„Projekat EU je, između ostalog, i imperijalni projekat. Zemlje periferije, kakva je Crna Gora, tu su da slušaju. I Crna Gora danas sluša. Što je ipak bolja opcija nego da ratuje sa Zapadom, kao za vrijeme Miloševića“, kaže za Lupigu Andrej Nikolaidis, crnogorsko-bosanski pisac grčkih korijena čiji su novinski eseji izazvali niz prijetnji smrću i sudskih procesa - jedan od poznatijih je izazvan tekstom o Emiru Kusturici naslovljenim „Dželatov šegrt“, dok je tekst „Šminkanje političkog monstruma“ 2012. godine izazvao skandal zbog kojeg je Srbija uputila službeni demarš Crnoj Gori, a pisac zaradio optužbe za terorizam. U tom tekstu se Nikolaidis, naime, založio za klasni, umjesto nacionalni bunt te prokazao genocidnost nastanka Republike Srpske.

Povodom 80. godišnjice rođenja Danila Kiša, jednog od najvećih europskih pisaca minulog stoljeća, donosimo vam dijelove njegovog razgovora s čuvenim njemačkim novinarom i kulturnim radnikom Adelbertom Reifom. Pod naslovom "Ne vjerujem u piščevu fantaziju", čitav razgovor objavljen je u knjizi „Gorki talog iskustva“, u kojoj Kiš, "kroz razgovore i svjedočenja govori o svojim knjigama, o svom životu, o svom iskustvu, o prijateljima, o politici i sudbini, o najvećim izazovima pred kojima su se nalazili njegovi savremenici". Pročitajte što je o religiji, što o svom jevrejskom naslijeđu, a što o ljudima pod diktatorskim režimima govorio Danilo Kiš. Naravno, to nije sve, ali za najavu će, nadamo se, biti dosta.

Nansi Tireli, nova predsjednica Hrvatskih laburista, ove nedjelje izabrana na izbornoj skupštini stranke, tvrdi da odlazak Nikole Vuljanića iz te stranke nema veze s desnim skretanjima. "Očekivala sam drugačije ponašanje od donedavnog člana predsjedništva, koji je pored Dragutina Lesara imao možda i najveći utjecaj te vrlo često bio vrlo koncilijantan sa svima. Sve dok se nije dogodio poraz liste za EU parlament koju je on predvodio. Lesar je preuzeo svu odgovornost i za tuđe greške i to nije bilo dobro", kaže Tireli. Za Lupigu govori i o seksizmu u politici te navodi da se javni sektor mora mijenjati, a poduzetništvo treba snažniju podršku države i ne samo kroz poreze.

"Mislim da mediji nisu bili nikad jadniji, premda paradoksalno i dalje imaju veliki pogonski utjecaj na javnost i političke odluke", kaže nam Karlovčanin Danko Plevnik. Novinar i publicist, predavač, geopolitolog te suradnik desetaka medija u regiji, u pozamašnoj bibliografiji navodi i "Rat i mir za Hrvatsku", knjigu posvećenu kolegi vukovarskom ratnom izvjestitelju Siniši Glavaševiću. U intervjuu za Lupigu govori nam o legendi hrvatskog novinarstva u kontekstu progona njegovog sina od strane branitelja u Savskoj te komentira i potrošački karakter informacija koje forsiraju današnji političkom "papagajstvu" mainstream medija, u rukama kapitalističkih vlasnika.

Kultur Shock je gypsy-punk bend iz Seattlea, koji se specijalizirao u miješanju žanrova kao što su rock, metal i punk s tradicionalnom balkanskom muzikom. Tako o vokalno-instrumentalnoj "bandi" našeg sugovornika kaže Wikipedia. On je Srđan Jevđević, a starijima među vama bit će poznat po predratnim umjetničkim imenom Đino Banana, odnosno sladunjavom hitu "Mače moje čupavo", koji se koncem osamdesetih vrtio na radijskim i TV postajama. Đino je u međuvremenu "malo poludio" pa s Kultur Shockom praši punk uzduž i poprijeko. Za Lupigu govori o svom prvom, sarajevskom i drugom, američkom životu. Reći ćemo samo da je u pitanju izuzetno drag i zanimljiv sugovornik.

Književnica i dramatičarka Ivana Sajko u prosincu je imala produkciju drame „Europa“ u Ljubljani, u koprodukciji Imaginarnih i Cankarjevog doma, u režiji Primoža Ekarta, praizvedenu još 2005. godine kao radio-dramu u suradnji s Hrvatskim radiom. Diplomirala je dramaturgiju, predavala je na ADU u Zagrebu, a magistrirala je iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izvođenja i premijere njezinih komada izvan granica Hrvatske, kao i prijevodi na svjetske jezike, nipošto nisu slučaj za autoricu koju prati glas o provokativnosti i angažiranosti njezina pisma koje odgovara na temeljna ljudska pitanja našeg doba, već i radi eksperimenta odnosa između dramskog teksta i glazbe kao dijela scenskog izvođenja.