Nakon što je Kukuriku koalicija dobila izbore u jesen 2011. godine, energetiku je pod svoje okrilje „uzeo“ HNS, odnosno tadašnji prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Mijenjaju se uprave javnih poduzeća, pa tako i u Plinacrou. Na mjesto predsjednika uprave u veljači 2012. godine dolazi Mladen Antunović. Na spomenuto mjesto Antunović dolazi s pozicije direktora tvrtke Montmontaža, što je, kako će se pokazati, posebno zanimljivo.

Naime, radove na četvrtoj dionici plinovoda Bosiljevo-Split izvodila je upravo Montmontaža, a ugovore s Plinacrom potpisao je njen ondašnji direktor Mladen Antunović koji se poslije našao na drugoj strani (!), što je klasični sukob interesa. Iz tog ugovora mnogi se repovi vuku sve do danas.

Dolaskom Kukuriku koalicije na vlast energetika je zapala pod okrilje Radimira Čačića, pa je i Plinacrom zagospodario HNS-ov kadar (FOTO: Lupiga.Com)

Montmontaža je pobijedila na natječaju Plinacroa za četvrtu dionicu plinovoda Bosiljevo-Split s ponuđenom cijenom izvođenja radova u iznosu od 108 milijuna kuna, što je dvostruko manje od onog što je Plinacro planirao potrošiti na radove. Usto, Montmontaža je uz ponudu predala i pismo u kojem navodi da će dati popust od 30 posto na cijene navedene u ponudi.

Montmontaža je dobila posao, ali uz važnu stavku – naime ta se tvrtka obavezuje da će plinovod izgraditi u ugovorenom roku i uz ugovorenu cijenu bez ikakvih dodatnih troškova. Na ovome je posebno inzistirala Europska investicijska banka, koja je sufinancirala projekt.

Tu važnu, ali i nerealnu stavku potpisao je kao predsjednik Uprave Montmontaže Mladen Antunović da bi malo kasnije postao predsjednik tvrtke s kojom je Montmontaža potpisala nerealan ugovor. Zašto nerealan? Naš izvor iz Plinacroa kaže da oni koji se bave ovom granom energetike znaju da po toj cijeni nema nikakve šanse da se napravi plinovod, posebno ne onaj koji prolazi zahtjevnim krškim područjem.

„Upravo je Antunović inzistirao da se ide s tako malo cijenom. On je naravno znao u tom trenutku da će prijeći u Plinacro i ostaje nejasno zašto je pristao na takav ugovor. Jedino logično objašnjenje je da je htio pošto poto dobiti posao za Montmontažu, pa je strašno spustio cijenu“, objašnjava dobro upućeni izvor iz Plinacroa koji je želio ostati anoniman kako ne bi snosio posljedice na radnom mjestu.

Međutim, Montmontaži se itekako obio o glavu taj posao. Naime, prema ugovoru plinovod je trebao biti gotov do kolovoza 2012. godine, ali taj se rok nije ispoštovao, pa je Montmontaža na kraju trebala platiti penale Plinacrou. Onaj tko je bio zadužen za naplatu penala svojoj bivšoj tvrtki gdje je bio jedan od potpisnika ugovora, bio je – upravo Mladen Antunović. Branka Belamarić, glasnogovornica Plinacroa ističe da su penali plaćeni.

„Plinacro, je, sukladno ugovorenim odredbama, izvođaču radova na IV. dionici plinskog transportnog sustava Like i Dalmacije PU Montmontaža zbog kašnjenja ugovorenih radova zaračunao i naplatio ugovornu kaznu u iznosu od 5.438.362,82 kuna“, kaže Belamarić.

Unaprijed se moglo pretpostaviti kako nema šanse da se po toj cijeni izvede plinovod (FOTO: niteshift)

Današnji direktor Montmontaže Zdenko Lalić potvrđuje da je plaćen spomenuti iznos. Nažalost po Montmontažu njima je to znatno manji problem. Naime, radovi na kraju nisu koštali 108 milijuna kuna, već 170 milijuna kuna, a Plinacro je platio ugovorenu cijenu. Montmontaža je tako zajedno s podizvođačima radova ostala bez 62 milijuna kuna. Čak su i studentima koji su radili na gradilištu svojedobno kasnile isplate preko student servisa

„Što da vam kažem?“, žali se Lalić, „Antunović je svojim ugovorom uništio desetke tvrtki i poslao ih u stečaj. Čak i ova cijena od 170 milijuna kuna je poprilično niska, a možete onda misliti što se može napraviti s onom cijenom koju je odredio Antunović“.

Pitamo ga da nam objasni kako je moguće da je Antunović pristao na tu cijenu.

„Zaista ne znam, vjerojatno je htio pogodovati nekome, ali ne mogu ga optuživati, jer nemam dokaza. Samo sam siguran da je u trenutku kada je odlučivao o cijeni, znao da će preći u Plinacro“, ističe današnji direktor Montmontaže. Kaže i kako je razmišljao da kazneno prijavi svoga prethodnika.

