MLADI ANSAMBL - JEBOTON

Kako se pokanadila hrvatska alternativna scena

ritn by: Vid Jeraj | 31.12.2015.
MLADI ANSAMBL - JEBOTON: Kako se 'pokanadila' hrvatska alternativna scena
U trenucima kada rješenje za hrvatsku političku krizu dolazi iz Kanade, a sve je glasniji i govor o uvođenju kanadskog zdravstvenog modela, čini se da se „pokanadila“ i alternativa, barem ako govorimo o djelovanju indie-rock ansambala poput „Broken Social Scene“ osnovanog u Torontu krajem devedesetih, a koji broji i do 20 ljudi. Svakako, govorimo o grupi domaćih bendova koja posljednjih pet godina djeluje kroz ansambl „JeboTon“, s nekih 20 članova, a u toj je brojci i prosjek starosti prosječnog člana. Ime je došlo od popularne domaće poštapalice. Svoje pjesme rearanžiraju kako bi kroz „JeboTon“ postigli zvuk malog orkestra koji uspješno priređuje i katalizira pučko-ulične i studentske fešte po gradskim trgovima. „Antidepresiv“, „Hren“, „Spremište“, „Porto Morto“, „Druker i Trophy Jump“, te „Teglica i komandos“, neka su od tih imena. Utješno, oni koji još nisu „irskirali“ (zbrisali u Irsku), uvijek se mogu „pokanaditi“. S Lupigom su o djelovanju kolektiva popričali njegovi članovi, suosnivač Filip Berlengi, gitarist i vokal benda „Antidepresiv“ i Roko Crnić, kontrabasist i vokal benda „Porto Morto“.

U trenucima kada rješenje za hrvatsku političku krizu dolazi iz Kanade, a sve je glasniji i govor o uvođenju kanadskog zdravstvenog modela, čini se da se „pokanadila“ i alternativa, barem ako govorimo o djelovanju indie-rock ansambala poput Broken Social Scene osnovanog u Torontu krajem devedesetih, a koji broji i do 20 ljudi. Svakako, govorimo o grupi domaćih bendova koja posljednjih pet godina djeluje kroz ansambl JeboTon, s nekih 20 članova, a u toj je brojci i prosjek starosti prosječnog člana.

Ime je došlo od popularne domaće poštapalice. Svoje pjesme rearanžiraju kako bi kroz JeboTon postigli zvuk malog orkestra koji uspješno priređuje i katalizira pučko-ulične i studentske fešte po gradskim trgovima. Antidepresiv, Hren, Spremište, Porto Morto, Druker i Trophy Jump, te Teglica i komandos, neka su od tih imena. Utješno, oni koji još nisu „irskirali“ (zbrisali u Irsku), uvijek se mogu „pokanaditi“. S Lupigom su o djelovanju kolektiva popričali njegovi članovi, suosnivač Filip Berlengi, gitarist i vokal benda Antidepresiv i Roko Crnić, kontrabasist i vokal benda Porto Morto.

Zašto nema cura u kolektivu? I, ako bi čovjek danas išao svirati gitaru na Filozofski i želio biti viđen, bi li polučio kakav uspjeh s Arctic Monkeys ili s Azrom?  

Filip: Mislim da je Azra ukovana u svijest kao ideal, a koliko ga god štovali, uz generaciju koja je uslijedila, evo Porto Morto se preko Roka, koji svira bas-gitaru i s Franz Kafka Ensemble, povezao s njima, ipak se trudimo odvojiti od toga. Umiroviti tu generaciju i sami pokrenut nešto. 

Roko: Ne bih rekao da je itko u Jebotonu opterećen time da se nešto treba prevazići. Ili da se nadvikuje nad nečim, već svatko dosta neopterećeno progovara iz svog konteksta, iz svoje situacije sa svojim alatom u tom trenutku. Jako je malo ljudi primarno muzičara. 

