„Informacije ćete dobiti onda kad ja odlučim, a ne kad vi odlučite! I dajte jednom si to stavite u glavu“, poručio je ovih dana novinarima zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Nakon ove izjave koja je za svaku osudu nije se dogodilo apsolutno ništa. Mediji su doduše prenijeli gradonačelnikove riječi, ali ništa više od toga. Nije brzim priopćenjem reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo, niti su dežurni kolumnisti osuli paljbu po zagrebačkom „šerifu“. Zabrinutost nije pokazao nitko, a najmanje građani kojih se ovo itekako tiče.

Zagrebački gradonačelnik već neko vrijeme uopće ne odgovara na konkretna pitanja koja mu postavljaju novinari, izmotavajući se na razne načine. Ovdje valja reći da novinari uglavnom nisu bezobrazna njuškala koja postavljaju neugodna pitanja iz vlastitih interesa, nego to ponekad čine i zbog interesa javnosti, a upravljanje gradom svakako spada u tu domenu.

Međutim, Bandić za to ne pokazuje nikakav interes, kao da građane ne treba zanimati što se i kako radi, niti mu se čini da ima takvu obavezu prema njima. Iako ima veliku volju da ga u njegovim obilascima Grada prate kamere i fotoobjektivi, novinari čelnom čovjeku Zagreba, zapravo smetaju. Najbolje rješenje za njega bi očito bilo da ima slike, ali nema tona, odnosno da tona ima samo ukoliko se radi o tonu koji je po njegovoj volji. Tako na nedavno pitanje o fijasku oko dozvole za izgradnju spalionice otpada u Resniku, on jednostavno nije želio odgovoriti. Kaže, da što ga se više bude pitalo, to će manje informacija dati, a dat će ih u skladu sa „zakonom o javnom priopćavanju“, odnosno, kako smo već rekli, onda kada on to odluči. I tako već mjesecima …

"Znat ćete onda kad ja odlučim, a ne vi" (FOTO: Lupiga.Com)

Nije to nipošto izolirani slučaj. Ni nedavno kada je u javnost isplivala afera s nadziranjem Bandićevog telefona, također nije želio dati odgovor, kratko poručivši da će „javnost dobiti odgovor, ali ne danas“, a to „danas“ kod njega zna potrajati. Prije nepunih mjesec dana nije htio odgovoriti ni na pitanje u vezi stupanja na snagu uredbe Zakona o gospodarenju otpadom. Kada je bio u bitci za predsjedničku fotelju u više je navrata odbijao odgovoriti na pitanje koji mu je politički blok bliži. Prije toga nije davao odgovor na pitanje hoće li se uopće kandidirati. Nijem je ostao i na pitanje je li pretvaranje nekih Holdingovih podružnica u trgovačka društva otvaranje vrata privatnom kapitalu kroz privatizaciju ili koncesije, kao i onda kada ga se pitalo zbog čega se izlazi u susret investitorima koji su oštetili i Grad i kupce stanova u aferi s vodom na Vrbanima III, a i onda kada ga se pitalo koliki su dugovi Arene prema Ingri ili, svojedobno, o vožnji u alkoholiziranom stanju. Nabrajanje svih njegovih neodgovaranja naprosto je besmisleno, jer se radi o uistinu impozantnoj količini …

Čim ga se upita nešto ozbiljno, nešto što mu ne odgovara, on će se požaliti da od medija ne može hodati, da ga se vuče za rukav ili će šeretski pozvati sve novinare na kavu, uz dodatak da, naravno, on časti. Na kavi, nema sumnje, bilo kakvim odgovorima se ne treba nadati. ''Sve kaj sam imal sam rekel" ili „Bumo vidli“, odbijanci su koje će sipati iz rukava.

Jasno, gradonačelniku nije lako, zna to svatko tko se barem jednom zatekao u gradskom Poglavarstvu i vidio horde ljudi koje uistinu Bandića potežu za rukav, svatko sa svojim problemima. No, to je Bandić znao i onda kada se kandidirao za gradonačelničku fotelju, kao što pouzdano zna i da bez medija ne može, ali i zna kako ih koristiti. Stoga ih i zove da prate svaki njegov korak, a onda maherski „izvali“ kakvu efektnu rečenicu poput, „ovdje možemo uzgajati samo žabe“ ili „tu ni magarca ne možete natjerati da prođe“ ili „koji je ovo idiot projektirao“ ili „znam da sam im ja kriv i kad golub crkne na Jelačić placu“. U svakom slučaju nešto dovoljno jako da zasjeni sve ostalo i dovoljno dobro, a nebitno, da baš to urednici odaberu za „atraktivan“ naslov.

Takvu praksu i populistički pristup gradonačelnik koristi već godinama, još otkako je prvi put za gradonačelnika izabran 2000. godine, a kada mu mediji ne trebaju, kao primjerice 2005. godine, zatvorit će sjednice zagrebačkog Poglavarstva, pa „ispaliti“ da ih je zatvorio jer su članovi Poglavarstva previše gledali novinarke, što ih je dekoncentriralo i dodati da ako urednici pošalju samo muške novinare, onda će ponovno otvoriti sjednice. Ili će u nedostatku samokontrole otvoreno priprijetiti, kao onda kada je novinaru Večernjeg lista navodno rekao „Bilo je i većih muda od tvojih. Nikoga od onih koji su loše pisali o Milanu Bandiću više nema u novinama. Bilo bi ti bolje da počneš vjerovati u Boga jer će te kazniti. Mogao bi se tu dolje poskliznuti i slomiti nogu ili bi se nekome od tvojih moglo nešto dogoditi. Možeš to sve napisati“.

Medije ipak koristi kako bi gajio imidž osobe koja sve stigne (FOTO: Zagreb s ljubavlju/Milan bandić)

Nije bolje prošao ni Teodor Celakoski iz udruge Pravo na grad, u jeku prosvjeda na Cvjetnom trgu. „'Ko je taj Celakoski da ruši ono što ja gradim? Što je on stvorio cijeloga života, nema ni kučeta ni mačeta. Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti što ja mogu izgraditi. P... mu materina, što hoće taj Celakoski? Bog ih j... bolesne!“, izletjelo je tada gradonačelniku.

Istovremeno medije Milan Bandić koristi kako bi gajio imidž osobe koja sve stigne. Na stranu njegove arogantne poruke tipa „ja sam najbolji“, „da prodajem čavle, ja bih ih najbolje prodavao“ ili „ja sam ovdje gazda“, Bandić je uspio da ga dobar dio hrvatskih građana percipira kao neumornog radnika, udarnika koji se diže u pet ujutro, trči po Sljemenu, šeta psa, neprestano se druži s narodom i pomaže mu, čini dobro za Grad, uvijek je na pravom mjestu u pravo vrijeme, obavlja mali milijun dnevnih obaveza sve do kasno navečer kada ipak mora u krevet, jer ni on ipak nije Supermen. Mislilo se do prije neki dan i da obrađuje svoj vrt na Savici, u sklopu programa gradskih vrtova pokrenutih u metropoli, jer se hvalio kako on to odradi dok ostatak svijeta tare krmelje. No, pokazalo se da taj vrt uređuje gradska tvrtka Zrinjevac.

Dakako, populizam je, možda ljigava, ali sasvim legitimna taktika da se pridobiju glasovi birača, ali problem je društvo koje na ovakav oblik populizma uredno nasjeda ne shvaćajući da upravo načinom komuniciranja s javnosti Milan Bandić jasno pokazuje koliko mu je stalo do onih koji mu daju svoje povjerenje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: zagreb.hr