"Devedesete su dovele do produbljivanja klasnog jaza i do polarizacije na svim nivoima. Pravi rokenrol je nastavio da živi u beogradskim katakombama i lagumima, iako je izgubio značaj i ulogu koju je imao u našem društvu osamdesetih", kaže u razgovoru za Lupigu Dejan Vučetić Vuča, frontmen beogradskog Darkwood Duba. U svojoj povijesti regionalne koncertne atrakcije rastegnutoj na više od dvadeset godina, beogradska grupa Darkwood Dub objavila je šest albuma i stvarala autorsku glazbu za brojne kazališne predstave. Istovremeno je kameleonski prolazila kroz razne glazbene žanrove, ostajući nadarenim svjedocima bahatog vremena kojeg su itekako znali prokomentirati kao punokrvni rock n' roll bend koji je infuziju clubbinga prepoznao kao dobrodošlu. Govoreći o mnogim temama Vuča će, među ostalim, primijetiti: „Uloga umetnika je da ukaže na neke probleme u društvu, ukoliko misli da ima šta da kaže“.

"Crkva ne uzima u obzir mnogobrojne biološke činjenice pa tako niti činjenicu da se svako oplođeno jajašce uopće ne razvije u dijete. Spontano se pobaci oko 50 posto svih začetih plodova, 20 posto dijagnosticiranih trudnoća završi spontanim pobačajem, a neke trudnoće mogu rezultirati stvaranjem zloćudnih tumora. Kako je okrutan taj Bog – i religiozni bi to morali primijetiti", kaže u intervjuu za Lupigu ginekologinja Jasenka Grujić, članica Inicijative liječnika za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini, pokrenute uslijed masovnog prizivanja savjesti liječnika ginekologa zbog religijskih uvjerenja i pod utjecajem Katoličke crkve. Ustvrdit će kako se redukcijama reproduktivnih prava žena, naročito zabranom pobačaja na zahtjev, ništa dobroga neće postići, osim da će ilegalnih pobačaja biti više, a cijena će im se povećavati. Mlade i siromašne žene bit će time najviše pogođene.

„Zoran Rašković, pripadnik vojne jedinice 'Šakali' koji se pokajao, pričao nam je kako je jednog dana otišao kod monaha u manastir i rekao mu da je tog dana u borbi ubio neprijatelja. Opisao mu je to vrlo detaljno, i to poprilično brutalno, govoreći 'raspolovio sam ga', a monah mu je odgovorio da ubojstvo samo po sebi jeste veliki grijeh, ali da ako ubijaš za državu onda se monasi sa Svete Gore mole za tebe i da nije grijeh ubiti za državu“, govori Nemanja Babić u intervjuu za Lupigu. Nemanja Babić redatelj je filma „Neidentificirani“. Filma koji u Srbiji nitko ne želi prikazati. „Neidentificirani“, novinarsko-istraživački dokumentarac, govori o brutalnim zločinima nad civilima albanske narodnosti u selima nedaleko Peći iz proljeća 1999. godine. S Babićem smo razgovarali nakon zagrebačke premijere i odgledanih četrdeset minuta filma prepunog potresnih i zdravom razumu nezamislivih scena.

Jedno od naujgodnijih osvježenja na domaćoj alternativnoj sceni u 2013. godini prema portalu Potlista bio je i bend Mašinko sa svoja tri albuma koja su već pravi klasici na domaćoj sceni. Prvi je "Mašinko", zatim "Frakturko" nastao u suradnji s bendom Fraktura mozga, te longplayka "Svugdje je doma, a lijepo je najljepše" čije su korice ploče zapravo tabla za društvenu igru, autohtonu kombinaciju "Monopolyja" i "Čovječe ne ljuti se" u kojoj igrači propuštaju bacanje ispijajući piva. Album nije objavljen na CD-u, no osim vinila tu je i digitalno izdanje. Članovi benda su na sceni još od srednjoškolskih dana, a međunarodni punkerski šarm ozbiljno narušava tipično istočnoeuropski smisao za odmak, da su uz bogat ulični kredibilitet ovi mladi ljudi svi redom akademski građani. Vokal Marin Šulentić zaposlen je na Prirodoslovnom matematičkom fakultetu, dok je gitarist Lovro Koružnjak u arhitektonskom birou, a maturirali su na Klasičnoj gimnaziji. Upoznali su se kao đaci osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević".