„Ovim tempom još će ova vlada imati što za prodati, a onda smo gotovi. Ne znam što će onda nakon toga. Dovesti nekog novog Tima iz Kanade ili možda Houdinija ili Davida Copperfielda?“, kaže nezavisni saborski zastupnik, Stipe Petrina, u velikom razgovoru za Lupigu. Ovaj bivši pomorac, pjesnik, nudist, vjernik i kritičar Crkve zamjerit će Hrvatima jer nemaju „kulturu pobune“ i ne znaju reći „dosta je, vrijeme je da odjebete“. Poznat upravo po rječniku kakav u javnosti političari ne koriste, reći će da on to ne gleda tako. „Koje su uopće grube riči? Meni je gruba rič HDZ, SDP, dugovi, ovršeni, blokirani, pretvorba, sudstvo, rak, bolest, a lijepe riječi su kurac, pička, jebanje, seks, srića, blagostanje i ljubav!“, kao iz topa će Petrina koji inzistira na opozivu premijera Tihomira Oreškovića, za kojeg tvrdi da se radi o jednoj od „većih prevara u zadnjih 25 godina“. Ni za pristalice Željke Markić Petrina nema lijepe riječi.

„Do sada smo migracije poznavali samo kroz Gastarbeitere koje smo ovdje doveli i koji su potom ostali, dolazak Nijemaca iz Rusije ili kroz izbjeglice iz Jugoslavije. Ali, situacija u kojoj su odjednom došle stotine tisuća ljudi iz posve drugih dijelova svijeta je nova, a pri tom je riječ o ljudima koji ne govore njemački niti se mogu pozvati na to da su njihovi preci prije petsto godina iselili iz Njemačke u Besarabiju ili tako nešto. Treba govoriti i o tome koju ulogu igra netrpeljivost prema islamu, odnosno kako se konstruiraju 'mi' i 'vi'“, kaže u razgovoru za Lupigu Horst Kahrs s Instituta za društvenu analizu Zaklade Rosa Luxemburg, stručnjak za pitanja klasne i socijalne strukture. Govoreći o izbjeglicama, smatra on, vodimo raspravu koja skreće s pravih problema ovog društva, a prvi je taj da unatoč gospodarskom rastu većina ljudi stječe iskustvo da za njih više nema rasta plaća, nego one stagniraju.

„Prosječan čitatelj stripa danas ima 35 godina, visoko je obrazovan, a 48 posto njih su čitateljice“, kaže nam, razbijajući mit o tome kako su čitatelji stripa samo golobradi mladci, Jakov Novak, jedan od organizatora festivala Crtani Romani Šou, koji se danas otvara u zagrebačkom Hrvatskom domu likovnih umjetnika, odnosno u popularnoj Džamiji i potrajat će sve do nedjelje. S Novakom smo, osim o svemu što nudi ovogodišnje, devetnaesto po redu, izdanje festivala, razgovarali i o prošlosti i budućnosti stripa, gdje nismo mogli zaobići ni legendarni Alan Ford i Nenada Brixyja, čovjeka koji mu je kod nas udahnuo posebnu dušu, a nije moglo proći ni bez Dylan Doga i Martina Misterije. Upravo ovom zadnjem stripovskom junaku, koji je mnogima služio kao okidač za učestalo listanje enciklopedija, posvećen je poseban program na festivalu, a tom prilikom u Zagreb stižu crtač i scenarist Martina Misterije, ljudi koji su ga osmislili.

"Nikad nije ugodno čitati ili slušati uvrede, ali čovjek se navikne, pogotovo na one klišeizirane uvrede, koji ni ne djeluju osobno, nego su očigledno etikete koje se dijele neistomišljenicima. Verbalna agresija prolazi jer je anonimna, dok je tako, ona će postojati. Možda se komentari na ozbiljnim portalima maknu ispod članaka na specijalizirane forume, što bi moglo razočarati hejtere koji su željni pažnje, ali kod nas će ostati. Ljudi im se vole smijati", kaže News Barov satiričar Borna Sor, uoči duplog nastupa na Spikiginu ovaj vikend, pod naslovom „Satira iz našeg škrlaka“ i „Povijest, al' ono fakat. Borna Sor reći će i kako ekipa News Bara ima u planu novi, nešto drugačiji format, "primjereniji novom tisućljeću, ali ništa manje satiričan" te zaključuje kako je društvo spremno na takvu vrstu humora, ali političari koji karijere grade na kultu ličnosti, dogmama ili strahu, nisu.

„Svatko danas može biti antifašist, pa tako i jedan uvjereni postfašist. U tom smislu Hasanbegović je potpuno u pravu kada tvrdi da je antifašizam floskula. Da nije, ne bi se po cijeloj zemlji, na stadionima i ulicama orilo od ustaških pozdrava, ne bi ustaški i fašistički simboli ukrašavali hrvatske gradove, ne bi se Predsjednica družila s tipovima koji se slikaju u nacističkim uniformama, uostalom ne bi Hasanbegović bio ministar, a bogme ne bi ni ova lokalna socijaldemokracija stajala u stavu mirno pred crnokošuljašima i čestitala im dan pobjede nad antifašizmom kako se to onom jadniku, gradonačelniku Splita omaklo“, kaže u velikom razgovoru za Lupigu Boris Buden, kulturni teoretičar, prevoditelj, publicist i predavač na Bauhaus-Weimar Universitätu. Buden zbog toga zaključuje kako hrvatska realnost danas izgleda kao da su 1945. godine pobijedile ustaše, a ne partizani.

„U drami 'Brašno u venama' jedan par se vrati iz Amerike s tinejdžerom, koji tamo ima svoj život, svoj jezik, ali ga roditelji prisiljavaju da se vrati u njihovu zemlju za koju tvrde da je njegova iako on u to baš i nije uvjeren. Onemogućeno mu je da bude Amerikanac, da živi svoj život u sredini kojoj pripada, jer roditelji nose traumu od nečega s čim on nema nikakve veze i onda ga upoznaju s onima s kojima bi mu trebali biti najbliži, s članovima porodice, koji su mu zapravo stranci. Nakon što se obiteljske tajne počnu otkrivati, on im postavlja to prijelomno pitanje: 'Tko ste vi?'. To je temeljno pitanje svakoga od nas, pitanje koje će nam postaviti naša djeca, a mi sami ne znamo baš ni tko smo ni odakle smo, zašto smo baš tu i kuda uopće idemo“, kaže književnik Igor Štiks u velikom intervjuu za Lupigu. Štiks ponajviše govori o pitanju identiteta i državnosti, dajući i odgovor kada nam je bilo „najbolje“ u zadnjih 100 godina.