„Ovo je prvi put da mi je netko ponudio lovu. Ponude su do sada uglavnom bile izražene u uslugama: prebit ću te, slomit ću ti vrat, j…t ću ti mater, ubit ću te. Ovo je prva ponuda u kešu, a nakon objave snimka Lucićeve ponude vjerojatno i posljednja“, kaže u intervjuu za Lupigu Drago Hedl, novinarski doajen koji nas je ovih dana podsjetio koliko novinarstvo može biti važno. Snimka na kojoj HDZ-ov saborski zastupnik Franjo Lucić Hedlu nudi novac da ne piše o njegovim poslovima, izazvala je zgražanje djela javnosti. „Ako me možeš razumit, ako me ne možeš razumit, ako to tebi nešta znači, ako to nešta košta, ne znam koliko ćeš ti novaca za to dobit, ja ću to tebi platit jedan naprema tri“, čula je cijela Hrvatska kako Lucić Hedlu govori u telefonsku slušalicu. Zašto je ostao tako hladan na Lucićeve vapaje, zašto nije uzeo ponuđen novac i zašto ga nije mogao „razumit“, zanimalo nas je. „Kakav ste vi to čovjek?“, pitamo ga.

„To su ljudi koji svoju poziciju grade manipulirajući i razjarujući razočarane ljude. Oni kao papagaji ponavljaju jedno te isto: vašim se novcem financira protudržavna rabota. Vi ste izgubili sve, ostali ste na rubu egzistencije, da bi neki hohštapleri snimali filmove i pravili festivale protiv svoje domovine. Tako se preusmjerava pažnja: uvjerava se da uzrok njihovom siromaštvu nisu Agrokor, Sanader ili kriminalna privatizacija, nego Motovun Film Festival. Svakome tko je imalo trezven, jasno je na koliko laži počiva taj misaoni konstrukt“, objašnjava Igor Mirković, novinar, filmski redatelj i direktor Motovun Film Festivala, uzroke hajke koja se zadnje vrijeme podigla i protiv njega osobno i protiv samog festivala koji počinje ovog utorka. Organizacija ovakvog festivala, kaže, jedrenje je po olujnom moru. „Za nemali broj nas, koji radimo u ekipi, taj je festival puno više od običnog posla. Valjda se to onda osjeti u konačnom rezultatu“, primijetit će Mirković.

Vlasnik izdavačke kuće Fibra Marko Šunjić, pravi je hrvatski strip junak. Informatičar, obiteljski čovjek, svi ga nešto hvale, 'oće platit dobavljačima, ne živi od stripa, već - bez puno pretjerivanja - za strip. Zato je pokrenuo najljepšu - bez pretjerivanja - od svih izdavačkih kuća u Hrvatskoj. Nakon propasti Algoritma odlučio je staviti sva izdanja na popust, a za Lupigu govori o tome kako se protiv krize odlučio boriti bez da zakine svoju primarnu misiju: širenje evanđelja o stripu. Algoritam je izdavačima napravio otprilike ono što i Agrokor svojim dobavljačima, ali bez spašavanja države. "Zato npr. moja žena kupuje mlijeko kod kumice na placu ili eventualno mljekare Veronika koja ima svoje trgovinice, a ne u trgovačkim lancima, kad god je to moguće. Tako je sad i s Fibrom – pozvali smo ljude da kupuju direktno 'na izvoru'", kaže nam Šunjić u razgovoru.

Prolazi stota godina od revolucionarne 1917. godine koja je promijenila svijet. No, niti na stotu obljetnicu ne postoji suglasnost o karakteru tog velikog povijesnog događaja, kojeg se i danas istovremeno sotonizira i glorificira. O tome koje su tekovine Oktobarske revolucije, zašto oko njih i danas postoje prijepori te je li u današnjem globaliziranom i kontroliranom svijetu moguća revolucija, zanimljive odgovore nam je dala slovenska povjesničarka dr. Cirila Toplak. Budući da živimo u svijetu visokih tenzija, neprestanih kriza te gubitka povjerenja u predstavničku demokraciju profesorica Toplak nam je otkrila inspirativnu teoriju o mogućem budućem boljem svijetu, kojeg mnogi priželjkujemo. „U današnjem svijetu gotovo potpunog nadzora revoluciju bi bilo teško pokrenuti, a još teže izvesti. Problem je mobilizirati ljude da se istinski uključe u neki masovni politički pokret, jer sustav potiče apatiju. Zato nas se i lako nadzire“, kaže Toplak.