„Sjećam se kada su hrvatski navijači ovdje u Livornu napravili svastiku na tribini. Fascinantno mi je vidjeti ultrase u zemljama poput Hrvatske ili Poljske, gdje neonacisti koje bi Hitler stavio u roblje danas prave svastike. Nemjerljiva glupost“, govori nam vođa ultrasa iz talijanskog Livorna dok okupani kišom iščekujemo početak susreta između Livorna i Lazija. Ekipa Lupige posjetila je Livorno kako bi vam pokazala nešto posve drugačije od hrvatske zbilje. Navijače, koji umjesto stiliziranih nacističkih obilježja viju crvene zastave, umjesto skandiranja nezavisnoj državi pjevaju Bella Ciao i umjesto, kod nas uobičajenog neofašizma, otvoreno govore da su komunisti.

Zamislimo da putujemo planetom bez ikakvog znanja. Bismo li mogli pronaći ijedno mjesto koje bi izazvalo gađenje? Točnije, postoji li ijedno mjesto na planeti, bez "nevidljive ruke", koje izaziva tugu, bol, žaljenje, mučninu? S tim pitanjima sam krenuo na put s kojeg se mnogi nisu vratili, a oni koji su preživjeli i danas prenose vrijedna sjećanja. Auschwitz je pedancija. Arhitektura pažljivosti, truda i organizacije. Auschwitz je red koji zastrašuje nakon 74 godine tek onda kad preživjeli pričaju o toj estetici, o tim kutovima, o tim dimnjacima, o tim ćelijama, o bodljikavim žicama, o tornjevima, o jeziku, o glasovima. Auschwitz je mjesto cenzure i utoliko zastrašujući jer nosi elemente muzeja.

Klinac sam bio te 1982. godine kad sam se i definitivno zarazio groznicom zvana „Mundijal“ i svim popratnim detaljima. Jedan takav detalj je svakako bio album sa sličicama reprezentacija učesnika. Španjolska, 1982. Jugoslavija je imala ekipu o kakvoj bi i danas mogla sanjati svaka iole ozbiljnija zemlja koja pretenduje na ozbiljan rezultat. U tom albumu jedan lik mi je ostao urezan u sjećanje - Predrag Pašić, lijevo krilo FK Sarajeva. Godinama kasnije upoznao sam Paju. Znate onaj osjećaj kad upoznajete nekog kome se divite pa odjednom čarolija nestane jer ste idealizirali vaš objekt divljenja. Shvatite da je riječ o pravom davežu i zažalite što je do upoznavanja došlo. E, to sa Pajom nije slučaj.

Prije nego što svi prihvatimo beatifikaciju pape Ivana Pavla II. i adaktiramo je u svojoj svijesti kao pozitivan čin, jer nam je u sjećanju ostao kao čovjek simpatičan i skroman, kao papa koji se prvi u ime Crkve ispričao za sve krvave grozote koje je Crkva počinila u prošlosti, vrijedi postaviti i nekoliko pitanja. Na tom mjestu valja krenuti od glasova koji su se najviše čuli onih dana neposredno prije beatifikacije. Ti su glasovi pripadali žrtvama seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva, koji tvrde da je papa Ivan Pavao II. odbijao čitati optužbe koje su dolazile na račun svećenstva, čime je znatno prolongirao procese kažnjavanja pedofilskih svećenika.

Kao u onom skeču Monty Python's Flying Circusa "And now for something completely different", Srbija je dobila novu vladu. Takorekuć, de luxe novi model. Dokle će trajati ova Vučićeva vlada? Pa trajaće dok god ima osnova za populizam, jer Vučić nikada ništa drugo i nije znao raditi sem trućati do iznemoglosti. On je u ekspozeu najavio da će većina preduzeća u državnom vlasništvu biti privatizovana, a među njima i Telekom i Elektroprivreda Srbije. Drugim rečima, budžetske rupetine će se na određeni rok moći pokrpiti prodajom ono malo preostale državne imovine, barem za naredne dve godine. Jedino je pitanje da li dno postoji, ili pak trulimo, natenane.

Na karipskoj plaži Grosjean, negdje usred Europske unije, proveo sam Uskrs. Tamo je uzdignuto pravo malo šatorsko naselje u niskom raslinju, tek koji metar udaljeno od pješčane plaže. Svuda mali i veći šatori, razapete mornarske vreće za spavanje, kuhala oko kojih sjede najstarije članice obitelji, te djeca koja se brčkaju u plićaku. Kada dolazite kao gost, pogotovo na sam Uskrs, svima koji već četvrti dan žive na plaži, najbitnije je da im donesete leda. Ića i pića ima još uvijek u dovoljnim količinama. Čim izađete na plažu i uđete među šatore jednostavno se mora pozdraviti sve. Svugdje vas ponude pićem, što baš i nije (naj)bolje jer je vruće, a na jakom suncu nije baš preporučljivo piti ono što se nudi – rum.