INTERVJU - DINO DEBELJUH

„Neki sposobni pojedinci su dobrano napunili džepove, a narod u Istri nije dobio ništa“

ritn by: Dubravko Grakalić | 26.01.2024.
INTERVJU - DINO DEBELJUH: „Neki 'sposobni' pojedinci su dobrano napunili džepove, a narod u Istri nije dobio ništa“
„BDP Istre bio je 1990. godine 30 posto veći od BDP-a Hrvatske i samo nešto manji od Slovenije. Danas su plaće u Istri manje od prosjeka u Hrvatskoj, ali to tako nije bilo prije 1990. godine. Samo ova dva podatka govore vam što se u Istri dogodilo u ovih tridesetak godina. Gotovo da je svaki komentar suvišan. Vjerujem da će doći dan kada će mnogi progledati i tada ustanoviti da smo mi, građani Istre, pa i cijele Hrvatske, doslovce opljačkani“, kaže u intervjuu za Lupigu Dino Debeljuh. Ovaj istarski političar i bivši diplomat jedinstvena je osoba u svijetu domaće politike. Miran i staložen, bira riječi i traži pozitivu i u temama gdje je nema, što ne znači da nije kritičan prema prilikama koje ga okružuju. U razgovoru o životu u Istri, regiji čiju demokratičnost, multikulturalnost i toleranciju mnogi često preuveličavaju, Debeljuh jasno govori o korupciji, nesposobnima u lokalnoj vlasti i zloupotrebama političke moći.

Istarski političar i bivši diplomat Dino Debeljuh jedinstvena je osoba u svijetu domaće politike. Miran i staložen, bira riječi i traži pozitivu i u temama gdje je nema, što ne znači da nije kritičan prema prilikama koje ga okružuju. U razgovoru o životu u Istri, regiji čiju demokratičnost, multikulturalnost i toleranciju mnogi često preuveličavaju, Debeljuh jasno govori o korupciji, nesposobnima u lokalnoj vlasti i zloupotrebama političke moći. 

O svemu tome Debeljuh mnogo zna - jedan je od osnivača Istarskog demokratskog sabora, saborski zastupnik u tri mandata i nekadašnji ambasador u Indiji. Prije "indijske faze" bio je i učitelj joge i tehnika disanja, a po odlasku iz stranke i iz politike postao je borac protiv korupcije. Napisao je knjigu "Opljačkani smo, što sad?" - što je pitanje na koje nema odgovora.

Debeljuh danas živi u okolici Umaga, nije u aktivnoj politici, ali ne izbjegava na sebi svojstveni način kritizirati one koji trče za funkcijama.

Dino Debeljuh
"Stradavaju pošteni, a nepošteni trljaju ruke" - Dino Debeljuh (FOTO: Privatna arhiva)

Istra se u javnom životu često spominje kao nekakva iznimka u Hrvatskoj, kao najrazvijenija, multikulturna, tolerantna regija za život. Kako se, po Vašem mišljenju, živi u Istri, bolje ili jednako kao drugdje u državi?

- Vrlo je teško odgovoriti na Vaše pitanje, jer je život ustvari vrlo kompleksan, sastoji se od mnogih različitih segmenata, a odgovori na pitanja ovise od ugla iz kojega se gleda na pojedine situacije.

Pa, kako izgleda lijepa slika Istre?

- Netko tko je sklon optimizmu, poput mene, i usmjerava svoju pažnju na pozitivne događaje, na sve dobro i lijepo u Istri, odgovoriti će Vam da se u Istri živi fantastično. Istra pruža sve uvjete ljudskim bićima koji u njoj obitavaju da žive lijepi život. Prošao sam mnogo svijeta, živio u vrlo različitim uvjetima življenja, kao na primjer u jednom od najzagađenijih gradova u svijetu, New Delhiju. Sjetio sam se kako mi je tada proletila misao kako bih volio da građani Istre samo mjesec dana provedu u Delhiju, pa bi pri povratku doma, spoznali koliku su sreću imali, roditi se i živjeti u Istri. Što će vam svi novci ovog svijeta, ukoliko ste prisiljeni živjeti u kraju u kojemu je voda zagađena, zrak zagađen, samo dva godišnja doba, monsumi, temperature do 50 stupnjeva, kuće imućnijih ograđene visokim zidovima, sa čuvarima ispred zgrade ... Kad to doživite, onda Istru možete doista doživljavati kao raj na zemlji.

A druga strana, nije sve tako zeleno?

