Kad žene traže priznanje rada kod kuće, to nije zato što ne vole (dovoljno) svoju obitelj
Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) organizirala je Žensku sindikalnu školu, koja se sastojala od predavanja i radionica. Polaznici, sindikalistkinje i sindikalisti iz desetak sindikata i tri sindikalne središnjice, analizirali su povijest ženskog radničkog pokreta, a raspravljalo se o temama poput dvostruke potlačenosti žena, socijalne reprodukcije, feminizacije siromaštva, ženskog sindikalizma i ženske industrije.
Suradnja između ženskih sindikalnih grupa i različitih feminističkih i radničkih udruga civilnog društva prošle je godine politički artikulirana u kampanji protiv novih izmjena radnog zakonodavstva kroz rad Ženske fronte za radna i socijalna prava. Tako je i cilj ove Škole bio učvršćivanje veza među sindikalistkinjama i aktivistkinjama te nastavak rada na koordiniranom djelovanju i mijenjanju kako političkih i društvenih procesa, tako i odnosa sindikata prema specifičnim problemima ženskog radništva.
Pogledajte u prilogu što polaznice, predavačice i organizatorice Ženske sindikalne škole govore o neplaćenom ženskom radu, nedostatku edukacije sindikalnog članstva, javnoj percepciji suvremenog sindikalnog djelovanja i mogućnostima novih savezništava.
U prilogu govore Ljubica Horvat, Gordana Jagar, Suzana Artuković Vuksan, Branka Brstilo, Višnja Pavlić, Vedrana Bibić, Karolina Leaković te Ankica Čakardić.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Wikipedia.org, prizor iz Ljubljane