Zainteresirani promatrač je od početka mandata mogao uočiti ogroman napor što ga Kolinda Grabar Kitarović ulaže u to da inhibira svoju, blago rečeno, strastvenu prirodu. Stručnjaci za govor tijela počeli bi od ukočenog kretanja poput statue na kotačima – tako diktatori ne hodaju ni za života ni za smrti – dok bi se iz retoričke palete moglo izdvojiti umilno insistiranje na „pomirdbi“ dok s ramena trepće ratnim zločincima, dilerima kokaina i nogometnim tajkunima, preglumljeno milosrđe u odgovoru fra Luki Prceli koji ju je optužio da negira tekovine NDH, pristojna i uporna neutralnost u odnosu na nezapamćeno orgijanje pale ultranacionalističke vlasti, dok joj se iza leđa vuku repovi prijetnji Vladi SDP-a i još štošta po čemu se naslućivalo da prava predsjednica samo čuči u kinetičkom monumentu i čeka da joj nešto udahne život.

I dogodilo se. Nisu bengalke nogometnih navijača pošteno ni pale na travnjak nogometnog stadiona u Saint-Etienneu, gdje se vodila bitka protiv reprezentacije Češke, a prava Kolinda Grabar Kitarović je već uletjela na teren trčeći poput dekapitirane peradi, neka ta draga životinjska bića oproste na ovoj groznoj usporedbi.

Orjuna, svastika, odgovarat ćete, vrištala je predsjednica države i prijetila huliganima u statusu na službenom Facebook profilu, izbacujući iz sebe sve jade trenutka koji je isprovocirao njezinu potisnutu prirodu. Samo dan ranije u Hrvatskom saboru je, nakon višemjesečne agonije, palo društvo s kojim je organski povezana i koje se prvenstveno htjelo dočepati svih orjunaša, komunista, Jugoslavena, pedera, Srba, novinara, kulturnjaka, a poslije bi na red došli i poznati antihrvatski dimnjačari i krovopokrivači, no kojemu ona, hineći predsjednicu „svih Hrvatica i Hrvata“ nije mogla pružati izravniju potporu od toga da izjednačava fašizam i komunizam.

Kolindina "orjuna" na djelu (SCREENSHOT: YouTube)

Kada su se na udaru bijesnih navijača još našli i njezin donator Zdravko Mamić i HNS, valjda posljednji vladajući čovjek i institucija s kojom je u stanju identificirati voljenu Hrvatsku, Kolinda Grabar Kitarović se konačno doslovno pogubila, predsjednička uzvišenost je pala i ona je, pored svega, još i počela govoriti kao Mamić. Kakva pomirba, kakva decentnost, kakvi bakrači, Kolinda je u stanju potpune oslobođenosti i adrenalinskog udara dohvatila prvog napadača na ugled Hrvatske i nabila ga na cijelu njegovu Jugoslaviju, skupa sa svastikom. Možda se malo bezumnije od nje ponašao jedino njezin medijski pouzdanik Velimir Bujanec tražeći imena i prezimena kretena koji su prekinuli utakmicu, smrdljivih Balkanaca, "dece" jugo-oficira, Jugoslavena i tako dalje, no i on je očekivanu prednost u odnosu na predsjednicu ostvario samo privremeno.

Haračeći po navijačkim teroristima, Kolinda Grabar Kitarović je, naime, koristeći svoje ustavne ovlasti, prvi put zatražila i hitnu sjednicu tehničke Vlade, očekujući da se hitno izmjeni Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, iako je tehnička Vlada posve nemoćna da predlaže zakone i da čini išta osim elementarnog održavanja stanja stvari. Kad dužnosnik vidi da je zemlja na koljenima, tada sigurno nije trenutak da se sjeti da ne postoje ni Vlada ni sve trivijalije koje su povezane s tom činjenicom. A woman's gotta do what a woman's gotta do, odrezala je Grabar Kitarović u holivudsko-akcijskom stanju svijesti jedne NATO heroine.

Iako je Hrvatska u svojoj kratkoj povijesti često bila prizorište nervnih slomova raznih političkih lunatika, pa i prekonoćnog nestanka jednog premijera s političke scene, epizoda s aktualnom predsjednicom države ući će u anale kao slučaj pred kojim ljudsko biće nema što nego pognuti glavu od neugode.

