„Šovinističkoj farsi, tom jugoslavenskom mitu prijateljstva iza kojeg se krije iskrena mržnja, još ću se vratiti. Te vrste prijateljstava, naime, u našim društvima još uvijek ima na pretek i nešto su meni najogavnije što u njima postoji“, kaže u intervjuu za Lupigu Goran Vojnović, nagrađivani slovenski pisac i redatelj, koji se bavi nemogućnošću ljubavi i međuljudskih odnosa u državama kojima istekne „rok trajanja“. Kaže da je slučajem okolnosti, rođen na tuđoj zemlji, koju je iz inata učinio svojom jer nije pristao biti tuđin, a na pitanje kako gleda na pojam jugonostalgije, s odmakom ili sa simpatijom reći će: „Nisam nostalgičan, ne bih se vraćao u ona vremena, niti prema jugoslavenskoj državi ili socijalizmu gajim ikakve osjećaje. Ono što se raspalo, moralo se raspasti. U državi koja je bila u stanju proizvesti ljude poput Slobodana Miloševića ili Franje Tuđmana s jedne, te njima oduševljene narodne mase s druge strane, nešto je bilo trulo“.

„Možda će zvučati blasfemično ako kažem 'lako za kulturu'. Doći će drugi ministar koji će možda voditi drukčiju politiku, a ako već neće, pisci će pisati i dalje, plesači će plesati, glazbenici će komponirati. Ono što je užasno u toj priči od šest mjeseci jest što smo vidjeli da je dio populacije proustaški, da im NDH predstavlja nešto čime se treba ponositi, da im Jasenovac nije nimalo problematičan, a riječ antifašist služi kao psovka. I užasno je to što posrijedi nije grupica ljudi, nego masa“, kaže u intervjuu za Lupigu spisateljica i književna urednica, Ivana Rogar, kojoj je nedavno iz tiska izašla druga zbirka priča, „Tumačenje snova“. Među ostalim, Rogar, inače suradnica Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, govori o regionalnoj književnoj sceni i pojmu ženskog pisma, danas isprostituiranog termina, a o tome će reći – „Mislim da je žensko pismo samo utopija jer se iz jezika ne može pobjeći“.

„Sporazum Europske unije s Turskom je rješenje iz nužde koje povlači mnoga kritična pitanja. Čini mi se vrlo indikativnim da sporazum do sada nije objavljen te da su nam pravila poznata samo iz priopćenja za medije. Nemamo predodžbu o tome što je sve po pitanju pravila tog sporazuma prešućeno“, kaže u razgovoru za Lupigu Jochen Oltmer, jedan od vodećih njemačkih eksperata za pitanje migracija. Govoreći o izostanku „europskog rješenja“ po pitanju izbjeglica Oltmer će objasniti kako su EU države u protekla dva desetljeća po pitanjima izbjegličke politike i politike azila uglavnom dobro mogle surađivati onda kada se radilo o obrani od izbjeglica. „Integracija se još uvijek često shvaća kao 'uklapanje' – ljudi dođu i prilagode se. Pri tome se, međutim, u prvom redu previđa to da dolaze ljudi, a ne objekti, ali i to da će veliki dio tih ljudi ostati tek nekoliko mjeseci ili godina“, primjećuje Oltmer.

„Nema naznaka da će u bliskoj budućnosti na ključna mesta u društvu doći obrazovani ljudi sa integritetom, a ne poltroni i neotesani populisti. Bogati ljudi osnivaju univerzitete da bi se još više obogatili, nudeći tek simulaciju obrazovanja. To je trend koji će tek proizvesti katastrofalne posledice“, kaže Andrija Matić, autor romana „Burnout“ koji prati život univerzitetskog profesora književnosti. Profesoru je znanje važno, na tranzicijsku Srbiju gleda sa gnušanjem, ali nije imao snage da uradi nešto više osim da u istoj životari i prezire svet oko sebe pa je prihvatio posao na privatnom univerzitetu „Svetlost“ koji je dobio ime po prvim fast food objektima koje je vlasnik univerziteta svojevremeno otvorio u Bijeljini. „Često imam utisak kao da stvarnost kopira fikciju“, reći će autor sa istanbulskom adresom u velikom razgovoru za Lupigu.