Osnivač WikiLeaksa, Julian Assange najavio je da će "uskoro" napustiti ambasadu Ekvadora u Londonu, koja mu je zadnje dvije godine bila sklonište od progona pravosudnih organa Švedske, ali i Sjedinjenih Američkih Država. "Ova situacija se mora okončati - dvije godine su jednostavno previše vremena", kazao je na istoj konferenciji za medije ekvadorski ministar vanjskih poslova Ricardo Patiño, najavivši da će njegova zemlja i dalje štititi Assangea. Sam Assange nije pojasnio na koji će način i zašto otići iz veleposlanstva, kazavši kako bi se "dvogodišnji boravak u zgradi bez vanjskih površina i direktne sunčeve svjetlosti odrazio na bilo koga".

"Petrokemija je upravo zbog zraka i te mikroklime, odnosno proširenih bolesti pluća, 'zagrizla' za Mali Lošinj. Mi smo kemijska industrija", podsjeća sindikalac kutinskog industrijskog diva. On od 2011. godine, kada je njihovo odmaralište zatvoreno, nije bio na moru, kao ni dio kolega iz firme. U toku je neobična borba s birokracijom, zahvaljujući kojoj je odmaralište zatvoreno unatoč materijalnim preduvjetima da se registrira kao kamp s dvije zvjezdice. Ovo su priče građana Kutine koji se trude svojim kolegama i sugrađanima vratiti omiljenu uvalu na Jadranu, skromnu kutinsku turističku "meku" gdje ljetuju zadnjih pedesetak godina.

Povod za razgovor sa književnikom Igorom Marojevićem (Vrbas, 1968.) hrvatsko je izdanje njegovog romana Schnitt, predstavljeno juna ove godine u Zagrebu. Hrvatskom je čitalaštvu poznat i preko časopisa Quorum, koji mu je posvetio tematski broj. Novelu „Obmana Boga“ objavio je 1997. godine, a potom i romane „Dvadeset četiri zida“, „Žega“, „Šnit“, „Parter“ i „Majčina ruka“, te zbirke priča „Tragači“ i „Mediterani“. Autor je nagrađene knjige eseja „Kroz glavu“. Njegova dela ili njihovi odlomci prevedeni su na celi niz europskih jezika. Napisao je i dramu „Nomadi“ koja je u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena na katalonskom i španskom jeziku.

Kćer nedavno preminulog glumca Robina Williamsa ukinula je ovih dana profile na Instagramu i Twitteru zbog napada trolova, koji su joj slali fotomontaže njenog oca s podljevima oko vrata. U Hrvatskoj je još uvijek svježe sjećanje na bešćutno ismijavanje ozbiljno narušenog zdravlja ministra policije na netu. Rasprava je podsjetila na slučaj pogibije glumice Dolores Lambaše, kad su hrvatski mrzitelji odnijeli prvu "pobjedu". Naime, tad je jedan od najčitanijih portala, Net.hr, ugasio komentare pod tekstovima, objavivši pritom moralizatorski tekst "Dosta je gadosti". No, ovih dana su komentari, bez pompe i "šerljivog" slavodobitnog teksta, "mučki" vraćeni na Net.hr.

Kako više ne postoji ideološka opozicija, borba za većim profitom na globalnom tržištu ekskluzivno se vodi između kapitalističkih zemalja. Baš kao što je to bio slučaj u ekonomskom ratu sa socijalizmom, ponovo će pobijediti onaj suroviji i sebičniji. Od pada Istočnog bloka na zapadu se konstanto ruši poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Država blagostanja koja je izborila pobjedu nad socijalizmom u novim okolnostima, sada kada starog neprijatelja više nema, nije ni potrebna. Sebični interesi dosegli su novu razinu. Vođene sebičnim interesima elita države se sve više grupiraju u konglomerate iz orvelovskih noćnih mora.

Prisutna već trinaestak godina, kao redovna svojta net-cafea, knjižara i papirnica po Zagrebu, Splitu i Beogradu, slam poezija je, najkraće rečeno, pjesnički performans što s publikom komunicira iz domene lingvistike i logopedije. Poput osa u boci od kole, nekih dvadesetak predstavnika, asimilirano je unutar buffet-prekarijata iz neke kvartovske priče; pardon, pjesme... U toj heterogenoj smjesi lirskih provokatora, beat-boksača i beat-pjesnika, ali i socijalnih nadrealista, samo za primjer istaknimo polemički tandem Dina Tremensa i Djanga Laića, recimo i Franka Bušića, odnosno pleme-menitu Jasminu Šušić...