Književnica i dramatičarka Ivana Sajko u prosincu je imala produkciju drame „Europa“ u Ljubljani, u koprodukciji Imaginarnih i Cankarjevog doma, u režiji Primoža Ekarta, praizvedenu još 2005. godine kao radio-dramu u suradnji s Hrvatskim radiom. Diplomirala je dramaturgiju, predavala je na ADU u Zagrebu, a magistrirala je iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izvođenja i premijere njezinih komada izvan granica Hrvatske, kao i prijevodi na svjetske jezike, nipošto nisu slučaj za autoricu koju prati glas o provokativnosti i angažiranosti njezina pisma koje odgovara na temeljna ljudska pitanja našeg doba, već i radi eksperimenta odnosa između dramskog teksta i glazbe kao dijela scenskog izvođenja.

„Do druženja Danila Kiša, Borislava Pekića, Mirka Kovača i mene došlo je spontano i prirodno. Zajedno smo dolazili na neke promocije, svi smo cenili Krležu, Andrića, od domaćih pisaca, ali smo bili otvoreni prema zapadnoevropske pisce, a oni su tada malo objavljivani, jer je to bio rigidni društveno-politički sistem. A bili smo i različiti, jer smo učili od različitih pisaca; Pekiću je bio uzor Tomas Man, Kovaču je uzor bio Fokner, Kišu nova francuska proza, a ja sam voleo Kafku i Edgara Alana Poa. Počeli smo da se družimo i jer smo videli da na etički i politički način mislimo dosta slično. I družili smo se do njihovog fizičkog kraja“, govori za Lupigu Filip David, dramaturg i antiratni aktivista.

„Hrvatsko društvo zazire od Feral Tribunea, a danima bi se moglo argumentirati kako i zašto. Neporeciva je činjenica da je on gurnut u kolektivnu političku i medijsku podsvijest. Ovo što se događa otkako se tjednik ugasio, najveći je kulturni skandal ove zemlje, slika i prilika hrvatske društvene i kulturne laži“, zaključit će u razgovoru za Lupigu Boris Pavelić, novinar Novog lista koji je koncem prošle godine objavio knjigu „Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune“. U vrlo kratkom roku iznimno opsežna knjiga o kultnim novinama razgrabljena je, zbog čega se već priprema i novo dopunjeno izdanje. Sudimo li po interesu, primijetit će Pavelić, Feral je i danas življi od mnogih novina koje su svaki dan na kioscima.

Adolf Čulek dugogodišnji je zaposlenik Konzuma, sindikalni aktivist i jedan od osnivača Udruge malih dioničara Unikonzuma. U razgovoru s njim doznat ćemo sve o privatizaciji ovog trgovačkog lanca početkom ´90-ih godina, o radničkom organiziranju u Unikonzumu, a kasnije i Konzumu te o odnosu sindikalnih struktura spram organiziranja radnika putem udruga malih dioničara. Ovaj razgovor poslužit će kao slagalica za sklapanje mozaika koji otkriva kako je najveći hrvatski tajkun Ivica Todorić stvarao svoje poslovno carstvo.

„Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, u Sloveniji su ljudi mislili da će pod kapitalizmom zadržati sva prava koja su imali u Jugoslaviji i uz to dobiti njemačke plaće i automobile. Sad su postali svjesni da su umjesto toga dobili kredite, nezaposlenost i siromašnu perspektivu za svoju djecu. Otud zanimanje za socijalizam“, objašnjava Luka Mesec, slovenski parlamentarni zastupnik i predsjednik Kluba Združene levice koja je na iznenađenje mnogih na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima u Sloveniji osvojila čak šest mandata u Državnom zboru. U razgovoru za Lupigu Mesec će govoriti o razlozima sve veće popularnosti „nove ljevice“, kao i o perspektivama ljevice u Europi, pa tako i u Hrvatskoj.

Arsen Dedić, šibenski i zagrebački pjesnik i šansonjer, jedan je od naših najvećih živućih (estradnih) umjetnika, čovjek koji iza sebe ima 37 objavljenih diskografskih izdanja i tridesetak knjiga. Ovaj neponovljivi Šibenčanin podario nam je neke od najljepših stihova domaće književnosti, a brojne njegove pjesme nadživjet će ne samo autora, nego i njegove suvremenike, kao i generacije kojima tek slijedi upoznavanje s monumentalnim Arsenovim djelom. Ukratko, Arsen Dedić odavno se upisao u vječnost te stoga s ponosom i posebnim zadovoljstvom objavljujemo razgovor u kojem će vam veliki umjetnik ispričati ponešto o svom djetinjstvu, mladosti i poznom dobu, kad svoju priču, kako kaže, pomalo privodi kraju.