„Svako bi demokratsko društvo trebalo znati cijeniti artikuliranu kritiku i smatrati je poželjnom. Kritizirati ne znači manje voljeti domovinu, zemlju u kojoj živiš i ljude koji u njoj žive nego upravo suprotno, kritika govori o tome da ti je stalo i želiš popraviti stvari koje vidiš kao negativne“, kaže Ivana Kordić iz Hrvatske mreže volonterskih centara, dan nakon što su organizacije civilnog društva okupljene u inicijativi „Za snažno civilno društvo!“ upozorile kako se zbog „nepodobnih“ udruga koje su na meti dijela javnosti, rezanjem budžeta prijeti cijeloj Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva. Kordić će ustvrditi i kako na svaku kunu koja je uložena iz proračuna civilni sektor vrati dvije kune nazad kroz plaćanje doprinosa i poreza na sredstva povučena iz EU fondova, objašnjavajući da se ovdje ne radi o nikakvim „uhljebima“ te da poanta nisu udruge nego ono što su građani dobili njihovim postojanjem.

„Ovdje će gotovo svaka generacija sebe prozvati izgubljenom, prevarenom i propalom. Do sada se to pravdalo u odnosu na rat, odnosno, gdje su ratne godine pustile svoje korijene i presjekle životnu liniju. Nove generacije će to raditi u odnosu na neoliberalni kapitalizam i politike štednje“, reći će u razgovoru za Lupigu Dino Pešut, mladi književnik kojem će u četvrtak svečano biti uručena nagrada Marin Držić, najveće domaće priznanje za dramsko pismo. U intervjuu će 25-godišnji Siščanin otkriti kako mu je karijera neprekinuti naporan rad prepun sumnje, 100 posto slučajnosti i 98 posto pravog trenutka. Do sad je, kaže, uspio, doduše jadno, preživljavati samo od umjetnosti, uglavnom od pisanja. „Tržište je u dobrom dijelu Europe još uvijek prihvatljivo, ali američki tip demistifikacije procesa gdje je umjetnik samo 'content provider' ulazi na velika vrata. Nisam siguran kako ću se snaći u takvom korporativnom modelu“, objašnjava Pešut.

„Trenuci koje sport proizvodi, momenti kolektivnog zanosa i sreće, ili pak kolektivne strepnje i neizvjesnosti hoće li Janica Kostelić s oznakama Hrvatskog skijaškog saveza i brojnih sponzora po skijaškom odijelu i kacigi, kao 'predstavnica nacije' u jednom po svemu individualnom sportu, uspjeti na sljemenskoj stazi bez jednog štapa regularno stići do cilja, uvijek će pomoći 'konstruirati' naciju“, kaže u intervjuu za Lupigu Ozren Biti iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, koji se godinama profesionalno bavi proučavanjem sporta. Odličan sugovornik s obzirom da minulih mjeseci svjedočimo početku razilaženja između posjetitelja nogometnih stadiona i donositelja odluka, kada je riječ o uređenju odnosa u sportu; navijačkom otporu postojećoj ekonomsko-vlasničkoj strukturi sporta, koja u Hrvatskoj nesmetano egzistira zadnjih dvadesetak godina, pod visokim pokroviteljstvom nositelja političke moći.

„Sirija je jedna sasvim posebna zemlja. Leži u jednoj regiji koja je kolijevka civilizacije, i jako me žalosti da se to često zaboravlja. To je ta regija 'plodnog polumjeseca' na kojem je nastala civilizacija koju smo mi onda preuzeli i koja nas je učinila onim što mi jesmo danas. Tu se razvila jedna kultura u kojoj ljudi uče jedni od drugih, gdje si snažno određen i onim drugim. Tamo su se stoljećima ispreplitale kulture. I to se može osjetiti u Siriji“, reći će Karin Leukefeld, u opsežnom izlaganju i razgovoru na temu Sirije. Leukefled je njemačka slobodna novinarka s dugogodišnjim stažem izvještavanja iz zemalja Bliskog i Srednjeg istoka. Njeno izlaganje, koje Lupiga donosi, daje jedan potpuniji, pošteniji i istraživački ozbiljniji pogled na rat u Siriji, terorizam i izbjegličku krizu. Ovdje ćete pronaći priču o Siriji kakvu do sada teško da ste imali priliku čuti.