NEIDENTIFICIRANI: Film koji Srbija ne želi vidjeti

NEIDENTIFICIRANI: Film koji Srbija ne želi vidjeti

„Zoran Rašković, pripadnik vojne jedinice 'Šakali' koji se pokajao, pričao nam je kako je jednog dana otišao kod monaha u manastir i rekao mu da je tog dana u borbi ubio neprijatelja. Opisao mu je to vrlo detaljno, i to poprilično brutalno, govoreći 'raspolovio sam ga', a monah mu je odgovorio da ubojstvo samo po sebi jeste veliki grijeh, ali da ako ubijaš za državu onda se monasi sa Svete Gore mole za tebe i da nije grijeh ubiti za državu“, govori Nemanja Babić u intervjuu za Lupigu. Nemanja Babić redatelj je filma „Neidentificirani“. Filma koji u Srbiji nitko ne želi prikazati. „Neidentificirani“, novinarsko-istraživački dokumentarac, govori o brutalnim zločinima nad civilima albanske narodnosti u selima nedaleko Peći iz proljeća 1999. godine. S Babićem smo razgovarali nakon zagrebačke premijere i odgledanih četrdeset minuta filma prepunog potresnih i zdravom razumu nezamislivih scena.
MAŠINKO: "Punk je postao kultura jer šokovitost nije beskonačna"

MAŠINKO: "Punk je postao kultura jer šokovitost nije beskonačna"

Jedno od naujgodnijih osvježenja na domaćoj alternativnoj sceni u 2013. godini prema portalu Potlista bio je i bend Mašinko sa svoja tri albuma koja su već pravi klasici na domaćoj sceni. Prvi je "Mašinko", zatim "Frakturko" nastao u suradnji s bendom Fraktura mozga, te longplayka "Svugdje je doma, a lijepo je najljepše" čije su korice ploče zapravo tabla za društvenu igru, autohtonu kombinaciju "Monopolyja" i "Čovječe ne ljuti se" u kojoj igrači propuštaju bacanje ispijajući piva. Album nije objavljen na CD-u, no osim vinila tu je i digitalno izdanje. Članovi benda su na sceni još od srednjoškolskih dana, a međunarodni punkerski šarm ozbiljno narušava tipično istočnoeuropski smisao za odmak, da su uz bogat ulični kredibilitet ovi mladi ljudi svi redom akademski građani. Vokal Marin Šulentić zaposlen je na Prirodoslovnom matematičkom fakultetu, dok je gitarist Lovro Koružnjak u arhitektonskom birou, a maturirali su na Klasičnoj gimnaziji. Upoznali su se kao đaci osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević".
LATINKA PEROVIĆ: „Nisu nas željeli, jer smo od te zemlje pokušali napraviti nešto drugačije“

LATINKA PEROVIĆ: „Nisu nas željeli, jer smo od te zemlje pokušali napraviti nešto drugačije“

„Elita je, po mišljenju Mirka Kovača, ona koja je zagovarala rat i na neki način intelektualno u njemu sudjelovala, zato je i bila gora od naroda. Pokušala sam osvijetliti stvarnu povijest i pokazati da je jedna druga elita čitavo vrijeme pokušavala učiniti nešto drukčije u zemlji i da je zbog toga bila neželjena“, kaže u intervjuu za Lupigu Latinka Perović, povjesničarka i bivša političarka, koja je 1972. godine zbog sumnji da je previše liberalna došla u nemilost tadašnjih vlasti. S Latinkom Perović, koju prati glas da rijetko daje intervjue, razgovarali smo dan nakon njene iznimno posjećene zagrebačke promocije najnovije knjige, a u razgovoru je ponovila i već poznatu tezu kako se Jugoslavija raspala iznutra i kako se u Srbiji dominantno odbija vlastita krivica, pojašnjavajući – „ja smatram da smo odgovorni za početak rata“.
BUDUĆNOST DOMAĆEG FILMA: "Nije lako biti dio filmskog svijeta u Zagrebu"

BUDUĆNOST DOMAĆEG FILMA: "Nije lako biti dio filmskog svijeta u Zagrebu"

Hrvatski filmski autori koji bi se čisto kalendarski smatrali “srednjom generacijom” ovih godina su “izbacili” svoj prvi, drugi ili treći film. Mlađi nerijetko dugo čekaju na proboj, a većinu filmova snimaju autori koji su diplomirali još u vrijeme Jugoslavije. Nas je, međutim, zanimalo kako mladi autori i autorice, još uvijek studenti ili tek netom diplomirani, vide sebe i svoju ulogu u budućnosti hrvatskog filma. Stoga smo razgovarali s Paulom Skelin, dvadestrogodišnjom autoricom iz Splita. Ona je završila dodiplomski studij filma i videa na UMAS-u (Umjetnička Akademija u Splitu) i priprema se nastaviti studij na ADU u Zagrebu. Njen kratkometražni film "Oče griješio sam" prikazan je na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma. Na pitanje što poslije akademije odgovara: "Poslije svašta. Svijet čeka. Vrata su širom otvorena. Želim se posvetiti dugometražnom filmu, poslije radu na nekim visokobudžetnim produkcijama. Korak po korak, iskustvom do što boljeg filma.".
REDATELJ NEONSKOG BIKA: „Želio sam se poigrati s tim mačističkim svijetom“

REDATELJ NEONSKOG BIKA: „Želio sam se poigrati s tim mačističkim svijetom“

Tijekom istraživanja za svoj film o posebnoj vrsti brazilskog rodea – vaquejadi, redatelj Gabriel Mascaro upoznao je kauboja koji vodi dvostruki život – jedan s bikovima u prašini, a drugi za šivaćim strojem. Kako je svijet rodea potpuno mačističko okruženje, tako nešto bilo mu je potpuno fascinantno pa je cijeli film zapravo posveta kaubojskom, nomadskom životu s novim slojevima suvremenosti, podrivanja uobičajenih rodnih uloga i rastakanja uobičajenih (samo)predodžbi muškosti. „Pokušao sam napraviti film vrlo ne-napetog kinematografskog iskustva. Bez klimaksa, bez drame, samo metajezik između stvarnosti i naših očekivanja. Jedina tenzija među likovima dolazi od gledatelja i onog što publika očekuje od filma. Htio sam proširiti muške i ženske uloge“, kaže Mascaro.
NATAŠA ŠKARIČIĆ: „Vrhovni sud uhvaćen u preljubu s medijskim mogulima“

NATAŠA ŠKARIČIĆ: „Vrhovni sud uhvaćen u preljubu s medijskim mogulima“

„Nije moguće da su suci Vrhovnog suda tako nepismeni u medijskom pravu, da stvarno misle da je legalno da slobodnjak bude osam sati na poslu, da ne smije radi ni za koga drugog, da dežura i prati presice Vlade, po potrebi ode malo i na tržnicu ili nosi kavu svom uredniku i za to prima redovnu mjesečnu plaću, božićnice i tako 20 godina, ali da pritom nema nikakva prava!“, kaže Nataša Škaričić u intervjuu za Lupigu komentirajući činjenicu da je Vrhovni sud po drugi puta srušio odluke nižih sudskih instanci, koje su presudile da je njen RPO ugovor imao sva obilježja ugovora o radu. Objasnit će kako će ova odluka značajno utjecati na sve one novinare koji krenu u borbu za svoja ustavno zajamčena prava, jer nakon ovoga „nijedan kolega koji dere cipele za svog izdavača bez legalnog ugovora o radu, više nikada neće moći dokazati da je zapravo bio u radnom odnosu“.
INTERVJU S JURICOM PAVIČIĆEM: Split kao miks Venecije i Ibize

INTERVJU S JURICOM PAVIČIĆEM: Split kao miks Venecije i Ibize

Povodom novog romana Jurice Pavičića pod nazivom 'Žena s drugog kata', razgovarali smo s našim poznatim novinarem i piscem, kojeg ne treba posebno predstavljati. U novoj knjizi Pavičić se bavi njemu omiljenom temom – mediteranskom obitelji, unutar koje posebnu pažnju posvećuje arhetipskom odnosu snahe i svekrve dovedenom do krajnosti, a radnju ponovo smješta u Split, ovaj put u nešto skorijoj budućnosti. „Bio mi je gušt napisati knjigu koja je dominantno u i o Splitu, a Split se promatra kroz oči osobe koja je dugo bila u zatvoru pa vidi te šokantne promjene, koje se građanima dešavaju milimetarskim tempom – od industrijskog grada do hipsterskog pseudoraja finih zalogajnica i mlade boemske buržoazije, koja je tu našla miks Venecije i Ibize. Izabrao sam Kman jer to nije jedan od onih izrazito depriviranih istočnih kvartova Splita koji imaju infrastrukturne probleme. To nije kvart u nastajanju, ali je tipičan jer u njemu dominiraju višegeneracijske obiteljske kuće“, kaže Pavičić u intervjuu za Lupigu.
MARKO KOVAČIĆ: Sustav daje do znanja kako je za uspjeh važno biti autoritaran

MARKO KOVAČIĆ: Sustav daje do znanja kako je za uspjeh važno biti autoritaran

„Škola nije demokratska ustanova. Uglavnom su ravnatelji ti koji imaju vrlo veliku moć te je cijelo upravljanje postavljeno hijerarhijski. Učenička vijeća, vijeća roditelja pa čak i školski odbori forma su koju škole zadovoljavaju, no ne vide dodatnu vrijednost u njihovom uključivanju u upravljanju školom. Pojam podijeljeno vodstvo (distributed leadership) koji je trend u zemljama s razvijenim obrazovnim politikama, u Hrvatskoj je gotovo nepoznanica“, kaže u razgovoru za Lupigu politolog Marko Kovačić s Instituta za društvena istraživanja, koji je ujedno i koordinator zajedničkog projekta matičnog instituta, GONG-a i inicijative GOOD. Kovačić tvrdi da se na vrijednosti koncilijantnosti, kompromisa, jednakosti i uvažavanja mišljenja drugoga gleda kao na izraz slabosti, a da sistem, čiji su mladi sastavni dio, daje do znanja kako je za uspjeh važno biti autoritaran.
RAZGOVOR S EDOM POPOVIĆEM: Nije normalno i prirodno raditi po 12 sati dnevno

RAZGOVOR S EDOM POPOVIĆEM: Nije normalno i prirodno raditi po 12 sati dnevno

Nije baš normalno i prirodno raditi i po 12 sati dnevno da bi si čovjek priskrbio vodu i hranu, bez kojih nije moguć kao biće. Jednako tako, nije normalno niti prirodno luđački kupovati tolike krpice i gadgete, na što se uglavnom svodi naš život. Na tešku šljaku, da bi kupili gomilu stvari koje nam uopće ne trebaju. Sreća je samo naličje nesreće. Živimo u svijetu dualnosti, radost/tuga, siromaštvo/bogatstvo, zdravlje/bolest i tako dalje. Kažu da je moguće nadići svijet dualnost, kršćanski mistici nazvali su to stapanjem s Bogom, budisti prosvjetljenjem... To je osjećaj jedinstva sa svijetom, mnogi ga od nas ponekad dožive, no održavati ga mogu samo rijetki, oni koji su pojmili da su sreća i nesreća zapravo bez supstance, puke tvorevina našeg smušenog uma. Mi ostali osuđeni smo na stalne izmjene sreće i nesreće, radosti i tuge, uspjeha i neuspjeha. I dakako da je moguće stvoriti sretan lik bez odskliznuća u utopiju, no nitko nije sretan 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Osim toga, sreća nije must have.
MILAS KLARIĆ: Ne možemo optuživati djecu zbog 'Sieg Heila', a tolerirati isto javnim osobama

MILAS KLARIĆ: Ne možemo optuživati djecu zbog 'Sieg Heila', a tolerirati isto javnim osobama

"Očito su i obitelj, i škola, i društvo zakazali u svojoj bitnoj zadaći – da djecu pouče kako je nesnošljivost pogubna i opasna. Međutim, licemjerno je optuživati samo maloljetnike koji to čine, a istodobno tolerirati pojavu da se mnoge osobe iz javnog života ne distanciraju od simbola i ličnosti koje su bile predstavnici takvih režima. Upravo zato smo upozoravali i upozoravamo da je iznimno važno da djeca u dječjem vrtiću i školi dobivaju sustavnu poduku iz građanskog odgoja i odgoja za ljudska prava te za toleranciju i suživot u demokratskom društvu. Djeci treba jasno reći kako je govor mržnje neprihvatljiv i da je uporaba znakovlja rasističkih režima zakonom zabranjena i kažnjiva, odnosno da je pravo na izražavanje vlastitih stajališta i političkih uvjerenja ograničeno obvezom poštovanja ljudskih prava drugih", kaže nam pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. SUKOB DVA BARBARIZMA: Zar je moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan krvi?

    25.11.2020.

    Marko Tomaš

    SUKOB DVA BARBARIZMA: Zar je moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan krvi?

  2. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Duhovna močvara

    09.11.2020.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Duhovna močvara

  3. FILOZOFIJA I KORONA: Poslije će svi biti „pametni”

    23.10.2020.

    Predrag Finci

    FILOZOFIJA I KORONA: Poslije će svi biti „pametni”

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije