„Predsjednik SDP-a navodno je kiptio od srdžbe. Želi li taj Baldasar da SDP bude izjednačen s HDZ-om i po pitanju odnosa prema fašizmu? Kao što se to već dogodilo s korupcijom? Želi li zbrisati zadnja obilježja poštene hrvatske ljevice? I sada bi on, sve usamljeniji partijski vođa, okružen čoporom opasnih bezveznjaka, trebao vaditi kestenje iz vatre, razriješiti ideološku konfuziju, renovirati narušeni ugled stranke. E pa neće to tako ići, gospodo… 'Zovite mi hitno onog gradonačelničkog štetočinu!', navodno je Zoran Milanović naredio tajnici“, otkriva Viktor Ivančić sadržaj dva ključna telefonska razgovora koja je premijer obavio prošlog tjedna. Tekstu donosimo u suradnju s tjednikom Novosti.

Nekada je bio ponos državne industrije, a danas je Sisak grad slučaj i najslikovitiji primjer nesretne tranzicije. Svoj doprinos revitalizaciji Siska dat će Festival Željezara koji će se u tom gradu održati od 6. do 8. lipnja, među ostalim i na impresivnoj lokaciji Željezare, mjesta slavne povijesti i sumorne sadašnjosti. Ako ništa drugo sama lokacija giganta koji je nekada zapošljavao 14.000 radnika, a danas tamo kruh zarađuje tek njih 120, odličan je poziv na dolazak. Program će svakog dana počinjati u 17 sati, a završavati u ranojutarnjim satima. Sam festival sastoji se od tri cjeline – umjetnost, aktivizam i glazba, a u ovoj posljednjoj složen je vrlo zanimljiv „line up“.

Na tisuće radnika iz fast food industrije jučer je započelo nesvakidašnju akciju. Po prvi puta radnici iz cijelog svijeta ujedinili su se i obustavili rad u znak protesta protiv načina na koji ih tretiraju poslodavci, a ponajviše se tiče cijene njihovog rada. Dakako, najmasovniji protesti zabilježeni su u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se pobuna proširila na više od 150 gradova. Iako do sada to nije bio slučaj zube su pokazali i radnici McDonald'sa, Burger Kinga, Wendy'sa i Kfc-a. “Svi se suočavamo s istim teškoćama, istim problemima, istom borbom. Nastavljamo našu pobunu sve dok ne ostvarimo naše ciljeve“, poručuju organizirani radnici.

“Svi koji su željeli ući u zgradu morali su se legitimirati. Rečeno nam je da je to odluka nove uprave, da je stanje stvari sad tako”, prisjeća se Predrag Lucić kako je iznenadno okončan štrajk davne 1993. godine nakon kojeg je Slobodna Dalmacija prestala biti ono što je do tada predstavljala. On i “feralovci” odmah su nazvali urednika da ga pitaju što im je raditi. Potom su otišli u restoran Stefanel, gdje se onda i rodila ideja o samostalnom Feralu, koja će se realizirati tri mjeseca kasnije. U ovom dijelu teksta donosimo priču o razočarenju koje je uslijedilo nakon prekida štrajka, današnjim pogledima na to razdoblje, posljedicama i trenutnom stanju u tom listu.