Kada primijetite da se osuđenog zločinca veliča kao sveca, i to još u vaše ime i u ime kolektiviteta kojem pripadate, osnovno što morate učiniti je da to spriječite ili barem ometete. Time ćete postići da se osjećate bolje, da vam se krvi tlak vrati u normalu, i da sam taj kolektivitet bude uspješniji, zdraviji i otporniji.

NEZAPAMĆENA GRAĐANSKA HRABROST Ovo je čovjek koji je Kordiću viknuo "sotono, ubojico!"

U slučaju da je taj vaš kolektivitet kršćanske provenijencije, bez obzira katolički, pravoslavni ili protestantski, postoji deset kratkih i vrlo jasnih pravila koje možete koristiti da bi drugim članovima zajednice objasnili svoj tako teško objašnjiv postupak. Zove se "Deset božjih zapovijedi" ili "Dekalog". Radi se o spisu koji su Židovi primili od Boga. Ako vam sugovornici kažu "Šta nas boli ona stvar šta su Židovi primili?" pokušajte im objasniti, pod a) da su i Židovi ljudi i pod b) da je i Isus bio Židov.

ORGANIZATOR JMBG PROSVJEDA O TUZLANSKOJ BUNI Ubi nas prejaki kamen

E sad, dok su jako zbunjeni tom činjenicom, jer do sada im je uglavnom govoreno samo da su Židovi ubili Isusa, recite im da je svaka od tih zapovijedi obavezna, i ne može se koristiti po potrebi, sad ovako, sad onako. Svaka zapovijed vrijedi uvijek i svako kršenje zapovijedi je veliki grijeh. Pa makar vam i neki crkveni velikodostojnik rekao suprotno, deset zapovijedi su iznad njegovog tumačenja. Crkveni velikodostojnici su kroz stoljeća poznati po vrlo slobodnom interpretiranju načela vjere i Isusovog učenja. Zato ako ste pravi kršćanin i vjerujete u raj i pakao, nemojte upasti u zamku "ja ću sve kako meni pop kaže" jer se možete nemalo iznenaditi kad iziđete iz limba.

Dakle pamet u glavu i izgradite svoje vrijednosne principe po načelima Dekaloga i zlatnog pravila "Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi."

Pojedini su mediji objavili da su "domoljubi" na Plesu pokušali napasti Ivančića. Fleke na prsluku vele da nisu stali na pokušaju. (FOTO: Lupiga.Com)

Da sad to malo elaboriram i primijenim na konkretan slučaj. Kad me pustila policija, slušao sam vijesti na Hrvatskom katoličkom radiju. Netočno su, dakle lažno (Pravilo broj 8., Dekalog) prenijeli da je Dario Kordić na aerodromu dočekan s pljeskom, kao što je i Jutarnji list netočno prenio da je dočekan uz zvuke Thompsonove muzike. Iako je bilo i pljeska i Thompsona, glavni, najglasniji i svakom promatraču najzapaženiji element dočeka je, kad je lik koji je stajao pored mene ogrnut u hrvatsku zastavu, bariton, zaojkao "Za dom!", a okupljena svjetina, kako na zemlji tako i na galerijama zračne luke odgovorila "Spremni!". Toliko naš narod često ide u operu da je sve djelovalo vrlo uvježbano, i što se tiče ritma i intonacije. 

Priznanje i pokajanje zbog grijeha

Onda je progovorio Kordić, mistik kojem su se naočale orosile od žalosti što nije djetetu bio na proslavi mature. Djecu koja nisu doživjela ni četvrti mjesec života, koju su pobile njegove trupe, nije spominjao ovom prilikom. Budući da sam bio spriječen da ga pratim u zagrebačku prvostolnicu, ostaje mi nada da je barem u mojoj katedrali prozborio koju i o svojim žrtvama i pokajanju. Institut priznanja, pokajanja i oprosta grijeha je jedan od temelja kršćanstva. Mogao je i trebao to uraditi, barem onako formalno, k'o Josipović.

Nego da se ja vratim sa digresija na meritum stvari. "Dario Kordić je nevin jer nikad nije priznao i optužio druge!" riječ je mnogog trola na internetu i pokojeg biskupa, reknimo Košića Vlade. Time narečeni biskup izravno pobija ne samo elementarne zakone logike nego i tih Deset Božjih zapovijedi koje smo maločas spominjali. Naime kaj, što bi rekao Joža Vlahović, Dario Kordić nije nevin zato što nije priznao krivicu, jer bi onda ogroman broj ubojica, silovatelja, švercera droge i ostalih zločinaca po toj logici također mogao biti proglašeni nevinima.

Malo koji kriminalac priznaje svoju krivnju, ako nema od toga neke koristi, kao što je, na primjer, nagodba sa tužilaštvom. A nadalje i još važnije, ako je znao da je on nevin, a nije htio inkriminirati prave počinitelje ili naredbodavce pokolja u Ahmićima (ovo samo hipotetski, sve mu je dokazano 1/1) onda je lagao! Time smo uhvatili biskupa u teškom prekršaju kršenja riječi Gospodnje i zapovijedi broj 8. koja glasi "Ne reci lažna svjedočanstva!" Ako slijedimo njegove riječi, naša duša je već jednom nogom u paklu.

Umjetnik Stanislav Plavčić ovako je prikazao pakao Ahmića. Još  se ne zna gdje su tijela 30 žrtava

Drugo, poprilično važno Božje pravilo je "Ne ubij!". Probajte ga vizualizirat kao onu poruku na kutiji cigareta. Veliki font, obrubljeno crnim. Upečatljivo, zar ne? Dakle, ova zapovijed zahtijeva poštivanje ljudskog života. Isus je proširio ovu starozavjetnu zapovijed zabranivši nepravedni gnjev, mržnju i osvetu (Wikipedia.hr), te zahtijevajući da kršćani ljube svoje neprijatelje. Nemojte slučajno tu zapovijed uzeti zdravo za gotovo. Osim što biskup cjeliva ruku kojom je Kordić tu zapovijed prekršio izdajući svoju vlastitu zapovijed u kojoj je stajalo "Ubij!", ni oni koji sebe smatraju Kristvom sljedbom ne daju pišljivog boba za to pravilo. Bez obzira na to, ona je obavezna i nikada i ni u kojem slučaju se ne smije prekršiti, pa ni u borbi protiv fašizma se ne smije kršiti, jer inače postajemo kao oni, i mnogi drugi propali pokreti u povijesti planete.

Najvažnije je ipak, bez obzira jeste li vjernik ili ateista, da učite svoju djecu da svaka osoba ima pravo na život i dostojanstvo, da su svi ljudi braća i sestre, i da kroz život nikada ne povjeruju nijednoj političkoj ni vjerskoj ideologiji koja tvrdi suprotno.

Ukratko, fašizam treba sprečavati na svakom koraku, odlučno i pravovremeno, a ako ne znate zašto, niste trebali ovo ni čitat, pisalo vam je u naslovu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikipedia