PREDSJEDNIK EUROPSKE FEDERACIJE NOVINARA ZA LUPIGU

„Urednici moraju brinuti o novinarstvu, a ne o profitu“

ritn by: Jerko Bakotin | 14.10.2019.
PREDSJEDNIK EUROPSKE FEDERACIJE NOVINARA ZA LUPIGU: „Urednici moraju brinuti o novinarstvu, a ne o profitu“
"Ne bi trebalo miješati informiranje građana sa stjecanjem profita – ta bi dva odjela i u privatnim medijima uvijek trebala biti odvojena. Dakle, glavni urednik brine o novinarstvu, a ne o profitu", kaže u razgovoru za Lupigu predsjednik Europske federacije novinara (EFJ), Mogens Blicher Bjerregård, koji je nedavno posjetio Hrvatsku. Bjerregård već šest godina obnaša dužnost predsjednika EFJ, najveće europske novinarske organizacije sa sjedištem u Bruxellesu, koja okuplja preko 320.000 europskih novinarki i novinara. Prije toga Bjerregård je šest godina predsjedavao Danskim udruženjem novinara. U nekoliko navrata tijekom razgovora poručio je hrvatskim kolegama da je novinarstvo javno dobro i da je bitno što bolje se organizirati. Posebno oštar je bio prema političarima, napominjući - "Ne trebaju nam političari govoriti kako da radimo!"

Mogens Blicher Bjerregård, predsjednik Europske federacije novinara (EFJ) nedavno je posjetio Zagreb te govorio o važnosti kolektivnih ugovora, ali i o ostalim problemima novinarstva. 

„Često čujemo šefove država ili vlada kako kažu 'Mi podupiremo slobodu medija, ali i novinari moraju poštivati etičke standarde'. Ovim putem želim zamoliti političare da nas zaštite, ali ne da nam govore kako da radimo svoj posao. Ne trebamo političare da nas obrazuju kako da radimo”, poručuje u razgovoru za Lupigu Bjerregård koji već šest godina obnaša dužnost predsjednika EFJ, najveće europske novinarske organizacije sa sjedištem u Bruxellesu, koja okuplja preko 320.000 europskih novinarki i novinara. Prije toga Bjerregård je šest godina predsjedavao Danskim udruženjem novinara.

Mogens Blicher Bjerregård
"Što smo jedinstveniji, bolje ćemo rezultate postići" - Mogens Blicher Bjerregård (FOTO: Nikola Šolić/Lupiga.Com)

Već niz godina u Europi se pogoršavaju uvjeti u kojima novinari rade, a pritisci na njih rastu. Koji su u ovom trenutku najveći izazovi za novinarstvo u Europi? 

- Radni su uvjeti veliki izazov, kao i sigurnost. Mnogi novinari rade kao slobodnjaci, freelenceri i u prekarnoj su situaciji. U cijelom nizu zemalja novinari ne mogu od svog rada zaraditi dovoljno za život. Drugim riječima, prihode moraju tražiti na druge načine. To negativno utječe na kvalitetu novinarstva, jer za kvalitetno novinarstvo je potrebno vrijeme. Posljedice osjeća čitavo društvo, kao i kvaliteta naše demokracije. Visokokvalitetno novinarstvo fundamentalni je stup demokracije, ono pomaže građanima da informirano sudjeluju u društvenim raspravama. Zbog toga je važno da imate funkcionalne medije i novinare s boljim radnim uvjetima. U vašoj zemlji nemate mnogo kolektivnih ugovora. To je zaista veliki problem kojem se treba posvetiti.

Da, u Hrvatskoj postoji vrlo malo kolektivnih ugovora, imaju ih tek tri medijske kuće, dok ih je prije deset godina bilo jedanaest. Kako EFJ može pomoći da se situacija promijeni?

- Vijeće Europe nedavno je donijelo odluku po kojoj bi slobodnjaci trebali imati pravo na sklapanje kolektivnih ugovora. Odluka je donesena gotovo jednoglasno, a sada bi trebalo potaknuti Europsku uniju da donese istu odluku i omogući njenu provedbu. Irska nam je pokazala da je to moguće. U Irskoj je postojao ogroman problem na tom području, no doneseni su novi zakoni koji slobodnjacima omogućavaju pravo na organiziranje i na sklapanje kolektivnih ugovora. Još uvijek ne vidimo u potpunosti rezultate toga, ali rješavanje zakonodavnog okvira vrlo je važan korak. Mislim da je primjer Irske ohrabrio Vijeće Europe da donese takvu odluku. U Povelji Europske unije o temeljnim pravima, u poglavlju 12 stoji da svi radnici imaju pravo na udruživanje i na kolektivne ugovore. Postoje i drugi propisi EU-a koji nam idu u prilog. Moramo pronaći načine da te principe koristimo. Novinari se moraju organizirati i ujediniti. Što smo jedinstveniji, bolje ćemo rezultate postići.

