„Jel' znaš ti s kim ti imaš posla? Misliš da te se ne može naći? Izbičevat ću te nasred redakcije, ispred kolega! Razbit ću te! Slobodno to napiši. Analfabetu, seljačino, komunjaro, ne daš Hrvatima koncert“, riječi su Jakova Kolaka, organizatora berlinskog koncerta Marka Perkovića Thompsona, koje nam je uputio nakon što je turneja u sklopu promocije Thompsonova albuma „Ora et labora“ („Moli i radi“) naletjela na minu. Grupa aktivista protiv nastupa je pokrenula kampanju pod nazivom „Nema trećeg puta“, a nakon što su se zaredali negativni napisi u njemačkim medijima, dvorana Columbiahalle odlučila je Thompsonu otkazati ugovor o najmu.

Društvene mreže ovih su dana preplavljene dijagramima koji pokazuju enormna ulaganja Sjedinjenih Američkih Država u naoružanje. Predviđeni diskrecijski izdaci za 2015. godinu u vojne svrhe iznose 55 posto ukupnih izdataka, što znači da 45 posto izdataka otpada na sve druge oblasti - znanost, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kulturu, državnu administraciju... Ovi su podaci hladan tuš za veliki broj građana koji do sada nisu obraćali pozornost na to kako država troši novac iz zajedničke kase. Svoj glas protiv naoružanja dao je i Michael Douglas, poznati glumac i UN-ov ambasador mira, zajedno sa svojim kolegama Robertom De Nirom, Morganom Freemananom i mnogim drugima.

Neobičan događaj zbio se u Mimari u utorak. Nekakvi ozbiljni i elokventni ljudi okupili su se da pričaju o bankarstvu i osnivanju nove banke, a na tom skupu, na koji je mogao doći bilo tko, nije se našao ni jedan provokator. Naprotiv - ljudi su, nije pretjerano reći, iskreno bili ganuti. U Mimari se, naime, održao okrugli stol uoči osnivačke skupštine zadruge koja na naše bankarsko tržište donosi subjekt (za današnje vrijeme i pripadajuće mu financijske običaje) oksimoronskog imena: Etična banka. Ideja postoji već četiri godine, ali se uobličava tek godinu i pol. Za razliku od komercijalnih banaka s kojima danas imamo posla, ovdje će prednost imati oni koji su po predatorskim zakonima tržišta "nerentabilni".

Tri različite predstave, tri umjetnička ansambla, tri redatelja i odlični glumci - eto što se dobije ako se znalački i bez velike pompe, uvažavajući teatar u punom značenju tog pojma, odškrine kazališni prozor u susjedstvo. Zagrebačka kazališna publika mogla je, barem na trenutak, u protekla dva-tri mjeseca, osjetiti kako diše i čime se hrani kazalište u Ljubljani, Mariboru i Novom Sadu. Iz posljednjeg je stigla predstava „Je li bilo kneževe večere?“, koja kroz povijesne događaje u nekadašnjoj Srbiji, u stranačkim previranjima i sukobima, posredstvom mitoloških opsjena i obmana što sežu još od Boja na Kosovu, tka izuzetno bogatu i raznobojnu fresku društvenog, političkog i kulturnog bića Srbije.

I ove je godine znamenita brončana skulptura „Bacač diska“, u narodu poznatija kao Pimpek, na uskršnje jutro osvanula s ofarbanim „jajcima“. Nepoznati „umjetnici“ u napadu bojom na genitalije brončanog atlete koristili su zelenu i žutu boju. Neobična uskršnja tradicija ustalila se nedugo nakon što je 1957. godine skulptura Vanje Radauša postavljena nedaleko maksimirskog stadiona, a vlasti na ovaj običaj nisu blagonaklono gledale. Stoga je skulpturu pred Uskrs nerijetko znala čuvati milicija, što je lokalnim fakinima bio veliki izazov, a mnogi su Zagrepčani nakon uskršnje mise odlazili do Maksimira kako bi provjerili jesu li i te godine „jajca“ pofarbana kak' spada.

Uistinu magičan život puževa objektivom svog fotoaparata zabilježio je ukrajinski fotograf Vyacheslav Mishchenko. Impresivni su to prizori ovih sitnih stvorenja kakve do sada vjerojatno niste imali priliku vidjeti, a nas su oduševili već na prvi pogled. „Puževi su moji modeli, a da oni to ni ne znaju“, objasnit će Mishchenko koji „modele“ hvata koristeći se makro fotografijom. Nalazi ih, kako kaže, pored vode i cvijeća, nerijetko u svom šarenom vrtu, a onda se namjesti i bilježi fascinantne trenutke iz njihovih života. Njegovi uradci obišli su svijet, predstavljajući ove mekušce u nekom sasvim drugom svjetlu. Fotografije su to koje uistinu vrijedi pogledati.