Profesor Fakulteta političkih znanosti, dr. sc. Božo Skoko plagirao je u prvom broju studentskog lista Global, tekst Borisa Dežulovića. Da slučaj bude zabavniji, prvi broj Globala bavio se upravo temom plagiranja, točnije zaradama na akademskim plagijatima. Rabotu čovjeka koji se nametnuo kao autoritet za novinarstvo i odnose s javnošću otkrio je portal www.srednja.hr. Dežuloviću je Skoko maznuo tezu, nekoliko rečenica, osobni doživljaj te jednog poznanika iz Beograda. Ovdje ćete naći opširniji izvještaj o ovoj urnebesnoj priči, linkove na izvorne tekstove o Skokinoj prepisivačini te nekoliko rečenica Borisa Dežulovića, koji na Skoku apelira da mu vrati ukradenog poznanika iz Beograda.

Sudeći po premještanju trupa, u Hrvatskoj se opet sprema velika ideološka bitka: simpatizeri ustaštva razvijaju široku antifašističku frontu. Trend nipošto nije nov, ali je ovih dana, osobito u suhim južnim krajevima, naglo dobio na ubrzanju. U Splitu, recimo, nikada nije zabilježen toliki broj deklariranih antifašista kao poslije (sada već legendarnog) performansa gradonačelnika Ive Baldasara, kada je na Dan pobjede nad fašizmom otkrio spomenik jedinici nazvanoj po ustaškome ratnom zločincu, postrojio se uz crnokošuljaše okićene nacističkim simbolima i revno zapljeskao na ustaški pozdrav „Za dom spremni“.

Ovo je čovjek koji je cariniku rekao: "Puštaj!" Naravno, nakon što je zaprimio novinarske pozive. Naime, nekoliko minuta prije nego što je završila odiseja s proputovanjem solidarne pomoći koju su skupljali Mladi antifašisti Zagreba, razgovarali smo s ministrom zdravstva Republike Srpske Draganom Bogdanićem. Nismo bili prvi - prije toga su ga zvali još neki novinari iz Hrvatske, što je, čini se, bio alarm da se nešto pokrene u tromoj i zastrašujućoj birokraciji koja guši dolazak humanitarne pomoći u BiH. Bogdanić je sugerirao carinicima da propuste MAZ-ov kamion, zbog čega smo ga morali nazvati bez obzira na kasni sat. Uvjerava nas da je BiH komplicirana zemlja, ali da se vlasti ondje s poplavama nose jako dobro i da ima dosta lijekova.

"Hrvatsko radništvo moglo bi se usporediti s biblijskim Jobom: iz trenutka u trenutak proživljava nova iskušenja, kazne i pokore; uglavnom preko njihovih leđa provode se pretvorbe, stabilizacijski i ini programi, ali se tek povremeno začuje plač i škrgut zubiju. Vlada neka vrsta hrvatske radničke šutnje. Je li radnicima stvarno dobro - što zvuči sasvim realno za one koji vjeruju da živimo u najstabilnijem i najbogatijem od svih postsocijalističkih poredaka - pa nemaju razloga pribjegavati štrajkovima?" Tako se godine 1993. u tjedniku Feral Tribune pitao novinar Boris Rašeta. Odgovor na pitanje zbog čega štetnu pretvorbu i kriminalnu privatizaciju nisu pratili štrajkovi i drugi oblici iskazivanja radničkog nezadovoljstva ostao je otvoren do danas.