„Ljudi koji generalno mrze Hrvate, Srbe, Bošnjake, Jevreje, Palestince, ili bilo koju etničku, religijsku, ili rasnu skupinu, nisu moji prijatelji i za mene su u najmanju ruku bliski fašizmu“, poručio je danas iz Tel Aviva Edo Maajka, ogorčen onim što mu se događa posljednjih tjedana, još otkako su započeli intenzivni izraelski napadi na Gazu. Svakodnevno na njega obasipaju paljbu brojni internetski hejteri, a razlog je vrlo jednostavan – naime, Edina supruga Lilach je židovka i to se nekim Bošnjacima nimalo ne sviđa. Edo kaže kako je iznenađen da toliko mržnje ima među Bošnjacima, kao i da veliki broj njih samo misli da ne dijele ljude prema naciji i religiji, dok je stvarnost bitno drugačija.

Čovječanstvo nikako da shvati najvažnije životne lekcije, a ovo je jedna od njih. Iako jednostavan i kratak, ovaj sedmominutni film će vam uz pomoć šibica i obične staromodne animacije objasniti sve o besmislu rata. Premda se najčešće služio glinom, ruski redatelj Garri Bardin ovdje je napravio iznimku i u ruke uzeo samo obične šibice kojima je rekonstruirao rat od početka do kraja na jednostavan, ali vrlo uvjerljiv način. Od prvog sitnog pograničnog spora do nuklearne katastrofe pratiti će vas šibice koje se u ovom maštovitom uratku pretvaraju u ratoborne armije. Riječ je o filmu snimljenom 1983. godine za Sojuzmultifilm.

„Kada se pažljivo prouče materijali, transkripti i svedočenja, posebno sa suđenja Slobodanu Miloseviću, jasno se vidi kako je iz Beograda pokrenuta propagandna mašinerija koja je Hrvatsku prikovala za ustaštvo i genocid nad Srbima. Ta propaganda je bila veoma uspešna na početku rata. No, sada su stvari mnogo jasnije i nema dvojbe da je Beograd pokrenuo ratnu mašineriju i da je bio nadmoćan u odnosu na sve ostale aktere“, objašnjava u razgovoru za Lupigu Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Zbog njenog nedavnog svjedočenja u Haagu, kod mnogih je ponovno „zaslužila“ status srpskog državnog neprijatelja.

„Imam sjećanja, ali to su naivna i dječja sjećanja. Uglavnom su to dobra sjećanja, ali tad nisam shvatao situaciju. Sad sam stariji i, možda, malo mudriji i drukčije shvatam situaciju. To je tragično mjesto. Ono ne bi smjelo postojati. Ti ljudi ne bi smjeli biti tamo“, govori za Lupigu Mahdi Fleifel, autor na Berlinaleu nagrađenog filma „Svijet nije naš“. Film tematizira tri generacije palestinskih izbjeglica u Ain al-Hilwehu, jednom od najvećih i najdugotrajnijih izbjegličkih kampova koji se nalazi na jugu Libanona. Fleifel je ipak imao tu sreću da napusti geto svog djetinjstva i odseli u Dansku. Zatekli smo ga ovih dana u Beogradu i s njim zapodjenuli razgovor.

"Prosvjed ispred Orlanda večeras u 20 sati. Ponesite lumine i svijeće odazovimo se u što većem broju i iskažimo Antunu Žeravici podršku. Danas Žeravica, sutra ti!", tako su Dubrovčani, odnosno stanovnici Župe Dubrovačke najavili mirno okupljanje, koje će se večeras protiv policijske brutalnosti održati na Stradunu. Povod za prosvjed policijsko je premlaćivanje Antuna Žeravice, čovjeka kojeg su čitatelji DuLista 2012. godine izabrali za humanitarca godine. Osim što su ga tukli, policajci su Žeravici četiri puta prskali papar-sprej u oči, zbog čega su mu povrijeđene obje rožnice. Više o posljednjem slučaj policijske brutalnosti, kao i obrazloženje dubrovačke policije, pročitajte ovdje.

Predsjednica udruge građana s blokiranim bankovnim računima Miriam Kervatin dostavila nam je potresne poruke koje prima od ljudi diljem Hrvatske. Iste poruke Kervatin je slala u Ministarstvo pravosuđa te na Ustavni sud, uz zahtjev za izmjenu zakona koji reguliraju problematiku ovrha i blokiranja računa. Od institucija nikakav odgovor nije dobila. Šokantan sadržaj poruka upozorava na beskrupuloznost sustava koji ljude ostavlja doslovno gladnima. Jedna od šokantnijih je poruka majke koja je zbog blokade, ovrha i neimaštine bila prisiljena udomiti kćerku u SOS Dječje selo. Danas se ta žena boji tražiti pomoć od institucija, jer vjeruje da bi joj socijalna služba mogla uzeti i drugo dijete.