Nema sumnje kako je tržište bez granica posljednja dva desetljeća milijardama ljudi promijenilo način života. Napokon, način raspodjele bogatstva te model upravljanja sredstvima proizvodnje u nekoj državi određuju i način života samih poreznih obveznika. Nikada prije u povijesti više ljudi nije bilo dijelom nekog od modela tržišne ekonomije, manje ili više kontroliranog od strane vladâ.

Bez obzira na to doživljavate li socijalizam kao propalu ideologiju, ne treba imati iluzije kako smo uspostavom slobodnog tržišta na površini gotovo čitavog planeta zašli u neku fazu koja će napokon omogućiti bolji život običnom smrtniku. Kako će, sada kada više nema pritiska oprečne ideologije, nevidljiva ruka tržišta u globaliziranom svijetu napokon urediti stvari tako da nas sebični interesi pojedinaca dovedu do blagostanje za sve.

Famoznu "nevidljivu ruku" niti sam tvorac Adam Smith nije doživljavao ozbiljno. Posebno ne na tržištu na kojem uglavnom ne postoje ekonomske granice koje bi štitile nacionalna tržišta.

Ono do čega sebični interesi pojedinca, u želji za što većim profitom, dovode jest ono što bi čovjek očekivao i upravo ono što se događa. Bogaćenje jačeg i moćnijeg nauštrb slabijih. Perspektiva običnog smrtnika u Hrvatskoj, Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama ... posve je jednaka. Pojedincu je sve teže uspeti se po društvenoj ljestvici i radom zaraditi za kakav takav normalan život.

Iz perspektive tržišta stvari također idu posve logičnim smjerom. Logika sebičnog interesa izbacila je glavnog ideološkog neprijatelja još prije više od dvije decenije, ali sebični interes tu po svojoj sebičnoj prirodi ne mogu ne sebično stati.

(ILUSTRACIJA: Tiago Hoisel)

Društvo koje zbog ideala pune zaposlenosti po hotelima na svakom katu zapošljava jednog recepcionara nije imao nikakve šanse u borbi protiv društva pogonjenog sebičnim interesom za profitom. Racionalni kapitalizam u polustoljetnoj je utrci slomio i asimilirao teritorije na kojima je nekada vladao sentimentalni socijalizam.

Kako više ne postoji ideološka opozicija, borba za većim profitom na globalnom tržištu ekskluzivno se vodi između kapitalističkih zemalja. Baš kao što je to bio slučaj u ekonomskom ratu sa socijalizmom, ponovo će pobijediti onaj suroviji i sebičniji.

Od pada Istočnog bloka na zapadu se konstanto ruši poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Država blagostanja koja je izborila pobjedu nad socijalizmom u novim okolnostima, sada kada starog neprijatelja više nema, nije ni potrebna. Sebični interesi dosegli su novu razinu.

"Prema najutjecajnijim (liberalnim) pogledima, jedini kompetitivni tip kapitalizma u globaliziranom svijetu jest neoliberalni tržišni kapitalizam. To je pravac u kojem idu sve trenutne vrste kapitalizma i to je značenje 'globalizacije'“, tvrdi Wolfgang Streeck, direktor Max Planck Instituta za sociološka istraživanja u Kölnu.

Neoliberalni kapitalizam je taj koji je u novom odnosu snaga racionalniji, te je u posljednjih dvadeset godina razmontirao slabijeg protivnika. Ovoga puta to je bio njegov vlastiti sentimentalni evolucijski predak - država blagostanja.

Vođene sebičnim interesima elita države se sve više grupiraju u konglomerate iz orvelovskih noćnih mora. Napokon, prirodni je to put kapitala koji, štiteći svoje sebične interese za profitom, teži okrupnjivanju. Isti je to mehanizam po kojem su se aristokratske obitelji kroz europsku povijest povezivale i međusobno parile do degeneričnih oblika poput španjolskog kralja Karla II.

Degenerični rezultati sebičnih interesa elita kao posljedica međusobne borbe kapitalista ne izostaju ni danas. Ukoliko pogledamo samo primjer Italije, ova će država blagostanja na izdisaju u borbi elita ostati bez 700 milijuna eura zbog sankcija uvedenih od ruskih elita zapadnim pandanima kao odgovor na sankcije koje su krenule u obrnutom smjeru. Ako uzmemo u obzir da je riječ o zemlji koja se nakon par kvartala oporavka vraća u recesiju to može biti okarakterizirano tek kao potez nemoćne elite koja gubi kontrolu nad svojim suverenitetom nauštrb jačih i sebičnijih.

Lupiga.Com