Nikome nije poznato kojim se iole objektivnim kvalitativnim parametrima rukovodila brižna dubrovačka gradska uprava prilikom izbora medija kojima ove godine valja izdvojiti oko 900.000 kuna za oglašavanje i zakup medijskog prostora. Ustvari, jest poznato: nije bilo nikakvih sličnih kriterija, nego je vlast sasvim arbitrarno posegnula u kesu s javnim novcem za koji ionako nikome ne polaže računa. Nije to niti dubrovačka, niti hrvatska specifičnost. Činjenica je da upravo političari raspolažu javnim budžetskim novcem, a da su novine još od početka 20. stoljeća u kapitalističkim zemljama dominantno poligon za slobodnotržišno porobljavanje naroda.

Publika je smještena na tribine na pozornici, u sredini se nalazi masivan crni stol i stolice, nešto posuđa i pribor za jelo, čaše. To je sva scenografija i ona itekako "igra". Radi se o predstavi "Hamlet" Williama Shakespearea u adaptaciji i režiji Olivera Frljića, postavljenoj na daske Zagrebačkog kazališta mladih. Sam Frljić će za svog prvog Shakespearea u programskoj knjižici primijetiti: "Ova predstava je svojevrsni izraz pokajanja za sva kazališna lutanja moje mladosti i ulazak u zrelo doba moga teatarskog bivanja". Kopernikanski obrat ili još jedna igra zavođenja gledatelja koje tako često i rado voli zasjeniti koprenom ne samo kazališne iluzije?

„Kad Karamarko danas kmeči da HDZ nije lopovska stranka, treba mu jasno uzvratiti: jeste, HDZ je stranka lupeža! I ako netko od članova nije uspio ništa maznuti, to je rezultat loše sreće ili nesnalaženja u konjukturi, a nikako fantomskoga stranačkog morala“, drao se krakati dugajlija s prosijedom bradom. Njegova žustra rasprava sa zdepastim tipom klempavih ušiju, u kojoj je zagovarao tezu da Hrvatska treba izgraditi golemi zatvor kako bi primila sve članove ovog tjedna osuđenog HDZ-a, dogodila se baš u trenutku kada je Viktor Ivančić odlučio iskoristiti lijepo vrijeme i uživati u kavi s pogledom na Brački kanal. Diskusiju je Ivančić silom prilika morao slušati pa ju je prenio i na stranicu tjednika Novosti, s kojim u suradnji Lupiga donosi ovaj tekst.

Preživio sam i doživio svoj prvi karneval na Karibima. Nisam znao niti što od fašnika mogu očekivati. Nešto poput brazilskih maškara s puno golotinje i perja ili nešto posve drugo? Ja sam odlučio ostati (za)maskiran u Hrvata. Na kraju se ispostavilo da otok tih dana živi uistinu posebnim životom. Obilje tuluma, druženja, plesa za mene se okončalo privatnim partyjem i paljenjem krijesa na pješčanoj plaži ispred svojevrsnog skvota. Moj karipski prijatelj Dan zaboravljao je koji je dan, a ja se danas ne sjećam gdje sam jednu noć završio. Sve sam to uspio preživjeti i sada mogu reći kako je iza mene deset najtežih dana otkako sam na Martiniku.