Kolinda u elementu (SCREENSHOT: YouTube)

Međutim, ta reakcija ima svoje granice. Kad dođemo do toga da predsjednica stavlja nogomet u središte nezapamćene političke krize u Hrvatskoj i da zbog nogometnih navijača saziva hitnu sjednicu Vlade, koju nije sazvala u svih ovih šest mjeseci političke torture i uzaludne uzurpacije vlasti od strane HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera, tu čovjeku dođe slabo. Ako zatim podsjetimo da su se kod nas posljednjih mjeseci događale doista ozbiljne stvari, od prijetnje uličnim neredima, otkrića pokušaja izdaje nacionalnih interesa u Karamarkovoj aferi, upada u središte policijske uprave, nekoliko uzurpacija obavještajnog aparata, ustaških govora na javnoj televiziji, upada privatnih obavještajnih agencija u političke postizborne pregovore, kršenja Ustava i Zakona o Vladi održavanjem telefonskih sjednica i tako dalje, tada bi nas već bijes mogao dozvati sebi. U tom se stanju nešto lakše zbroji dva i dva i shvati da predsjednica u trenutku maksimalne tenzije oko jednog supkulturnog sloma, baca onu baklju iz Saint-Etiennea ravno na ostatak već uništenog društva i potpiruje nezapamćene razmjere konflikta nakon upropaštene utakmice nogometne reprezentacije.

Samo jedan korak nas sad dijeli od toga da Kolindu Grabar Kitarović prozovemo političkim mrtvacem – prizivanje opće poznate činjenice da Zdravko Mamić, jedan od ljudi zbog kojih se sve ovo navodno događa, slavi rođendane s predsjednicom. Ona, dakle, nije samo halucinirala Orjunu i prijetila akterima napada dodajući im izumrle grijehe protuhrvatskog jugoslavenskog nacionalističkog djelovanja, već je to radila iz pozicije eklatantnog sukoba interesa, štiteći interese osobe s kojom je u toliko bliskim odnosima da se služi i njegovom huliganskom retorikom. Pritom je savršeno nevažno je li agresivno društvo u Francuskoj doista djelovalo protiv HNS-a i njegovih vodećih ljudi; dovoljno je da je trenutno najpozvanija osoba, tehnički ministar unutarnjih poslova, upravo to tvrdio, a predsjednica bezglavo utrčala pred rudo.

Njezina je sreća što su joj ovlasti tako mizerne i što zemlja ima važnijih problema da bi itko ozbiljnije mislio što ili tko sjedi na Pantovčaku (SCREENSHOT: YouTube)

Njezina je sreća što su joj ovlasti tako mizerne i što zemlja ima važnijih problema da bi itko ozbiljnije mislio što ili tko sjedi na Pantovčaku. Vlaho Orepić je već javno ponizio Grabar Kitarović, kazavši istog trena da incident u Francuskoj ne treba stavljati u kontekst „nekakvih dodatnih neprijateljstva i sukoba kojekakvih skupina, u smislu ustaše, partizani, orjunaši ili gdje se to pokušava svrstati“, pa je i potvrdio da se radi o sukobu između navijača i Hrvatskog nogometnog saveza. Marijana Puljak napisala je da „probleme huligana u državi ne može riješiti netko tko slavi rođendan s huliganima“. Božo Petrov, za kojeg se pretpostavljaju dobri odnosi s Pantovčakom, napisao je da se u Hrvatskoj u svakom segmentu društva vodi 'borba bahatih koji su sve institucije podredili svojim sebičnim interesima i borba razočaranih i očajnih koji su spremni na sve, pa i sramoćenje vlastite države da bi proveli svoje osvetničke ciljeve“, pokazavši potpuni odmak od histerične kampanje koju vodi Grabar Kitarović. Kompletna europska medijska scena izvještava o diverziji navijača usmjerenoj na institucionalni vrh hrvatskog nogometa, uz priloge o tradicionalnom ustašluku u srcu i na marginama tog sporta.

Uopće nema sumnje da je prvi ispad autentičnosti hrvatske predsjednice ujedno i njezin neformalni politički kraj, osim ukoliko se na Markov trg ne vrati čvrsta logistička baza koju njezinoj destruktivnosti pruža HDZ. Tada bi, eventualno, opet mogla biti decentan politički mrtvac.

Lupiga.Com 

Naslovna fotografija: Wikimedia