„Kao sva natjecanja u kojima se sučeljavaju nacionalne selekcije, i Svjetsko prvenstvo u nogometu eksplicitno promiče naciju kao kriterij percepcije. S obzirom na neusporedivu globalnu popularnost nogometa, ne čudi da se sportsko pritom nerazmrsivo isprepliće s narativima o nacionalnim identitetima, a uspjeh na SP-u nerijetko uzima kao indikator vrijednosti i položaja određene nacije u svijetu. To nigdje nije izraženije nego u samoj zemlji-domaćinu, gdje nogomet već dugo zauzima povlašteno mjesto u zamršenim narativima o identitetu brazilske nacije“, piše Thomas Fatheuer. Na ovom mjestu u suradnji s hrvatskim izdanjem Le monde diplomatique Lupiga vam donosi njegov tekst o nogometu i stvaranju brazilske nacije.

Od završetka rata ovog će se ljeta navršiti 19 godina. Procjenjuje se da je još uvijek ukopano oko 74.000 minsko eksplozivnih sredstava, a diljem turističke Hrvatske i dalje stoji 12.868 ploča s upozorenjem o minskoj opasnosti. Prema planu zemlja bi trebala biti razminirana do ožujka 2019. godine, ali to se po svemu sudeći neće dogoditi. Neke prognoze kažu da ćemo na to čekati još punih 12 godina, a neke da se to neće dogoditi do daleke 2034. godine. „Tom poslu u Hrvatskoj ne vidim kraj, to je posao za buduću generaciju“, govori jedan od pirotehničara s terena tvrdeći da o nerealnim rokovima mogu govoriti samo oni koji ne znaju ništa o tom poslu i koji ne znaju što je to mina i kakav je to osjećaj „satima klečati i ležati u minskom polju“.

Ovih dana ispisuju se nove stranice u životu Lejle Damon, 21-godišnje djevojke koja je odrasla u Londonu. S 18 godina saznala da je baš ona mogla biti inspiracija za film Jasmile Žbanić, „Grbavica“. Saznaje da je „dijete rata“, u najbrutalnijem mogućem smislu, da je njena majka bila žrtva silovanja i da je tada začeta. Tu prestaje sličnost sa „Grbavicom“ gdje majka i kćer žive zajedno od njenog rođenja. U Lejlinom slučaju majka je medicinskoj sestri, koja je pokušala da joj pruži bebu nakon porođaja, rekla: „Ne želim da zadržim tu bebu. Ona je zlo“. Tek su otvorene prve stranice, a priča će biti zatvorena kad se sazna ime i prezime silovatelja, kad čin osude država u kojoj živi i njegova porodica, dok će happy end imati onda kad i ta njegova porodica sjedne za isti stol sa Lejlom. Nemoguće?

Bizarnu priču o „slučaju Plinacro“, završavamo u tvrtki LNG Hrvatska. Nakon podbačaja u Plinacrou, šef Uprave te tvrtke, Mladen Antunović, od HNS-a je dobio novi posao iz snova – direktorsku poziciju u LNG Hrvatska, čiji su vlasnici Plinacro i HEP. No, prije nego li je zasjeo u novu fotelju, odlučeno je da se Antunovićevo buduće poduzeće dokapitalizira s 24,3 milijuna kuna. Danas je uz njega tamo zaposleno tek dvoje ljudi, a među njima i mladić čije je zapošljavanje u Plinacrou, s tek završenom trogodišnjom ekonomijom u Slavonskom Brodu, izazvalo pravu lavinu reakcija. Nitko ne zna kakva je budućnost LNG-a, ali se zna da je sedam milijuna kuna već bačeno u vjetar.

Crkva u Hrvatskoj tek je nakon oslanjanja na državni proračun temeljem ugovora RH i Vatikana uspjela sprovesti u djelo naputak pape Ivana Pavla II. iz 1983. godine. Tada uvedeni financijski sustav donio je u tu instituciju pojmove poput “solidarnosti” te “uspostave socijalne jednakosti”. To se najbolje može oslikati uvođenjem “jedinstvenog početnog iznosa” te godine, odnosno osnovice nagrade od 4.000 kuna, na koju bi svaki klerik dobivao dodatke ovisno o stažu, rangu i slično. Sinonim ovom iznosu u radnom pravu bio bi “minimalna plaća”, koja je u Hrvatskoj te godine iznosila 1.700 kuna. U prvom tekstu iz serijala "Koliko je 'teška' Crkva u Hrvatskoj?" upoznajte osnovne elemente financijskog poslovanja Crkve.

Zaboravite Brazil, goleme stadione i svjetla reflektora Svjetskog nogometnog prvenstva. Zaboravite Messija, Neymara, Ronalda, Robbena, Jamesa, Benzemu i Müllera, izdašne premije i manekenke na tribinama. Na ovom mjestu predstavljamo vam čisti i nepatvoreni nogomet. Predstavljamo zvijezdu nizozemskog, ali i europskog nogometa - Hansa van der Meera. Čovjeka koji je s fotoaparatom u ruci obišao najljepše nogometne terene u Europi snimajući anonimce niželigaše koje umjesto desetaka tisuća gledatelja uz ogradu igrališta prate tek pokoji konj ili pastir, pronalazeći možda i najljepše nogometne kadrove koje je taj sport ponudio, a čovjek ih zabilježio.