Kakva je u Danskoj situacija s kolektivnim ugovorima, naročito ako govorimo o slobodnim novinarima?

- Imamo nekoliko kolektivnih ugovora za slobodne novinare. Uglavnom se odnose na socijalnu sigurnost, a neki ugovori propisuju i da slobodnjaci ne mogu biti plaćeni manje od zaposlenih novinara. To je važno, jer kao slobodni novinar mnoge troškove snosite sami, i zato biste trebali biti i bolje plaćeni. Napravili smo alat kojim slobodni novinari mogu izračunati kolike honorare bi trebali tražiti pri sklapanju svojih ugovora. Dansko udruženje novinara pomaže slobodnjacima. Naravno, i mi imamo novinare čija pozicija je ranjiva. Međutim, u usporedbi sa situacijom u ovom dijelu Europe, ne mogu reći da je naše stanje loše.

Mogens Blicher Bjerregård
"Ne trebamo političare da nam dociraju kako da radimo" (FOTO: Nikola Šolić/Lupiga.Com)

U Hrvatskoj je novinarstvo u prilično lošem stanju. Postoji više od tisuću tužbi protiv novinara, ne poštuju se redakcijski statuti, da navedemo samo dva primjera koji ocrtavaju situaciju. Što EFJ može napraviti da pomogne hrvatskom novinarstvu?

- Imali smo nekoliko istraživačkih misija ovdje, napisali smo svoje preporuke, mislim da smo ih poslali i hrvatskim vlastima. Vlasti moraju razumjeti koliko je važno da novinarima osiguraju što je bolje moguće uvjete za rad. Taj rad je od izuzetne važnosti za javnost i građane. Satira ne bi smjela biti problem, ona je sredstvo javne debate i kao takva treba biti prihvaćena. Uvijek sve počinje od vrha. Dakle, predsjednici, premijeri i vlade trebaju što jasnije reći da podupiru slobodu medija – i točka. Često čujemo šefove država ili vlada kako kažu „da, mi podupiremo slobodu medija, ali i novinari moraju poštivati etičke standarde”. Ovim putem želim zamoliti političare da nas zaštite, a ne da nam govore kako da radimo svoj posao. Ne trebamo političare da nam dociraju kako da radimo. Znamo jako dobro koje su naše dužnosti i pridržavamo ih se. Zato su bitna samo-regulativna tijela. Kada se počnu donositi zakoni koji umjesto samoregulacije propisuju državnu regulaciju, to znači da se približavamo cenzuri. Zadatak političara nije da reguliraju rad novinara. Njihov zadatak je da nas štite i podupiru.

Što se tiče slobode medija u regiji, nedavno ste izjavili da su vlasti u Srbiji kreirale atmosferu kojom su legalizirani napadi na novinare. Istovremeno, poznato je da srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ima ogroman utjecaj na većinu tamošnjih medija.

- Imali smo i nekoliko misija u Srbiji. Međutim, i u Češkoj imate situaciju da tamošnji premijer Andrej Babiš kontrolira medije. Vodeći političari ne smiju nadzirati medije. Jednom kada ste na vlasti, ne smijete imati nikakav utjecaj na novinarstvo – ni financijski utjecaj ni veze s oligarsima koji kontroliraju medije. Oligarsi nisu u novinarstvu zbog javnog interesa. 

Kako se situacija u Europi razlikuje u razvijenijim zemljama od one u perifernim? Kada su, primjerice, štrajkali novinari Večernjeg lista koji je u vlasništvu austrijske Styrie, ta se tvrtka prema hrvatskim novinarima postavila na način na koji se nikad ne bi usudila u Austriji, gdje također posjeduje medije.

- Što ste organiziraniji to ste u boljoj situaciji. Ako isti vlasnik ima medije u više zemalja, tada postoji pravo na transnacionalna radnička vijeća. Često vlasnici ne tretiraju novinare jednako u raznim zemljama u kojima posjeduju medije. Trebamo poticati kolege na suradnju, jer mislim da mogućnosti postoje. Prioritet je organizacija, tada je jednostavnije izboriti kolektivne ugovore. Mislim da vi u Hrvatskoj i niste tako loše organizirani, no uvijek može bolje. Poručujem - organizirajte se!

