Otkad je Tomislava Karamarko u svibnju 2012. godine izabran za predsjednika HDZ-a, gotovo se isključivo bavi strankom. U Saboru ga nema, HDZ-ov Klub zastupnika ne proizvodi nikakve zakonske prijedloge, iz stranke ne izlaze niti inicijative neke druge vrste. Karamarko je u potpunosti posvećen, kako on to naziva, konsolidiranju HDZ-a, regeneraciji bljutave soli u koju se pretvorila Tuđmanova stranka. U tu svrhu širom Hrvatske već mjesecima, na dnevnoj bazi, održava skupove s članstvom. U pravilu su to obilježavanja 24. godišnjice HDZ-a. Kad tim povodom Karamarko posjeti valjda svaki stranački ogranak, doći će 2015. godina, pa može odmah nastaviti s proslavama 25. obljetnice.

Te su Karamarkove seanse povremeno otvorene za javnost, u tim prilikama on mahom govori o zločincu Titu i ocu domovine Tuđmanu, a kad se medijima ne dopusti ulazak u dvoranu, predsjednik HDZ-a zna bogami i zaprijetiti kolegama koji ga slušaju. Tako je, primjerice, bilo prije dva tjedna, kad su obljetničke proslave zajedno održala dva HDZ-ova zagrebačka područna odbora, Gornji grad - Medveščak i Donji grad.

„Brutalno ću skršiti sve frakcije u stranci“, upozorio je Karamarko prisutne. Ljudi koji su bili tamo, kunu se da je upotrijebio upravo izraz - brutalno. Na stranu činjenica što danas u HDZ-u nema frakcija i što nitko ne ugrožava Karamarkovo vodstvo. To što bivša ministrica financija Martina Dalić s vremena na vrijeme napiše za novine poneku kritičku opasku na HDZ-ov gospodarski "program", uistinu se ne može kvalificirati frakcijskim djelovanjem. Ali, da toga i ima, ne bi bilo normalno da predsjednik obećava da će brutalno zatrti svaki zametak unutarstranačkog pluralizma.

Kada je medijima zabranjen ulazak onda Karamarko može prijetiti i da će brutalno skršiti sve frakcije u stranci (FOTO: Vjesnik)

Doduše, njegovi prethodnici Ivo Sanader i Jadranka Kosor nisu se bitno drukčije ponašali. Bez milosti su raspuštali HDZ-ove organizacije i izbacivali članove s ružnom navikom da vole misliti svojom glavom. Međutim, njih su dvoje barem u javnim nastupima pokazivali određenu političku širinu. Popravili su imidž HDZ-a, koji je devedesetih godina bio na glasu kao uskogrudna desničarska, staromodna stranka. Za razliku od njih, Karamarko je i autokrat u HDZ-u i netrpeljiv u javnim nastupima prema svima koji ne dijele njegovu političku filozofiju tobožnjeg vraćanja tuđmanizmu. Stoga su se već i u HDZ-u počeli pitati koje su to Karamarkove namjere, što on točno želi sa strankom.

„Prošlo je, evo, više od godinu i pol dana kako je on postao predsjednik HDZ-a. Mislim da se stoga, na osnovu ovoga što je Karamarko dosad demonstrirao, može zaključiti da njemu, kao i glavnom tajniku Milijanu Brkiću, stranka treba samo kao instrument da bi imali važnost u društvu. Upravljanje HDZ-om donosi im status, utjecaj, pa i političku moć. Pritom im nije presudno hoće li HDZ obnašati vlast na nacionalnoj razini, te se biračima izvan našeg tradicionalnog korpusa niti ne trude predstaviti u što boljem svjetlu i ponuditi im nešto osim ideologije“, analizirao je ovih dana jedan član HDZ-ovog vodstva enigmu Karamarko.

Teško je reći jesu li motivi koji ga pokreću u politici doista tako prozaični, Karamarko je neosporno kontroverzan čovjek. Ponovno se u HDZ učlanio u rujnu 2011. godine, kad je već bilo posve jasno da će stranka izgubiti parlamentarne izbore i prijeći u opoziciju. Stranačku iskaznicu mu je osobno uručila tadašnja premijerka Jadranka Kosor. Je li već u tom trenutku Karamarko razmišljao o sebi kao idućem predsjedniku HDZ-a?

Je li već u tom trenutku Karamarko razmišljao o sebi kao idućem predsjedniku HDZ-a? (FOTO: Wikimedia)

U svakom slučaju, tim si je činom osigurao produžetak političkog života, dobio je visoko mjesto na izbornoj listi koje mu je jamčilo ulazak u Sabor. Pritom se uspio izboriti da na listu dođe i Milijan Brkić, koji je zbog toga podnio ostavku na mjesto zamjenika glavnog ravnatelja i dao otkaz u policiji. HDZ je očekivano poražen, a onda je krenulo pregrupiranje u stranci. Svoju je kandidaturu za predsjednika istaknuo i Karamarko. Prvo se javnosti predstavio u hotelu Panorama. Bilo je to prilično opskurno okupljanje, na kojem je Karamarko govorio da su i Vladimir Putin i stariji George Bush bili visokorangirani obavještajci prije nego su postali šefovi država. U publici nije bilo nikog poznatog iz HDZ-a, dominirali su muškarci u kožnatim jaknama obrijanih glava.

Malo je tko mogao nakon tog pretpostaviti da je svjedočio budućnosti HDZ-a. No, ubrzo su Karamarko počeli prilaziti HDZ-ovci s imenom i prezimenom, kako je izborna kampanja odmicala sve se više županijskih organizacija izjašnjavalo za njega. I danas je nepoznato čime ih je to Karamarko pridobio. Nije imao stranačku bazu, bio je slab govornik, a skoro svi su kandidati poput Karamarka puno pričali o Tuđmanu. Karamarku nije prepreka bilo ni to što je on zapravo, radeći za Stjepana Mesića, poslije 2000. godine bio aktivan borac za detuđmanizaciju Hrvatske. I to se itekako znalo.

Krajem 2004. objavljena je knjiga Ivice Đikića "Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića", u kojoj Karamarko gorljivo hvali Mesića jer se suprotstavljao Tuđmanu.

"Bio sam u Mesićevom saborskom uredu kad je telefonski zvao predsjednika Tuđmana i vrlo mu vatreno i žestoko objašnjavao da se rade pogrešne stvari i da s time treba prestati. Nije zazirao od svađe s Tuđmanom na temu Bosne. Predbacuju mu da je dijelom kriv za onakvu politiku u Bosni, ali stoji da smo krivi svi koji smo tada bili u državnim strukturama", rezonirao je Karamarko prije desetak godina, kad još nije divinizirao Tuđmana.

U doba dok još nije divinizirao Tuđmana (FOTO: Nacional.hr)

Najjednostavnije bi vjerojatno bilo ustvrditi da su Karamarko i Brkić, uz pomoć policijsko-špijunskog iskustva, na neki način ucijenili sve te HDZ-ove uglednike da mu izraze podršku. Za tu tezu, međutim, nema apsolutno nikakvih dokaza i nepošteno je, prema Karamarku, uopće eksploatirati je. Stoga do daljnjeg ostaje zagonetka kako se Karamarko, čovjek bez naročitog političkog talenta i s tako mutnom prošlošću, uspio nametnuti HDZ-u. No, sigurno je da ga neće samo tako ispustiti iz ruku.

„Karamarko je pogazio obećanje s izbornog sabora stranke da će nakon lokalnih izbora biti održani izbori za predsjednika HDZ-a, prema načelu - jedan član, jedan glas. Opravdavao se da HDZ ima druge prioritete, da bi ti izbori bili štetni za stranku i da će biti u redovnom roku, poslije parlamentarnih izbora. Ali, ne bih se čudio da neposrednih izbora za predsjednika HDZ-a nikad ne bude, premda su ugrađeni u naš statut. Moguće je da Karamarko izbaci to iz statuta, jer takav izborni proces nije lako kontrolirati. Ako svaki član dobije glasački listić kako bi zaokružio jednog od predsjedničkih kandidata, moguća su i iznenađenja. Pogotovu u slučaju da HDZ izgubi i iduće parlamentarne izbore i ne preuzmemo vlast. Zato mi se čini da bi Karamarko mogao zadržati stari delegatski sustav glasovanja, u okviru kojeg mu struktura koju je izgradio može dati odlučujuću prednost“, procjenjuje jedan HDZ-ovac mogući razvoj događaja u najjačoj oporbenoj stranci.

Sve su to, naravno, nagađanja, ali sam ih Karamarko potiče svojim nedokučivim postupcima i izjavama. Priprema se za dužnost premijera, uzor mu je Putin, a ne znamo niti kako je u dva mjeseca, kao potpuni autsajder, izveo blitzkrieg i zagospodario HDZ-om.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: novilist.hr