
RAZGOVOR S FILIPOM DAVIDOM: Pod izvesnim istorijskim uslovima svako mora postati "izdajnik"
„Do druženja Danila Kiša, Borislava Pekića, Mirka Kovača i mene došlo je spontano i prirodno. Zajedno smo dolazili na neke promocije, svi smo cenili Krležu, Andrića, od domaćih pisaca, ali smo bili otvoreni prema zapadnoevropske pisce, a oni su tada malo objavljivani, jer je to bio rigidni društveno-politički sistem. A bili smo i različiti, jer smo učili od različitih pisaca; Pekiću je bio uzor Tomas Man, Kovaču je uzor bio Fokner, Kišu nova francuska proza, a ja sam voleo Kafku i Edgara Alana Poa. Počeli smo da se družimo i jer smo videli da na etički i politički način mislimo dosta slično. I družili smo se do njihovog fizičkog kraja“, govori za Lupigu Filip David, dramaturg i antiratni aktivista.