Kad se u novinarskom tekstu kao forma organizacije rada spomene zadrugarstvo, prosječno (ne)informiran i natprosječno "domoljuban" hrvatski građanin pomislit će na komunizam, socijalizam, Jugoslaviju, Sovjetski Savez, Josipa Broza Tita... Potom će mu, vjerujemo, misao odlutati do Bleiburga, tumarati "križnim putem" i bespućima povijesne zbilje, da bi na koncu još jednom pogledao naslov, preskočio tekst o zadrugama i pod njega ostavio komentar u kojem spominje Goli otok, autorovu jugonostalgičarsku mater i ostatak obitelji. Drugi, nešto rjeđi tip prosječno (ne)informiranog građanina pokazat će zanimanje pa možda ponešto i naučiti o zadrugama i zadrugarstvu u Hrvatskoj i inozemstvu.

Zar da čistačice u školama svojim primanjima plaćaju gospodarsku krizu? Hoće li to donijeti uštede u državnom proračunu ili samo zaradu privatnicima koji će izrabljivati čistačice i kuhare? Pitanja su to koja pokreću sindikati skupa s referendumom o outsourcingu. Poruka 17 sindikata koji su organizirali peticiju za referendum kaže da bi outsourcing proizveo 100.000 izravnih žrtava, a to su zaposleni u javnom sektoru i njihove obitelji, dok bi neizravne žrtve bili svi građani koji bi imali lošije škole, bolnice, učeničke domove i javnu uslugu. Pozivaju volontere da im pomognu u skupljanju potpisa za donošenje zakona koji će zabraniti izdvajanje pojedinih djelatnosti iz javnog i državnog sektora, a koje će se održavati od 5. do 19. lipnja.

Polemika će biti, čak su nužne i poželjne, kako bi se i dalje, stalno i uvijek, rasvjetljavalo jedno vrijeme prepuno proturječnosti, kao što je sama povijest po sebi. Još više će biti osporavanja, također dobrodošlih, iako unaprijed izgubljenih. Dojam je to nakon iščitanih 240 stranica retrospektive i svjedočanstava, ponuđenih u knjizi Dragana Markovine „Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja“, u kojoj se 436 „imena u boji“ samo razvrstalo na crvenu i crnu polutku. Riječ je o knjizi koja će biti čitana, prepričavana, nadopunjavana vlastitim saznanjima i mišljenjima čitatelja – pa, što bi autor više i mogao poželjeti od takozvanog „običnog čitatelja“.

U ovom nastavku serijala tekstova o slučaju Plinacro donosimo vam nekoliko kratkih crtica koje precizno pokazuju kako je ova državna tvrtka nesavjesno poslovala novcem poreznih obveznika za vrijeme vladavine HDZ-a. Nažalost, nevjerojatno zvuči, ali je istinito, da ih za takvo poslovanje još uvijek isplaćujemo. U sedam priča čut ćete za kupovinu reklamnih balona, isplaćivanje dvostrukih otpremnina, kršenje odredbi o zabrani zapošljavanja, kupovinu stvari od kojih ni tvrtka ni porezni obveznici nemaju nikakvih koristi, pa sve do nevjerojatne informacije da i dalje plaćamo skupo životno osiguranje menadžerima koji tamo godinama ne rade.