Filip: I to je najbolje u svemu, laici smo koji gledamo pozitivistički na scenu. Nije da moramo postići nešto, ali ako neće nitko drugi preuzeti inicijativu, mi ćemo se potruditi napraviti nešto. Kažem pozitivistički, jer ne mora sve uvijek biti pozitivno, gledajmo na stvari onda kroz pozitivizam, kao načelo akcije i reakcije i njihovo mjesto u kozmosu. Ako šaljemo pozitivnu energiju kozmosu, on će nam njome i uzvratiti. Niti voli niti mrzi, on je kao val. 

Je li bitno u JeboTonu što si – punker, ska, rejver ili seljak, na kraju krajeva? 

Filip: Plenumu JeboTona nije bitno, prihvaćamo svakoga tko stoji iza nečega što nam je načelno blisko. Svatko tko radi nešto i stoji iza toga.

Roko: Za mene kao člana JeboTona, najbitniji je osjećaj da uvijek postoji mogućnost opuštenih glazbenih suradnji i druženja. Osjećaj dobrodošlosti i podrške, pred kojim svaka ta oznaka - panker, rever, seljak… pada u drugi plan.

Filip: Sve je ostalo na radnom nazivu, na draftu, a nikome od nas to nije smetalo. Iako smo tražili ime koje će biti prijemčivo, zasad se čini da dio publike ne ostavlja ravnodušnim. Znalo je napraviti više štete nego koristi, no zadržalo se i odlučili smo ga ostaviti. S tim da ako je JeboTon religija, „jebo te“ nam je 'amen'!

Roko: Mislim da je naš duh sadržan u samom imenu. Da u njemu rezonira i nešto malo nostalgično i neopterećeno. Zasad od svih bendova govori o otvorenom srcu i trenutku. 

Velika je stvar za vaše djelovanje i ta, što ste svojevrsna gerila koja djeluje u javnom prostoru koji je na umoru, barem kao deviza konzumiranja slobode. Mislim da bi tu bilo dobro da napravite distinkciju - kako JeboTon (kolektiv) i JeboTon ansambl nisu isto - a ovo pitanje je upučeno djelovanju JeboTon ansambla.

Filip: Još nije izlegaliziran, što ima svojih dobrih strana. Vani ulični izvođači moraju imat dozvolu. Srećom smo još u svojevrsnoj džungli, zakon je takav da nas policija ne dira. Prođu i osmjehnu se, mahnu nam. Ali, isto tako, kad bismo svirali na Trgu, znali bi nas prekinuti već u roku od jedne pjesme. 

Roko: Ima nešto jako moćno u tome, iskonski i sirovo.

Možete li predstaviti bendove koji kroz JeboTon djeluju? 

Filip: Porto Morto je najangažiraniji i muzički i izvedbeno. Antidepresiv je tu otpočetka, a izmijenio je više postava nego li ima pjesama, valjda. Krenulo je od punk-rocka do sirovog punka i ima desetak pjesama. Odbacili smo pjesme iza kojih nismo stajali. Zajedničko je i jednima i drugima, da smo skresali jako puno starog repertoara u ime stajanja iza svoje stvari. Super je kolektivno stvarati, jer svatko donese neki djelić. 

Roko: Mislim da najviše Antidepresiv ima politički angažirane tekstove. Imaju dosta narativnu crtu, više i od svih ostalih, po tome su specifični. 

Filip: Lobotomija, koja je prije mjesec dana objavila novi album, „A možda i ne?“ svira poletni punk. Tu su i Antidepresiv, sa stihovima „američka dijeta u holu supermarketa s umakom iz trećega svijeta“... Spremište, angažirani ska i pop-rock band, no u zadnje vrijeme nisu ništa radili. 

Roko: Hren je autorski bend koji svira stoner-punk s elementima poezije koji fura duboki pristup kroz banalnosti. Prvenstveno su live-band, kao i čitav kolektiv.

Dosta su vas uspoređivali s grupom Beirut, kako gledate na to? 

Filip: Dosta nas jesu, ja ih i volim, kao i dosta nas, ali mi nemamo tako autorski izraženu crtu, barem je ja ne vidim. Autorske crte, da jedna osoba drži sve, kao i kod ostalih naših uzora, poput Bonoboa ili Jojoa Mayera. Ansamblu svatko pridonosi djelomično, a pjesme koje izvodimo preuzete su od bendova i uglavnom obrade naših autorskih pjesama.

Skupni identitet upravo je u nekoj heterogenosti, dok je zajednički nazivnik vrlo labav – to je pripadnost građanskoj klasi, kulturološka nagnuća, te underground. Čini se da u današnjoj situaciji, označenoj propašću diskografije, drukčije nije ni moguće. 

Filip: Izdavači nikom ništa danas ne pružaju, čak i ako bend izda album.

Roko: Kod svih bendova u JeboTon kolektivu vlada puno više DIY pristup i kod snimanja i organizaciji svirki i svemu oko, prije i poslije toga. Znam da je Spremište imalo ponude izdavača, ali očito se nisu vidjeli u suradnji s diskografskom kućom. 

Filip: Logike nema, jer je potrebno uložiti i do deset tisuća eura u posao, od kojeg se dobiva možda tek deset posto tantijema. Blesavo. 

Meni je kod identiteta vašeg kolektiva zanimljivo to da nitko od bendova ne naginje 'indieju', čiji je osnovni kôd, osim aranžmana i pjevanje na engleskom. Kako to da ste bliži punktualnijim rock-žanrovima i onom što potječe od rootsa, kao šansona, punk ili ska?

Filip: Od indieja bismo profitirali eventualno kao slušatelji Arctic Monkeys i Secret Chiefs, britanska scena tzv. drugog novog vala, što je po meni čisti revival The Beatles. Zvuk pjesme „If I Needed Someone“ i slično. Nije da smo se trudili odmaknuti od toga, već smo išli za fuzijom, jer je indie, u svojoj biti – reciklaža. Uvođenjem harmonike, recimo, u ansambl doveli smo do promjene zvuka. 

Roko: Ja mogu o pristupu stvaranja pjesama reći u ime Porto Morta, jer sam jedino tamo autorski aktivan. Nešto što imamo u glavi dok pristupamo cijelom procesu zajedničkog građenja forme, bila ona audio snimka ili video ili živa svirka je nekakav eksperiment i prilagođavanje Ono što funkcionira, funkcionira zbog zaigranosti i ostvarenja značenja unutar forme. 

Pitanje vaše identifikacije, jer "identitet" je možda preograničen termin, u tome je da socijalno gledano izgledate i jeste tzv. umjetnici, dok zahvaljujući gitarama opet spadate u rock. Dakle, ne se može reći niti za jedan bend, da je art-rock, s druge strane. Kako se onda predstavljate prema vani?

Roko: O tome sam htio pričati već neko vrijeme. Mislim da fali netko u JeboTonu kome je to strast, ta vrsta komunikacije, da zna što s tim radi i što s tim želi. Netko tko je spretniji u tome.

Na to se jako vezuje i apolitičnost, zar ne?

Filip: Dosta nas ima politički statement, ali smo mimo kalupa i mimo establišmenta. Neovisno družimo li se s ljevicom, desnicom ili čim. Pozitivizam koji sam spomenuo nije isključiv. Trudimo se uključiti sve ljude dobre volje, a moto nam je 'širi ljubav ili šuti'. Isključujemo raznorazne fašistoidne stavove, posebno one koji pokušavaju ograničiti slobodu izražavanja i usmjeriti je protiv nas, da ćemo se zalagati za nekog.

Roko: Ja ne znam što je pozitivizam, ali mislim da je političnost bitna, ali ne mora uvijek biti izražena ili doslovna.

Širi ljubav, OK. A – kondomi?

Filip: Može se širiti ljubav i s kondomima, a zaraza se širi isključivo bez kondoma.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: JeboTon

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

    04.11.2019.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

  2. ČITANJE IZ DLANA: Plitki grobovi

    01.11.2019.

    Đurđica Čilić

    ČITANJE IZ DLANA: Plitki grobovi

  3. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Čovjek u radničkom kombinezonu

    24.10.2019.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Čovjek u radničkom kombinezonu

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije