Brodovi su simbol Greenpeacea: organizacija je rođena upravo na brodu, još 1971. godine na američkom sjeveru, i od tada su mnoge velike akcije, na Pacifiku, Amazoni ili na Arktiku, vođene uz pomoć brodova. U Hrvatskoj smo počeli s radom prije dvije godine, a proljetos smo u Zagrebu otvorili i ured. U te dvije godine početnih koraka dva puta su Jadran pohodili naši brodovi – Arctic Sunrise lani i, ovih dana, Rainbow Warrior, najmoderniji brod u našoj floti koji je posjetio niz hrvatskih gradova promovirajući obnovljive izvore energije. Rijetko se to događa u bilo kojoj zemlji jer globalno selo ipak nije tako malo, a u Greenpeaceovoj floti samo su tri broda.

Uoči početka prikupljanja potpisa protiv gradnje četiri hidroelektrane u Nacionalnom parku Sutjeska objavljujemo video Centra za životnu sredinu u kojem za desetak minuta možete saznati što se sprema tom najstarijem nacionalnom parku u Bosni i Hercegovini i prirodnom rezervatu Perućica, najbolje očuvanoj prašumi u Europi. "Kada su u pitanju hidroelektrane u takvom prostoru o kojem govorim, u kojem je nedirnuta priroda praktično, to bi bio sigurno razlog za ukidanje nacionalnog parka. On (NP, op.a), takve intervencije po normama koje važe u svijetu ne može da podnese", tvrdi inženjer šumarstva Živko Rapaić.

Jedan se vojni poručnik ubio zbog neuzvraćene ljubavi, jedna pukovnija slavi svoj jubilej, njen zapovjednik oklevetat će samoubojicu u posmrtnom govoru jer je ljubomoran na njega, pukovniju će pohoditi gosti iz Japana koji se predstavljaju također kao visoki vojni časnici da bi bili raskrinkani kao obični prevaranti - sve to nalazi se u narativu Krležine novele na šezdesetak stranica koje je Staša Zurovac sažeo u sedamdeset minuta furiozne, blještave i fantazmagorične plesno-dramske igre. Riječ je o inscenaciji jedne od brojnih novela glembajevskog ciklusa identičnog naziva, koju Miroslav Krleža objavljuje davne 1929. godine.

Dana 11. studenoga 1991. godine na Trgovačkom sudu u Zagrebu koji je tada nosio ime Okružni privredni sud, održana je i zaključena dražba koja ima sve elemente da se proglasi najapsurdnijom otkako se na sudovima diljem civilizirane Europe i svijeta primjenjuje taj oblik prodaje imovine. Bio je to tek početak procesa koji će na tijekom Domovinskog rata „okupirane krajeve“ ostaviti katastrofalne posljedice. Ekonomija je uništena, stanovništvo u gradićima poput Korenice, Vojnića, Vrginmosta ili Hrvatske Kostajnice, nema gdje raditi, a stope nezaposlenosti, pogotovo mladih, enormne su. Samo je pitanje dana kada će netko pred Europskim sudom za ljudska prava potegnuti i pitanje pretvorbe „okupiranih poduzeća“.

Nedavno se u medijima pisalo o čovjeku koji je našao ni više ni manje nego 150.000 eura u kesi i vratio ih vlasniku. O rečenom se nalazniku novca pisalo u ovakvim tonovima – govorilo se o „poštenom Gruđaninu“, citiralo se Mešu Selimovića („Dobri ljudi su sreća na ovom svijetu“), nazivalo se sve to „nesvakidašnjom pričom o dobroti“, ponosno se govorilo da „među nama još uvijek postoje dobri i pošteni ljudi“, narodski se članke završavalo sa „svaka čast, rodijače!“ … I što onda tu na kraju imamo? Nemamo poštenog nalaznika koji vraća mukom zarađen novac nesretnom gubitniku – imamo, premda to može zazvučati grubo, siromašnog naivca koji vraća pare bogatom tajkunu.

Nakon što je upozorio na moguću korupciju u poslu s razminiranjem, Branko Kakarić, umirovljeni pukovnik HV-a i višestruko odlikovan stručnjak za razminiranje, milošću države završio je u Vrapču, a prije toga su mu, kaže, mine izvađene u Slavoniji, kao opomena zakopane uokolo obiteljske kuće. Već deset godina odgovorne institucije upozorava na neke slučajeve, ali ga, tvrdi, nitko ne shvaća za ozbiljno. Sve je počelo kada je prijavio jednu tvrtku da mu se „pohvalila“ kako je potkupila „ljude bliske premijeru“, te da može bez problema cijenu za razminiranje s 14 kuna po prostornom metru, povisiti na 25, jer je „posao sigurno njihov“. Iz posljednjeg teksta u ovoj seriji shvatit ćete da s razminiranjem u ovoj zemlji nešto sigurno nije u redu.