- Na dio vašeg pitanja mogu odgovoriti da što se tiče one druge strane života, Istra se ne razlikuje od ostatka Hrvatske. Mislim ovdje na onu stranu života koja je svakodnevno prisutna - to je okruženje vezano za društveni dio, standard koji je vezan ne samo uz novac, već i za usluge koje putem poreza svi plaćamo, te koje su prečesto manjkave. Korupcija je nažalost i u Istri sve prisutnija i vidljivija, opipljiva je sve više i više. Korupcija znači nepravednost. Sve su češće prisutni slučajevi gdje je sve vidljivije da u “borbi” za pravdu, na svim nivoima, stradavaju pošteni, a nepošteni “trljaju ruke”, došli su na svoje, prolaze mnogo bolje, naravno, na račun poštenih. Živimo u društvu u kojemu institucije koje plaćamo da štite poštene, vrlo često pogoduju prevarantima, lopovima i svima onima koji se bogate na račun većine poštenih. Od državnog do lokalnog nivoa.

Gdje Vi osobno vidite primjere korupcije i nepoštenja?

- Kada prošećem našom, potencijalno predivnom obalom, a činim to često, srce me boli gledajući u što se pretvaraju poljoprivredna zemljišta i šume. Srce me boli gledati rezultate nepoštivanja naše kulture, od strane “turista/poljoprivrednika” koji nam Istru pretvaraju u smetlište. Nasipavaju šljunkom čestice do njihovih kamp prikolica, mobilnih kućica, drvenih baraka, ograđenih negdje žičanom ogradom, negdje betonom, trstikom, daskama, svim i svačim. Zasade nekoliko voćaka, naprave bušotinu za zalijevanje i HEP im daje struju. Imate u pojedinim općinama - to su javne tajne - osobe kojima se trebate obratiti da vam “srede” dobivanje struje, vode i ostalo potrebno. A mi, domicilni, koji želimo raditi sve po zakonu, i imamo sve uvjete za dobivanje struje, vode, ne dolazimo na red i to samo zato jer ne želimo biti dio korupcijske mreže, gdje svatko dobiva svoj dio.

istra
"Istra pruža sve uvjete ljudskim bićima koji u njoj obitavaju da žive lijepi život" (FOTO: Pixabay)

Tko je odgovoran za „zaobilaženje” pravne države?

- Ti “turisti/poljoprivrednici” dolaze u te nastambe uglavnom ljeti, ne plaćaju boravak, ugošćuju “prijatelje” i sve to rade pred našim očima, znajući da krše naše zakone, da to zasigurno u krajevima odakle dolaze ne mogu činiti. I sad bi bilo za očekivati da vam kažem da krivim te ljude za to što nam čine, ali ja to ne činim, jer su tisuću puta više od njih krivi načelnici i gradonačelnici koji dopuštaju da nam ti ljudi to čine. Došli smo u situaciju da poljoprivredno zemljište uz more, pa i desetke kilometara od mora, ti “turisti/poljoprivrednici” plaćaju 10-20 eura po kvadratu jer su uvjereni, a dosadašnja im praksa daje za pravo, da će to zemljište pretvoriti u građevinsko i da će te barake legalizirati. Iako plate nešto nekome u općini, gradu ili županiji uvijek će ih manje koštati negoli da kupe građevinsko zemljište. S druge pak strane, poljoprivrednici u Istri, želeći povećati svoje posjede, onemogućeni su kupiti poljoprivredno zemljište, jer u dvjesta godina neće sa zasađenim zaraditi novac koji bi uložili u kupovinu tog zemljišta.

Lokalna vlast, načelnici i gradonačelnici tvrde da je “Zagreb” kriv jer ništa ne čini?

- Grad Vodnjan je Odlukom o komunalnom redu i agrotehničkim mjerama, koju je gradsko vijeće donijelo u lipnju 2022. godine, pokazao i dokazao da itekako gradovi, odnosno, općine mogu uklanjati objekte koji se postavljaju na poljoprivrednu površinu. Tom su odlukom pokazali i dokazali da su načelnici i gradonačelnici u Istri, naravno, podržani od odgovornih u IDS-u, godinama govorili neistine, tvrdeći da to nije u njihovoj nadležnosti i prebacivali odgovornost na “Zagreb”. Nakon vodnjanskog primjera, potpuno je jasno da je lokalna samouprava imala u rukama sve alate da spriječi postavljanje kamp prikolica, mobilnih kuća i baraka ili nasipavanje šljunkom poljoprivrednih zemljišta. Dakle, imali su, postojećim zakonima mogućnost, rekao bih i obavezu da zaustave svakoga tko je kršio pravilnike koje su mogli i trebali na vijećima donijeti i po njima djelovati, bez “Zagreba”. Možda su pravilnike i donijeli, ali ih nisu provodili.

Istra više nije „sirotica”, kao prije 60-70 godina, ali da li je „bogatašica” – prosječna plaća u Istarskoj županiji manja je od državnog prosjeka, srušeni su neki industrijski divovi poput Uljanika, izgleda da je sve ostalo na turizmu?

- Odgovorit ću vam na pitanje počevši od 1990. godine, kad je BDP Istre bio 30 posto veći od BDP-a Hrvatske i samo nešto manji od Slovenije. Da, dobro ste primijetili, danas su plaće u Istri manje od prosjeka u Hrvatskoj, ali to tako nije bilo prije 1990. godine. Samo ova dva podatka govore vam što se u Istri dogodilo u ovih tridesetak godina. Gotovo da je svaki komentar suvišan.

Što se dogodilo u tih tridesetak godina demokracije i kapitalizma?

- Mogu navesti još nekoliko bitnih stvari, vezano za standard i imovinu građana Istre. Vjerujem da će doći dan kada će mnogi progledati i tada ustanoviti da smo mi, građani Istre, pa i cijele Hrvatske, doslovce opljačkani. Dovoljno je sjetiti se čiji su bili kompleksi hotela na puljštini, rovinjštini, poreštini, bujštini? Čiji su bili Uljanik, Pazinka, Digitron, Feroplast, Prvomajska, Neon, Istarska banka, PIK-ovi, Agrolaguna i stotine drugih firmi koje su do te 1990. godine uglavnom pozitivno poslovale i imali ogromnu imovinu i prihode. Govorimo o imovini čija se vrijednost mjeri u desecima milijardi eura. Sve je to bilo naše, nas građana Istre, posebice zaposlenih u svim tim poslovnim subjektima. Opravdano se danas možemo pitati gdje su završili novci od svih tih prodanih hotela i firmi? Koliko je od tih novaca ostalo u Istri? U što su uloženi? Odgovor je poznat, osim nekoliko “sposobnih" pojedinaca koji su dobrano napunili “džepove”, narod nije dobio ništa.

Uljanik
"Čiji je bio Uljanik?" (FOTO: Lupiga.Com)

Istra nije jedina, ali je velika žrtva pretvorbe i privatizacije provedene za režima Franje Tuđmana. Ali, nisu se obogatili samo HDZ-ovci, to se u Istri dobro vidi?

- Svi mi znamo da su se neki, pa i u Istri itekako “nasladili” i obogatili prodajom svega tog bogatstva, te naše djedovine. Sve naravno po zakonu, koji je i bio napisan tako da je bilo moguće cijeli jedan narod opljačkati, a da gotovo nitko ne završi u zatvoru.

Traje li pljačka i danas ili je sve već opljačkano?

- Naravno da traje i dalje, ali sada su ostale samo „mrvice“. No, osiromašivanje građana Istre se nastavlja, a jedan od najočitijih primjera toga je naplata tunelarine. Primjer je to kako se protuustavno osiromašuju građani Istre, jer naplata tunelarine na Učki je protuustavna radnja. Svjestan sam činjenice da je moja tvrdnja vrlo „teška“, no, isto je tako vrlo lako dokaziva. Obzirom da Ustav garantira svim građanima Hrvatske ravnopravnost, nakon što je od 1. siječnja 2018. godine, ukinuta tunelarina za prolaz kroz tunel Sv. Ilija koji povezuje Makarsku rivijeru s Imotskom krajinom, a plaćala se 20 kuna, isti je dan, poštujući Ustav, trebala biti ukinuta tunelarina i u Istri. Dužina oba tunela je gotovo ista, 4.898 metara Sv. Ilija, a 5.062 metara tunel Učka. Dakle, Istra je, od 2018. godine jedina županija, sredina u kojoj se protuustavno plaća tunelarina, čime nas se dodatno osiromašuje. Naplatom tunelarine, građani Istre zbog te tunelarine plaćaju sve proizvode koji se putem tog tunela dovoze u Istru, skuplje od ostalih krajeva - da ne govorimo koliko su novaca, protuustavno morali građani Istre od 2018. godine do danas potrošiti odlaskom na drugu stranu tunela. Iako se ovdje radi o elementarnom ukidanju ustavnih prava građana Istre, što je vrlo lako dokazati na bilo kojem sudu, pogotovo u Strasbourgu, ni jedna stranka u Istri nije stala u obranu nas građana Istre. 

Istra se ponosi multikulturalnošću. Ne spada li u multikulturalnost i slušanje muzike koju neke uši vole, a druge ne vole, poput srbijanskih narodnjaka?

- Što se zabrane koncerta u Puli tiče, to je vrlo tužno da se dogodilo u jednoj Istri koja se dosad pokazala i dokazala kao sredina koja prihvaća različitosti.

Gradonačelnik Pule Filip Zoričić očito je konzervativac koji se proglasio liberalom – zabranio bi i nudizam, pivo na plaži i druge uobičajene stvari?

- Iako smatram da ne moraš biti rođen u Istri, a da za Istru učiniš mnogo, jer je to kraj koji si odabrao za stanovanje i voliš ga, dotični je gradonačelnik učinio nešto što vjerujem da se malo gdje u svijetu čini. Nisam ljubitelj cajki, nijednu nisam odslušao do kraja, ali poštujem one kojima se taj tip muzike sviđa i ne vidim ni jedan razlog da tim ljudima ne pružimo priliku da u tome uživaju. Bitno je da tekstovi tih pjesama nikoga ne vrijeđaju, nisu protiv nikoga upereni, što ovdje nije slučaj. Zabraniti tako nešto je isto kao i zabraniti koncert grupe Afrikanaca čiji je sadržaj bubnjanje, jer kao to nije u skladu sa našim običajima i kulturom. Vjerujem da je sadašnji gradonačelnik Pule uvidio koju je nepravdu, glupost učinio zabranom, ne samo cajki nego i ostalog što ste naveli. Nadam se da će smoći hrabrosti i ispričati se svima onima koji su namjeravali otići na taj koncert.

Tunel Učka
"Istra je, od 2018. godine jedina županija, sredina u kojoj se protuustavno plaća tunelarina, čime nas se dodatno osiromašuje" (FOTO: Wikimedia/Orlović)

Smatrate li da HDZ želi, naglašavanjem investicija oko BINA Istre i sličnih, preuzeti primat u županiji koju nikad nije imao?

- HDZ se svojski trudi zauzeti što je moguće više prostora u Istri, ali i u cijeloj Hrvatskoj. I moram priznati da im ide dobro. Gubitkom snage IDS-a, koji je odavno skrenuo od zacrtanog puta od svog osnivanja - od puta poštenja, iskrenosti, rada za boljitak građana Istre, visokog stupnja autonomije i euroregije, kojega je podržalo 73 posto građana Istre na izborima 1993. godine. Građani su razočarani skretanjem s tog puta, odlaze na razne strane pa i u HDZ, što je potpuno razumljivo.

Jesu li Istrijani razočarani u politiku svojih dugovječnih favorita?

- Velika je većina građana Istre te 1993. godine jasno rekla što želi, a sve ono što se već predugo događa, govori nam da su građani opravdano razočarani. Pa sama činjenica da nam se poljoprivredna zemljišta pretvaraju u “smetlišta” prepuna kamp prikolica te da je sve to godinama dopuštano, govori nam da ljudi koji su to mogli spriječiti očito to nisu željeli. Ne žele ni danas, iako govore suprotno. Ljude inače cijenim po onome što rade a ne po onome što pričaju.

Je li Istra doista „špilja razbojnička”, kako je to rekao jedan od najznačajnijih istarskih političara Damir Kajin ili je to nepatvorena oaza sreće, poštenja i radosti, kako je pokušavaju prikazati u krugovima bliskim vladajućim garniturama?

- Na ovo pitanje vam mogu odgovoriti da je Istra jedno i drugo. Osobno zagovaram oazu sreće, poštenja i radosti jer za to postoje svi uvjeti. Samo da građani malo bolje osvijeste i da uz malo napora, micanjem svih onih iz Kajinove “špilje razbojničke”, možemo doista od Istre učiniti oazu sreće i radosti u kojoj će svi građani koji ovdje obitavaju, živjeti spokojno u blagostanju koje im priroda Istre nudi na pladnju.

Postoje li, po Vašem mišljenju, medijske slobode u Istri ili su lokalni mediji, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, strogo nadzirani?

- Nisu mediji u Istri i Hrvatskoj nadzirani, već su dobro plaćeni da pišu dobro o onima koji ih plaćaju. Kažite Vi meni, kako može jedan medij, od portala nadalje pisati kritično, ne daj bože protiv nekoga tko ga financira? Pa treba ih razumjeti, učiniti će sve kako bi medij opstao, a to, naravno, znači da će novinar ili novinari moći i dalje primati plaću. Pa to uopće nije tajna da gradovi i općine, “hrane” medije iz proračuna, našim novcem. Čine oni to samo iz razloga da bi građani bili što je moguće bolje informiraniji i dobivali “objektivne“ informacije kako vlasti u njihovoj sredini odlično rade svoj posao na korist svih. Sve to, naravno, čine s našim novcima, za naše dobro. Zar netko doista misli da oni to čine kako bi bili ponovno izabrani na idućim izborima? Šalim se, naravno. Ima tu izuzetaka, medija, mislim ovdje uglavnom na portale, koji uspijevaju imati sponzore koji im dopuštaju maksimalnu slobodu izražavanja, ali takvih je premalo i često takvi sponzori kratko traju.

Dino Debeljuh
"Za razliku od mene, i ne samo mene, mnogima je prioritet bio vlastiti interes" (FOTO: Privatna arhiva)

Prošle godine „u modi” medija i lokalnih političara u Istri bio je lov na ilegalne nekretnine. Nešto je srušeno, poput doma jedne samohrane majke, dok pojedini političari sami polulegalno grade apartmane. Ne pokazuje li ta jagma za bespravnim i nezakonitim građenjem te potom bogaćenjem kroz apartmanizaciju jednu sliku Istre o kojoj se premalo govori?

- Mislim da na ovo pitanje mogu odgovoriti na Kajinov način, “špilja razbojnička” na djelu. Pohlepi nikad kraja, a cijenu plaćamo svi mi koji volimo i cijenimo svaki kutak Istre. Ima nažalost mnogih koji Istru uništavaju. Nalaze se s obje strane. Na jednoj strani oni koji grade ilegalno, a na drugoj strani su oni koji u lokalnim tijelima to pretvaraju u legalno, koji to čine zbog “šake dolara ili zlata”.

Osjećate li, kao jedan od osnivača IDS-a koji je od 1991. godine ključna istarska stranka, odgovornost za današnji društveni i politički izgled Istre, da li ste zadovoljni?

- Izuzetno sam zadovoljan što sam vrlo aktivno, u vremenima dok sam obnašao razne funkcije u stranci i van nje, zagovarao provedbu svih onih vrijednosti koje smo mi, osnivači IDS-a naglasili u našem programu za Istru. Zadovoljan sam što o tome govore činjenice, kao što su objekti koji su državnim novcima izgrađeni u Istri, kao rezultat mojeg rada, kao i preko 60 milijuna kuna koje su, do današnjeg dana, „na ruke“, direktno, dobili uzgajivači istarskog goveda. To sam još 1994. godine uspio izboriti u Hrvatskom saboru, pa se već 30 godina iz proračuna svake godine taj poticaj isplaćuje uzgajivačima. Danas možemo reći da smo tako uspjeli spasiti istarsko govedo, koje je izuzetno genetsko bogatstvo.

Spasili ste boškarine, što je s Istrijanima i idejama zavičajnosti i regionalizma?

- Nije,naravno,za zanemariti da je i današnji statut Istarske županije rezultat truda mene i moje tadašnje supruge, Loredane Bogliun. Prvu smo verziju tog statuta učinili tako da smo u njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo. Mnogo smo toga ugradili što smo preuzeli iz statuta talijanskih regija koje imaju poseban statut, poput regije Alto Adige/Sud Tirol, kao i od švicarskih kantona, koje sam tada dobro proučio. Mnogo nam je toga tadašnja HDZ-ovska, rekao bih Tuđmanova vlada izbacila, ali smo ipak zahvaljujući Račanovoj vladi jedan dobar dio uspjeli vratiti i to danas krasi taj statut. Nažalost, za razliku od mene, i ne samo mene, mnogima je prioritet bio vlastiti interes, što su, uostalom, onima koji su to željeli vidjeti i pokazivali. Današnjom imovinom to i dokazuju. Kako se narodski kaže, njima na dušu, a građanima Istre na štetu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatna arhiva

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: Otkud ovo kolektivno iščuđavanje seksualnom nasilju?

    09.04.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Otkud ovo kolektivno iščuđavanje seksualnom nasilju?

  2. SLUČAJ GRUHONJIĆ: Aleksandar Vučić – Voltaire sa kamom

    02.04.2024.

    Bojan Tončić

    SLUČAJ GRUHONJIĆ: Aleksandar Vučić – Voltaire sa kamom

  3. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije