Učenike i učenice Srpske pravoslavne opšte gimnazije Kantakuzina Katarina Branković u Zagrebu vršnjaci iz susjedne strukovne škole kamenuju, verbalno ih provociraju i maltretiraju. Opisani incidenti događaju se od kad je Srpska pravoslavna gimnazija preselila u novu zgradu na Svetom Duhu. O ovim incidentima javnost je prvi put imala priliku čuti koncem prošle godine, kad je zabilježen posljednji slučaj kamenovanja. Nije to bio prvi takav napad. Za dosadašnje incidente javnost nije imala priliku čuti, jer uprava Srpske pravoslavne škole iz razumljivih razloga nije željela takvu vrstu pozornosti. O radu ove škole, o njezinom osnivanju i načinu djelovanja te o napadima kojima su izloženi njezini đaci razgovarali smo sa profesoricom Mirom Bićanić, koja u Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji radi od njezinog osnivanja.

U trenucima kada rješenje za hrvatsku političku krizu dolazi iz Kanade, a sve je glasniji i govor o uvođenju kanadskog zdravstvenog modela, čini se da se „pokanadila“ i alternativa, barem ako govorimo o djelovanju indie-rock ansambala poput „Broken Social Scene“ osnovanog u Torontu krajem devedesetih, a koji broji i do 20 ljudi. Svakako, govorimo o grupi domaćih bendova koja posljednjih pet godina djeluje kroz ansambl „JeboTon“, s nekih 20 članova, a u toj je brojci i prosjek starosti prosječnog člana. Ime je došlo od popularne domaće poštapalice. Svoje pjesme rearanžiraju kako bi kroz „JeboTon“ postigli zvuk malog orkestra koji uspješno priređuje i katalizira pučko-ulične i studentske fešte po gradskim trgovima. „Antidepresiv“, „Hren“, „Spremište“, „Porto Morto“, „Druker i Trophy Jump“, te „Teglica i komandos“, neka su od tih imena. Utješno, oni koji još nisu „irskirali“ (zbrisali u Irsku), uvijek se mogu „pokanaditi“. S Lupigom su o djelovanju kolektiva popričali njegovi članovi, suosnivač Filip Berlengi, gitarist i vokal benda „Antidepresiv“ i Roko Crnić, kontrabasist i vokal benda „Porto Morto“.

"Brojnim je istraživanjima potvrđeno da rana detekcija i stručna podrška u vidu ranih intervencija djeci s rizicima za probleme u ponašanju omogućuje optimalizaciju sazrijevanja, socijalizacije i razvoju njihovih punih potencijala što upućuje na nužnost sustavnog djelovanja. Potrebno je utvrditi model stručne pomoći za djecu bez administrativne kategorizacije jer se trenutačno za njih ne provodi sustavna procjena i ne izdaje institucionalno i administrativno rješenje“, objašnjava Nataša Vlah, socijalna pedagoginja i docentica na riječkom Učiteljskom fakultetu. Kad je riječ o sustavnoj prevenciji, kaže pedagoginja, treba naglasiti da se tu ne radi samo o djeci u gradskim nego i o djeci smještenoj u privatne vrtiće koji imaju još manje stručnih suradnika kompetentnih za ranu intervenciju od gradskog vrtića, kao i djeci koja nisu uključena ni u koji oblik institucionalne ili izvaninstitucionalne brige i skrbi, a pripadaju u marginalizirane i deprivirane društvene grupe poput djece iz romske zajednice ili djece nezaposlenih roditelja koji ne mogu dobiti mjesto u vrtićima.

"Tretirati ljude kao nezakonite migrante, pa čak i koristiti ovaj pojam, jako je loše jer ljudi ne mogu biti nezakoniti, nezakoniti mogu biti samo njihovi postupci. Dizanje žice na granici Mađarske, Srbije, Hrvatske i Slovenije je protivno svim mogućim standardima i elementima zaštite ljudskog dostojanstva i uvjerena sam da se radi o direktnoj povredi Opće deklaracije o ljudskim pravima. Pri tome, zaista se nameće pitanje protiv koga se ta žica uistinu diže. U situaciji u kojoj se transfer izbjeglica iz jedne u drugu zemlju provodi organizirano, redovito, u smislu da ih dnevno vlakovima prolazi i do pet ili više tisuća i bez ikakvih zastoja, moj je dojam da žica nije uopće usmjerena prema izbjeglicama", kaže u velikom intervjuu za Lupigu pučka pravobraniteljica Lora Vidović.