„Mi kao nacija imamo problem voljeti živo, sadašnje, postojeće. Nije film tu izuzetak, što bi tek mogli reći ljudi koji se bave ozbiljnom glazbom, pisanjem, slikanjem… Film lakše komunicira sa stranom publikom zbog velike mreže filmskih festivala koji nude koliko toliko šarolik repertoar filmova“, govori u intervjuu za Lupigu redatelj Antonio Nuić. Opisao je i svoj najdraži trenutak sa stranom publikom koji se zbio u Palm Springsu u Kaliforniji. Tada mu je nakon razgovora s publikom, ispred kino dvorane prišao muškarac koji se predstavio kao profesor kemije sa sveučilišta UCLA. „Došao je pogledati hrvatski film zato jer je najbolji student kojem je ikad predavao bio iz Hrvatske. Njegove želja je bila da taj student ostane u Los Angelesu, ali student je doktorirao i vratio se u Hrvatsku. Čestitao mi je na filmu i zaključio: 'Croats are vibrant people'. Taj gospodin je vozio dva sata kako bi pogledao film 'Kenjac'. Nadam se da još uvijek misli dobro o Hrvatima“, kaže Nuić.

„Da li je to ona pesma o mrtvoj kurvi“, doviknuo je neko iz publike dok je Willy Vlautin, frontmen Richmond Fontainea, štimovao svoju gitaru. Nasmejao se i promrljao - „I love you, guys“. Nije to pitanje bila bez razloga, jer Vlautinove pesme i knjige prate sudbinu prostitutki, lutalica, beskućnika, narkomana, alkoholičara i ostalih ljudi sa margina američkog zapada. Nedavno je najavio oproštajnu turneju benda posle 23 godine aktivnog sviranja i deset objavljenih albuma. Iz tog je razloga Lupiga ugrabila priliku da s Vlautinom uradi intervju. “Odrastao sam u Nevadi, u gradu Reno. Grad se promenio, od običnog kockarskog grada postao je propali kockarski grad. A voleo sam baš taj način života u gradu, te ljude koji propadaju, sa margina socijalnih lestvica, lutalice, noćne barove i sve što ide uz to. Za mene je Reno upravo to, težak, prljav grad u kojem se najbolje snalazim i koji za mene ima smisla samo kao takav", započinje Vlautin razgovor.

Nakon zapaženih kratkometražnih filmova („Terarij“, „Zimnica“, „Pametnice“, „Stric“, „Danijel“ ...), redateljica Hana Jušić snimila je svoj prvi dugometražni film „Ne gledaj mi u pijat“ i odmah se plasirala među najnagrađivanije hrvatske redatelje i redateljice mlađe generacije. Ovim priznanjima, mlada redateljica rođena u Šibeniku, a odrasla u Zagrebu, opravdala je status najveće nade hrvatskoga filma, koji joj je filmska zajednica dodijelila već nakon prvih kratkometražnih filmova. Mimo navedenih nagrada, očekivanja i priznanja, za Hanu Jušić se može reći da je tiha i pristojna osoba. Redateljica za Lupigu govori o svom filmu, hrvatskoj publici predstavljenom na Zagrebačkom filmskom festivalu, o motivaciji za redateljski posao, o dalmatinskim muškarcima, obiteljima, domoljublju i drugim stvarima.

A kako vi vodite ljubav – naslov je jedne od predstava koju je za Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“ napisao Vojin Perić. Naslov je pitanje kakvo osobe koje vide znaju uputiti slijepima i pokazuje nerazumijevanje svijeta koji se ne doživljava vizualno. Svoj autorski i glumački rad, naime, Vojin Perić posvetio je širenju granica percepcije osoba koje ne vide, ali i onih koje svoj život temelje na osjetilu vida. Glumac i pisac, u kazalištu „Novi život“ nastupa od početka osamdesetih godina, a svoj talent, elokvenciju, širinu i erudiciju demonstrirat će u petak u novoj sezoni Spikigina u Norrisu.