IVICA JAKŠIĆ ČOKRIĆ PUKO

Turizam, demokracija, koncesionari..., ne znaš šta je gore!

ritn by: Kruno Lokotar | 21.09.2017.
IVICA JAKŠIĆ ČOKRIĆ PUKO: Turizam, demokracija, koncesionari..., ne znaš šta je gore!
„U nas, mislim na Bol, postoje samo dva godišnja doba: ljeto i zima – prođe ljeto dođe zima, prođe zima dođe ljeto. Lijepo bi bilo da imamo zimu s gostima i ljeto bez turizma. Ali tko će onda napuniti apartmane, a oni su prilagođeni upravo ljetnom vremenu odnosno, molit ću lijepo, turizmu?“, govori nam Ivica Jakšić Čokrić Puko. Od imena ovog bolskog multipraktik umjetnika, dobrog duha te zajednice, duža je samo njegova nemirna biografija. Na pitanje koji mu je od ta dva godišnja doba draži odgovorit će izravno. „Onaj između, recimo jesenski. Nema jesenskih ručnika, ležaljki, suncobrana, štekata, štandova, decibela, kaveza, restorana, cocktail barova, brodova, brodara, dragih putnika… i jesenskog karnevala – Živila jesen!“, kaže Ivica Jakšić Čokrić Puko, koji će intervju završiti vrlo neobičnom vremenskom prognozom.

Od punog imena Ivice Jakšića Čokrića Puke, bolskog multipraktik umjetnika, dobrog duha te zajednice, duža je samo njegova nemirna biografija. Povoda su ovom razgovoru dva: novoobjavljena knjiga „Slučaj plaža“ i s tim u vezi gostovanje na KaLibar bestiValu, ovog petka, 22. rujna.

Na kraju knjige priložena je Vaša biografija od gotovo 11 kartica teksta u kojoj su navedeni vaši radovi, realizirani i, za sada, nerealizirani u nemogućem broju disciplina. Citiram: „organizira bolske karnevale (četrdesetak VHS i DVD snimaka), izlaže samostalno i skupno, izvodi umjetničke akcije, performanse, piše knjige, radi predstave, upražnjava pjesničke večeri (i pjesnička jutra), vodi festivale, pravi predstave i ostale vratolomije…“ Pitanja su: čemu sve to? Imam dojam da povećavate proizvodnju, umjesto da uživate plodova minulog rada. Kako to? Koliko ideja uspijete realizirati i muče li vas nerealizirane? Pitate li se nekada ne manjka li vam kriterija, kada toliko proizvodite? Konačno, jeste li vi genij, sa svim posljedicama?

- Na ovu rafalnu paljbu, odgovorit ću pojedinačno. Čemu sve to, iskreno, ne znam. Zašto ne uživam plodove svog rada, i dalje sam iskren – to mi je jedino oružje – znam: jer ja ne vidim tu nikakve plodove – barem ne jestive. Ideje? Da bih realizirao jednu jedinu, neophodno ih je osamsto šezdeset tisuća. A kriterija što se tiče, oni su stvar konvencije i u jednoj generaciji, koja traje kao treptaj oka, traju manje od treptaja – i oka. I onda, kao i uvijek, staru paradigmu, kriterijsku, mijenja nova. Ako i Picassovih i Coelhovih proizvoda ima barem po jedan za svakog stanovnika Zemlje mislim da je pitanje o količini proizvedenoga u najmanju ruku – najmanje važno. Dakle, u prosjeku potrošim devet sati dnevno na spavanje. Četiri sata na obroke. Jedan sat na trening. Na kave, novine i čitanje knjiga – ispričavam se svima koji nemaju takvu potrošnju – dva sata. Tu su i najmanje dva perioda ljenčarenja, godišnji odmor, što na dnevnoj razini čini još dva sata. A na pronalaženju rješenja kako sebi, od onih mizernih dvadeset četiri sata, omogućiti tih uglavnom lagodnih osamnaest sati dnevno – ispričavam se svima čija je potrošnje veća – potrošim još dva sata. To je, dakle, dvadeset potrošenih sati dnevno. Ona četiri preostala sata, a da ne bih osjećao svu učmalost mile nam svakodnevnice – služeći proizvodnji odnosno kreativnosti i nadam se Kreatoru – neštedimice trošim, zapravo, na pronalaženju pravih pitanja i, naravno, pronalazim samo odgovore. Ili, recimo to ovako: Sve što sam ikada napravio, onog trenutka kad sam napravio bilo je neophodno. Meni: a za Japance mi se jebe! I posljednji je odgovor: jesam!

Plakat za ovogodišnji festival KaLibar (ILUSTRACIJA: Lupiga.Com) 

O hiperturizmu i njegovim devastirajućim posljedicama po društvo i okoliš naši mediji su se tek ove godine raspisali, a vi ste već i knjigu napisali. Jeste li vi to ispred vremena, ili oni kasne?

- Tamo gdje nema turizma, ovo je iz „Slučaja plaža“, nema ničega, a gdje je turizam nema ni turizma. Mi imamo turizam, privredu, poljoprivredu, kulturu… demokraciju i državu. Mi, zapravo, imamo ovakav turizam kakvog imamo, ovakvu privredu, poljoprivredu, kulturu, demokraciju i državu. I sve bi to, da bi uistinu bilo to, trebalo mijenjati – ne nužno ovim redoslijedom.

Što točno za Bol znači i u čemu se reflektira turističko zagušenje?

- Vodeće su turističko-političke snage neke turističke top destinacije, prepričavam jedno poglavlje „Slučaja“, shvativši da su teroristi i terorizam posvuda, odlučile – pored plaže za rusku djecu, svingere, nerotkinje, Bad Blue Boyse, Armadu, Torcidu i Katoličke plaže – otvoriti i plažu za teroriste. I o svojoj su novoj tematskoj plaži – uključujući i ostalu plažno-turističku ponudu, i ribu iz uzgajališta – izdale brošuru. Ali, shvativši da će brošura, prospekt, s terminima terorist i terorizam izazivati kontraefekt odlučili su se poslužiti šiframa te su umjesto terorist i terorizam upotrijebili termine: turist i turizam, a samu su brošuru nazvali „Plaža za turiste“. Eto zbog čega bi naše turističke destinacije (s topom ili bez njega) – slično kao i naša metropola, koja je s Trga maršala skinula maršala i istog, veoma inteligentno, nazvala: Trg republike – trebale sa svih svojih trgova skinuti prvoborce, drugoborce, antifašiste i ostale teroriste te ih preimenovati u Trgove žrtava, i to turizma. Jer, kao što kaže pjesnik: Terorizam je posvuda, a turizam je već tamo bio.

„Slučaj plaža“ je satira koja bitno govori o diskriminaciji. Naime, da bi ušli na plažu ljudi moraju zadovoljiti na testu koji postavlja stranački aparatčik. Postoji li po vama diskriminacija po stranačkom ključu?

- Diskriminacija je starija i od stranaka, i od strančarenja i od ključa. A ključ su za diskriminaciju upravo stranke i strančarenje. A, kao što znamo – bez obzira na strahote turizma – više vrijede dva stranca od 1. lipnja do 1. listopada nego sve hrvatske, europske i svjetske stranke skupa. A, znamo i to, da sv. Leopold, Isus i Gospa – isključujući Gospu Međugorsku – nikad nisu ni spomenuli turizam. Odnosno kad su i govorili o takvoj nekakvoj pojavi isključivo su koristili imenicu gostoprimstvo za što su i sami – ne koristeći ni termin „Za turizam spremni“ – uvijek bili i vijeke će biti spremni.

Koliko je "Slučaj plaža" inspiriran davanjem različitih mutnih koncesija na plažu Zlatni rat i otporu zajednice tim koncesijama?

- Priča o Zlatnom ratu, u „Slučaju plaža“ – i mislim da će to biti potpun odgovor na ovo pitanje i mnoga druga pitanja, pa čak i na ona nepostavljena – završava ovako: To je postanak čudesne, jedinstvene i najljepše šljunčane plaže na svijetu, tako je – u zemlji Hrvatskoj, usred Dalmacije, na jugu njenog najvišeg otoka, kontinenta Brača, u njegovome najljepšem mjestu, Bolu – stvoren Zlatni rat. A onda je došao turizam… pa demokracija… a s demokracijom su navalili i koncesionari… Ne znaš što je gore!

Davno prije ste podijelili godišnje doba na dva perioda, turizam i zimu. Koji vam je period draži?

- U nas, mislim na Bol, postoje samo dva godišnja doba: ljeto i zima – prođe ljeto dođe zima, prođe zima dođe ljeto. Lijepo bi bilo da imamo zimu s gostima i ljeto bez turizma. Ali tko će onda napuniti apartmane, a oni su prilagođeni upravo ljetnom vremenu odnosno, molit ću lijepo, turizmu? Bolske kulturno-turističke manifestacije, ma što to značilo – vrijeđajući, makar i nesvjesno, sva ostala godišnja doba – upražnjavaju se pod nazivom Živilo ljeto! Tu je onda i ljetni karneval, jedan od najvećih uzroka klimatskih promjena. Naime, kad god se u našoj destinaciji krene s tom turističkom manifestacijom uvijek padne kiša tako da, Bogu hvala, uglavnom i nemamo tu strahotu turizma. Ali imamo ručnike, ležaljke, suncobrane, štekate, štandove, decibele, kaveze, restorane, cocktail barove, brodove i brodare: „Dragi putnici, dragi gosti! Ovo lipo, malo, smišno misto zove se Bol na otoku Braču, Paeze Bol izola Brač… Taksi bot, taksi bot! Amo kapetani! Tempo, tempo…“. I koji mi je period draži? Onaj između, recimo jesenski. Nema jesenskih ručnika, ležaljki, suncobrana, štekata, štandova, decibela, kaveza, restorana, cocktail barova, brodova, brodara, dragih putnika… i jesenskog karnevala – Živila jesen!


Naslovnica knjige Ivice Jakišića Puke (ILUSTRACIJA: K. Lokotar)

Za kraj pitanje, socio-antropološko. Koliko ste običaja ustanovili na Bolu i koliko dugo se već održavaju. Pri tom mislim na Virozu i slično, a vidim da i Ljetna destinacijska noć stvara tradiciju.

- Šušur Bol bio je i jest uzročnik mnogih bolskih običaja: Za šušur spremni, Noćni karneval, Viroza, Viroza party, Kazališna sezona u Kući u kući, Plivački maraton, Novogodišnji trkači maraton… i najnoviji, od prije nekoliko godina, Ljetne destinacijske noći ispred Marinera. Predzadnja je ovosezonska Destinacijska noć bila posvećena upravo „Slučaju plaža“. I osim prezentacije knjige – koju su maestralno predstavili Tanja Mravak, Zrinka Vrabec i Doktor Kukoč – bila je upriličena modna revija ručnika, ležaljki, suncobrana i nudista: Za plažu spremni; petominutna turistička drama: Katolička plaža; jeo se srpski pasulj s hrvatske terase Borak i sviralo je Ljetno kino. Predzadnja Destinacijska noć, kažem, jer zadnja će biti kroz listopad, studeni ili prosinac – u svakom slučaju do Nove godine, jer u Novoj će se znati novi-stari koncesionar plaže Zlatni rat – kada ćemo prezentirati najnoviji takozvani projekt, a radi se o sljedećem: Mrežastu aluminijsku kuglu, promjera jedan metar, punu žala sa Zlatnog rata postavit ćemo na šestmetarski kameni stup – ili na nekom bračkom brdu, susjednom Hvaru, u Pražnicama ili, pak, u Makarskoj, ali u svakom slučaju izvan Bola – a na stupu će, poviše nadam se dugog popisa sponzora biti uklesano: Zlatni rat, DNK, sačuvano za buduće generacije. Naša generacija, na čelu s našim političarima, ekonomistima, turističkim djelatnicima i ostalim projektantima nije u stanju sačuvati niti k od Zlatnog rata, a da ne govorimo mjesta, otoka, regije, regiona, države i regiona. S vjerom u takve, nadolazeće generacije, dakle… predajemo se u ruke našoj svakodnevnoj bijedi i mizeriji. I na kraju, kao što je red, način i običaj – a da bih pokazao da ono pitanje: Jeste li vi ispred vremena? nije postavljeno tek tako – završavam s vremenskom prognozom:

BUJICA

BUJANAC, Brkić, Bulić, Bogović,

Bešker, Banac, Bubalo, Barna,

Barišić, Blažević, Bandić,

Boljković, Brzica, Bernardić,

Culej,

Dodić, Divković, Dujmović,

Đapić,

Esih,

Feldman,

Grubišić, Glasnović, Glogoški,

Hasanbegović, Hranić,

Jelić, Josić,

Kitarović, Klemm, Kartelo,

Karačić, Kordić, Košić,

Lederer, Ljubićić, Linić,

Markić, Marić, Mikolčević, Mamić,

Marčinko, Matković, Milanović,

Mrzljak, Medved,

Osmanović,

Primorac, Prkačin, Pašalić,

Plenković, Perković,

Radeljić, Radeljak, Rojs,

Srzić, Sedlar, Sačić, Spota,

Škoro, Šimunić,

Tomasović, Turk, Tomašić,

Vučemilović,Vukušić,

Zadro…

Laku noć Hrvatska.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: iz arhive K. Lokotara


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BURE BARUTA: Kako se naš šapat proširio kroz prozor

    16.11.2017.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako se naš šapat proširio kroz prozor

  2. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Može li se knjiga "vratiti u modu"

    11.11.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Može li se knjiga "vratiti u modu"

  3. PRŽENJE MOZGA: O popovima i spolovilima

    06.11.2017.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: O popovima i spolovilima

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije