„Emotivno iskreno otkrivanje pred kamerom je aktivizam samo takav“, objasnit će redatelj i producent Oliver Sertić, vrsni poznavatelj dokumentarnog filma koji se i ove godine našao u ulozi selektora Supetar Super Film Festivala. Festival je jučer službeno otvoren, potrajat će do subote, a tu smo priliku iskoristili za razgovor sa Sertićem koji će ocijeniti kako je stanje u hrvatskom dokumentarnom filmu iz godine u godinu sve bolje, kako materijalno, tako i kvalitativno, pogotovo s obzirom da autori svojim radovima nadilaze ranije uobičajenu formu dokumentaraca. „Dobar film je postao dobar film i to mi je super drago“, zaključit će Sertić, koji će Lupiginim čitateljima predstaviti ovogodišnji program SSFF-a i pojasniti na koji način odabire filmove te koliko je to zahtjevan i obiman posao.

„U trenutku kad su ne samo hadezeovci nego i tzv. liberalni intelektualci 'objašnjavali' da nas sad srpska književnost treba zanimati kao i bugarska, pokrenuli smo niz izdanja tzv. 'srpskih' autora pod nazivom Bulgarica. Kad se govorilo da je ta lijeva, marksistička teorija završila u 'ropotarnici povijesti', objavljivali smo lijeve autore, Komunistički manifest, Društvo spektakla Guy Deborda, Slavoja Žižeka, Rastka Močnika ... Takve stvari smatram direktnom političkom intervencijom u dominantnu kulturu. To nema neposredni dnevnopolitički efekt, ali mijenja situaciju, kulturnu klimu, održava otvorenim ili iznova otvara neki simbolički prostor“, govori dizajner Dejan Kršić u velikom intervju za Lupigu. Kao grafički urednik Arkzina, pokretač edicija Bulgarica i Bastard, brusio je jagodice već sa 68-aškim mentorima u Studentskom listu i Poletu, a osamdesetih suoblikovao obrise kulturne javnosti kroz časopise Quorum, Svijet, Start i Danas.

„Žao mi je godina, tri-četiri su mi prošle u ratu, pa još dvadeset u toj agoniji, u toj potrazi za pravdom, a mogao sam sigurno i ljepše provesti te godine, vani negdje, ne u Bosni...“, govori Hasan Nuhanović, čovjek koji je preživio masakr u Srebrenici gdje je izgubio oca, majku i brata. Od tada se bavi dokazivanjem suodgovornosti UN-a i njihova holandskog bataljuna za strašni zločin u Srebrenici, jula 1995. godine, u kojemu je srpska vojska ubila više od osam tisuća Bošnjaka, uglavnom civila, žena, djece... Reći će: „nije se Holanđane ticalo ako nas poubijaju, neka nas ubiju, samo dalje od njihovih očiju“. U razgovoru je vrlo suzdržan u izražavanju emocija koje se odnose na njegovu izgubljenu porodicu, ali vrlo jasan u propitkivanju odgovornosti, kako međunarodnih institucija, tako i ovdašnje javnosti, posebno medija, prema ratnim stradanjima Bošnjaka u istočnoj Bosni.

„Put nam je bio jako trnovit, pun prepreka i zamki, ali nismo zbog toga odustali. Danas smo svjesni da smo na kraju tunela. Teško je opisati stanje u tvornici. Svi su sretni i puni elana, svi užurbano rade, a uskoro će nam trebati i dodatna radna snaga“, govori za Lupigu Emina Busuladžić, borbena sindikalistica iz tuzlanske Fabrike deterdženata Dita, nakon što je prošlog tjedna u ovoj tvornici ponovno pokrenuta proizvodnja. Radnici Dite godinama su, bez plaća i doprinosa, danonoćno pružali aktivni otpor fizičkom uništenju tvorničkog postrojenja, a upravo je Dita početkom veljače 2014. godine postala jedno od poprišta radničke pobune koja se iz Tuzle proširila diljem BiH. Među ostalim, Busuladžić za Lupigu govori kako je tekla njihova borba i koja je perspektiva Dite.

"Njemačka vlada ne sluša ljude poput gospodina Sinna. Svima je jasno da se radi o zbunjenom ekonomistu koji neprestano daje različite, počesto kontradiktorne analize i savjete. To je čovjek koji je prije deset godina rekao da je Njemačka na putu da postane 'pazarska' privreda koja se samo bavi trgovinom bez proizvodnje", ispričao je za Lupiga.Com donedavni glavni ekonomist UN-ovog tijela za ekonomski razvoj, trgovinu i investicije (UNCTAD) Heiner Flassbeck. Hrvatskoj preporučuje deprecijaciju kune, a razrješenje ekonomske krize u Europskoj uniji vidi u zaokretu njemačke ekonomske politike.

„Danas su bolji komunikacijski kanali, pa imamo veće i brže širenje laži. Prije su falsifikatori morali pronaći određenu vrstu urednika. Danas, pak, svaki antimuslimanski lažljivac ili svaki antisemitski imbecil može objaviti svoje zavjere na Internetu“, kaže Umberto Eco, talijanski književnik i filozof, koji se u svom novom romanu „Numero Zero“ bavi istinama i lažima masovnih medija. U intervjuu za francuski Le Monde Eco objašnjava zašto je nužno da se rehabilitira kritičko razmišljanje u novinarstvu i proširi njegov spektar. „U novinama bi trebali imati jednu do dvije stranice za kritiziranje internetskih stranica, gdje bi se prokazivali lažljivi portali i oni kojima čitatelji mogu vjerovati“, predlaže Eco.