U doba krize mnogi mediji režu troškove otpuštajući novinare i smanjujući profesionalne standarde. Da li nam treba javno financiranje medija, čime bi se mediji uklonili s tržišta te bi kvalitetno novinarstvo postalo javno dobro, poput zdravstva?

- Po mom osobnom mišljenju, a to je i preporuka EFJ-a, javno financiranje je dobro ukoliko ste u stanju primijeniti načelo nepristrane transakcije („arm's lenght”). U mojoj zemlji postoji javno financiranje privatnih medija. Ovisno o tome koliko novinara zapošljavate, toliko sredstava dobivate. Tako da postoji poticaj za zapošljavanje novinara. To je uvedeno prije pet godina, dakle više se ne podupire distribucija, nego proizvodnja medijskog sadržaja, podupire se novinarstvo. U mnogim malim europskim zemljama tržište nije u mogućnosti da samo osigura široku i raznovrsnu medijsku scenu. Postoje modeli koji nastoje to postići, i da, novinarstvo jest javno dobro.

Mogens Blicher Bjerregård
"Oligarsi nisu u novinarstvu zbog javnog interesa" (FOTO: Nikola Šolić/Lupiga.Com)

Spomenuli ste medijski pluralizam. U Hrvatskoj vlasti nastoje ugušiti neprofitne medije – uskraćuju im financiranje te čak nastoje izbjeći da se novac iz fondova Europske unije, namijenjen neprofitnim medijima, dodijeli njima, nego se u raspodjelu nastoji uključiti i komercijalne medije.

- Neprofitni mediji, komercijalni mediji – javni mediji – svi su važni za društvo i građane. Neprofitni mediji trebaju kao i svi drugi mediji imati mogućnost da se razvijaju, i svakako ih treba uključiti u sustav potpore medijima.

Globalni trendovi su da sve više dominira takozvani „infotainment”, pa čak i lažne vijesti - „fake news”. Štoviše, proizvodnja lažnih vijesti zapravo je profitabilni poslovni model – imali smo slučaj s čitavim „tvornicama” vijesti u Sjevernoj Makedoniji.

- Zadatak svih vrsta medija je da građanima osiguraju objektivne informacije, tako da oni mogu sudjelovati u demokratskom odlučivanju. Ne bi trebalo miješati informiranje građana sa stjecanjem profita – ta bi dva odjela i u privatnim medijima uvijek trebala biti odvojena. Dakle, glavni urednik brine o novinarstvu, a ne o profitu. Naravno, to je idealna situacija, u stvarnosti uvijek razgovarate međusobno kako da privučete što više novca u svoj medij, no urednici moraju primarno misliti na novinarstvo. Problematične su pojave kao što je „native advertising”. U Danskoj je uvijek moguće vidjeti što je oglas, a što nije. Tri stvari vrlo su važne za medijsku scenu. Prvo je da ste u mogućnosti održavati visokokvalitetno novinarstvo – pričali smo o radnim uvjetima. Drugo je da imate etablirano i poštovano samoregulatorno tijelo. Treći element je medijska pismenost. Poznat mi je slučaj sa proizvodnjom „fake newsa” u Sjevernoj Makedoniji. Osobno ne volim taj termin. Kada govorimo o lažnim vijestima, govorimo o propagandi, dezinformacijama i lažima.

Primarni interes privatnih medija je profit, a često su povezani s oglašivačima. Možemo li uopće privatnim medijima vjerovati da su sposobni čuvati, nadzirati i promovirati društvene uvjete potrebne za funkcioniranje demokracije? Trebamo li posve nove modele – poput njemačkog lista die Tageszeitung, koji je zapravo zadruga u vlasništvu čitatelja?

- Mislim da nećemo imati „ili-ili”, nego da ćemo imati više različitih financijskih modela. Naročito kad govorimo o online medijima vidimo nove poslovne modele, koji su posebno interesantni. Recimo, brojni internet mediji specijaliziraju se za određene niše, recimo zdravstvo ili transport, i onda svi stručnjaci i političari koji se bave tim sektorom kupuju pretplatu na takve stranice, koje nude visokokvalitetno novinarstvo. I mediji se pretplaćuju na njih. Slično je i s modelom u kojem su čitatelji zapravo članovi svog medija, što im omogućava da se osjećaju kao da su dio medija. U svakom sam slučaju optimističan.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Nikola Šolić/Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

    04.11.2019.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

  2. ČITANJE IZ DLANA: Plitki grobovi

    01.11.2019.

    Đurđica Čilić

    ČITANJE IZ DLANA: Plitki grobovi

  3. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Čovjek u radničkom kombinezonu

    24.10.2019.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Čovjek u radničkom kombinezonu

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije