani za područje svakodnevne, naturalne mistike, pa sam te propovijedi bez propovijedanja uspio prokrijumčariti ne čineći nikakve štete. Forma koju dobra propovijed mora imati - narativna struktura, emocionalna angažiranost i inspirativni karakter - sve to mi je itekako pomoglo u kasnijim pripovjedačkim nastupima", objašnjava nam povodom svjetskog dana pripovijedanja, bivši franjevački propovjednik - Belmondo Miliša.

„Srbija je prokockala sve bonuse istorije stečene tokom dva veka i krenula za lažnim mesijom u tmine nasilja i zločina. S kojim pravom da odvedeš one klince da poginu. To je ono što je rekao Pekić u Zlatnom runu, da 'svaka živa kukavica vredi više svom nacionu, nego uludo poginuli heroj'. Ali, ćuti se o onome što je Pekić pisao, a nekome ne odgovara. Treba jednom stati i reći čekaj, da vidimo da li je baš tako. Treba se suočiti. Ne mogu pisati o jednom vremenu, a frizirati“, reći će Dragan Velikić, dobitnik NIN-ove nagrade za književnost, u razgovoru za Lupigu, kada primetimo da su stavovi o krivici i o masovnom ćutanju neprijatni za mnoge uši i potpuno suprotni podrazumevajućoj nevinosti Srba i krivici drugih. Osim o raspadu bivše Jugoslavije, Velikić za Lupigu govori i o vlastitom doživljaju ratova, sredini kojoj je uputio svoj roman i temeljnoj introspekciji koja obeležava njegovo ove godine nagrađeno delo.

„Logika je jasna: 'puno sereš, pa sad malo razmisli hoćeš li tako nastaviti'. Ne znam hoće li me obeshrabriti, ali sam siguran da neću stati ili se povući“, kaže Oliver Frljić, intendant riječkog HNK, u razgovoru za Lupigu noć nakon što je prijavio provalu u njegov zagrebački stan. Samo nekoliko dana ranije provaljeno je i u stan njegove djevojke, a unatoč brojnim prijetnjama koje Frljić kontinuirano prima već dulje vrijeme, kao i fizičkih nastraja na njega, policija mu nije ponudila nikakvu zaštitu. Poprište provala izgledalo mu je kao da je riječ o simulacijama pljačke, a primarno je, smatra, bilo slanje poruke da dobro razmisli što bi moglo uslijediti. Uvjeren je da će ga vlasti pokušati smijeniti na sve moguće načine i da će se pritom koristiti najprljavijim metodama i podmetanjima, a govoreći o vlasti Frljić će ustvrditi kako ova vlada „nema ništa drugo osim proizvodnje unutrašnjih neprijatelja“.

„Patrijarhat ima duboke korijene na Balkanu. Ubija se svaki pokušaj osamostaljenja i jačanja suvremene žene u Makedoniji, čak i u najurbanijim dijelovima zemlje. Muški „mindset“ se primjenjuje kao način discipliniranja, kako bi se vječno ostalo ispod nivoa dostojanstva i životnog mira. bore se kako bi se dokazale u svojim karijerama, kako bi ekonomski same osigurale sve što je neophodno, trude se ispuniti ustanovljenje norme koje se lijepe ženama (domaćica, dobra majka, poštena, mirna, tiha, čista, nevina …), jer u suprotnome im se loše piše, i njima i njihovim najmilijima“, kaže u razgovoru za Lupigu Doroti Pačkova, makedonska slikarica, aktivistica i borkinja za ženska prava. Uz sve to Pačkova je i pokretačica te administratorica Facebook grupe „One can“ koja okuplja samohrane majke za međusobnu pomoć i podršku, a pritom je i sama samohrana majka.

Samo u posljednjih mjesec dana ove godine dogodila su se četiri ubojstva žena koje su počinili njihovi partneri, supruzi, očevi i sinovi. U nešto više od godinu dana 16 je žena ubijeno od strane muškaraca s kojima su bile u obiteljskoj ili partnerskoj vezi. Ubijane su žene svih generacija – kćeri, majke i bake. Svakih 28 dana u Hrvatskoj jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana, jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug. „Prema našim iskustvima, s obzirom na ekonomske prilike i na cijelu socijalnu situaciju u Hrvatskoj, u pravilu se na sudovima u slučajevima obiteljskog nasilja izriču minimalne kazne. Zatvorske kazne se primjenjuju vrlo rijetko“, govori u razgovoru za Lupigu Ines Bojić, odvjetnica koja već godinama radi na slučajevima obiteljskog i seksualnog nasilja.

„Danas su bolji komunikacijski kanali, pa imamo veće i brže širenje laži. Prije su falsifikatori morali pronaći određenu vrstu urednika. Danas, pak, svaki antimuslimanski lažljivac ili svaki antisemitski imbecil može objaviti svoje zavjere na Internetu“, u jednom od svojih posljednjih intervjua rekao je Umberto Eco, talijanski književnik i filozof, koji je preminuo sinoć u 85. godini života. Povod razgovoru bio je Ecov posljednji roman „Numero Zero“ u kojem se bavi istinama i lažima masovnih medija. U intervjuu za francuski Le Monde u lipnju prošle godine Eco objašnjava zašto je nužno da se rehabilitira kritičko razmišljanje u novinarstvu i proširi njegov spektar. „U novinama bi trebali imati jednu do dvije stranice za kritiziranje internetskih stranica, gdje bi se prokazivali lažljivi portali i oni kojima čitatelji mogu vjerovati“, predlagao je Eco.