„Ja bih njega prijavio kad bih znao da će od toga biti koristi. Ali i sami znate da nema nikakvih koristi od prijava DORH-u i USKOK-u. Njima to stoji u ladici i pojeo vuk magare. Ova država sve radi kako bi uništila privatni sektor. Ma katastrofa, što ću vam govorit“, ljut je Lalić.

Montmontaža i dalje potražuje od Plinacroa desetke milijuna kuna koje su potrošili za izgradnju plinovoda zbog nerealnog ugovora. Slučaj je bio na arbitražnom sudu, ali je presuđeno u korist Plinacroa, objašnjava nam Belamarić. Lalić ne odustaje, pa će se spor opet naći na istom sudu.

Mladena Antunovića njegov nasljednik u Montmontaži rado bi prijavio, ali se boji da od toga nema nikakve koristi (FOTO: novilist.hr)

„Taj bi se spor mogao riješiti vrlo brzo ako bude volje. Nadam se da ćemo ga dobiti i tako spasiti i nas i mnoge tvrtke, jer mi ništa nismo pogrešno radili. Isključivi krivac je Mladen Antunović“, govori direktor Montmontaže.

Ostaje pitanje kako će se ovo riješiti. Nažalost Antunović je u vrlo kratko vrijeme koliko je proveo u Plinacrou skupio pozamašan broj afera. Čim je došao na tu funkciju „proslavio“ se s aferom namještanja natječaja prilikom kupnje službenog vw passata od 1,5 milijuna kuna, kako su pisali razni mediji. Na kraju se od te kupnje odustalo.

Potom je u Plinacrou navodno putem fiktivnog natječaja zaposlen suprug HNS-ove ministrice graditeljstva Anke Mrak Taritaš – Zlatko Taritaš. Na kraju je i on ostao bez posla.

Nadalje, godišnje odvjetničke usluge u vrijeme vladavine Antunovića u visini od 150.000 kuna Plinacro je potpisao s odvjetničkim uredom Gajski, Prka, Saucha i partneri. Suvlasnica tog odvjetničkog ureda je Ivana Saucha, supruga Tomislava Sauche, šefa kabineta premijera Zorana Milanovića. Nakon tog mogućeg sukoba interesa, Tomislav Saucha ponudio je ostavku premijeru Milanoviću koju on nije prihvatio. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, podsjetimo, objasnilo je da ovdje nema sukoba interesa. Prošle godine u prosincu istekao je ugovor sa spomenutim odvjetničkim uredom, ali je opet produžen za godinu dana

Saucha (u sredini) ponudio je Milanoviću ostavku, ali ona nije prihvaćena (FOTO: Lupiga.Com)

„Plinacro trenutno koristi usluge triju odvjetničkih društava: Šeparović, Špehar i Gavranić,  Laktić i partneri te Gajski, Grlić, Prka, Saucha i partneri. S odvjetničkim društvom Šeparović, Špehar i Gavranić ugovor je sklopljen 28. prosinca 2012. godine u iznosu od 2.942.500 kuna na razdoblje od godinu dana. Dodatkom ugovoru, sklopljenim u listopadu 2013. godine, rok izvršenja usluge je produžen do 28. veljače 2014. S odvjetničkim društvom Laktić i partneri ugovor je sklopljen 26. kolovoza 2013. godine u iznosu od 350.000 kuna na razdoblje od godinu dana, dok je s odvjetničkim društvom Gajski, Grlić, Prka, Saucha i partneri ugovor sklopljen 2. prosinca 2013. u iznosu od 85.000 kuna na razdoblje od godine dana. Napominjemo kako je za sve sklopljene ugovore s gore navedenim odvjetničkim društvima proveden postupak javne nabave za sklapanje ugovora o javnim uslugama. Također, to ne znači da će se ugovoreni novčani iznosi i stvarno ispuniti u cijelosti. Naime, odlukom Uprave, odvjetničke usluge koriste se samo kada složenost i obujam poslova te kratkoća rokova to zahtijevaju“, kazala nam je glasnogovornica Belamarić.

Ako Povjerenstvo kaže da kod odvjetničkog ureda Saucha nema sukoba interesa, logično se postavlja pitanje na koje odgovora nema - zašto na radnom mjestu u Plinacrou nije ostao suprug ministrice Mrak Taritaš. Koja je razlika?

Bilo kako bilo Antunović je u svega godinu dana prikupio pozamašan broj afera pa ga ja Vlada naposljetku smijenila s mjesta predsjednika Uprave Plinacroa. Međutim, nije ostao na ulici. Postao je šef državne tvrtke LNG Hrvatska, koja je u suvlasništvu Plinacroa. Tamo je Antunović opet nastavio sa zanimljivim pričama, ali o tome ćemo u sljedećem nastavku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: marcokalmann/flickr

Ovaj tekst četvrti je u nizu tekstova iz serije "Slučaj Plinacro", koji se bavi istraživanjem često nelogičnih poslovanja ove državne tvrtke o kojima se u hrvatskim medijima nedovoljno pisalo. Projekt je podržalo Ministarstvo kulture, a tekstovi se izvorno objavljuju na neprofitnom portalu www.lupiga.com.