Legenda kaže kako je babica odmah po porodu, tog petka 13. 6. 1873. godine, majci Antuna Gustava Matoša rekla: „ovaj mali će biti veliki čovjek, njegovo će se ime mnogo spominjati, ali mnogo će i trpjeti“. Na današnji dan prije točno stotinu godina u Zagrebu je preminuo veliki pjesnik i pisac, Antun Gustav Matoš. Njegovim imenom danas se nazivaju deseci škola diljem Hrvatske, a, prema nekim izvorima, Matošu baš škola nije najbolje išla. Sedmi razred pohađao je dva puta, nakon što je ocjenu nedovoljan dobio iz fizike te, zanimljivo, iz hrvatskog jezika. Život ga nije previše mazio, a životni put mu je odredila odluka da s 21 godinom dezertira iz vojske.

Nikome nije poznato kojim se iole objektivnim kvalitativnim parametrima rukovodila brižna dubrovačka gradska uprava prilikom izbora medija kojima ove godine valja izdvojiti oko 900.000 kuna za oglašavanje i zakup medijskog prostora. Ustvari, jest poznato: nije bilo nikakvih sličnih kriterija, nego je vlast sasvim arbitrarno posegnula u kesu s javnim novcem za koji ionako nikome ne polaže računa. Nije to niti dubrovačka, niti hrvatska specifičnost. Činjenica je da upravo političari raspolažu javnim budžetskim novcem, a da su novine još od početka 20. stoljeća u kapitalističkim zemljama dominantno poligon za slobodnotržišno porobljavanje naroda.

Publika je smještena na tribine na pozornici, u sredini se nalazi masivan crni stol i stolice, nešto posuđa i pribor za jelo, čaše. To je sva scenografija i ona itekako "igra". Radi se o predstavi "Hamlet" Williama Shakespearea u adaptaciji i režiji Olivera Frljića, postavljenoj na daske Zagrebačkog kazališta mladih. Sam Frljić će za svog prvog Shakespearea u programskoj knjižici primijetiti: "Ova predstava je svojevrsni izraz pokajanja za sva kazališna lutanja moje mladosti i ulazak u zrelo doba moga teatarskog bivanja". Kopernikanski obrat ili još jedna igra zavođenja gledatelja koje tako često i rado voli zasjeniti koprenom ne samo kazališne iluzije?

„Kad Karamarko danas kmeči da HDZ nije lopovska stranka, treba mu jasno uzvratiti: jeste, HDZ je stranka lupeža! I ako netko od članova nije uspio ništa maznuti, to je rezultat loše sreće ili nesnalaženja u konjukturi, a nikako fantomskoga stranačkog morala“, drao se krakati dugajlija s prosijedom bradom. Njegova žustra rasprava sa zdepastim tipom klempavih ušiju, u kojoj je zagovarao tezu da Hrvatska treba izgraditi golemi zatvor kako bi primila sve članove ovog tjedna osuđenog HDZ-a, dogodila se baš u trenutku kada je Viktor Ivančić odlučio iskoristiti lijepo vrijeme i uživati u kavi s pogledom na Brački kanal. Diskusiju je Ivančić silom prilika morao slušati pa ju je prenio i na stranicu tjednika Novosti, s kojim u suradnji Lupiga donosi ovaj tekst.

Preživio sam i doživio svoj prvi karneval na Karibima. Nisam znao niti što od fašnika mogu očekivati. Nešto poput brazilskih maškara s puno golotinje i perja ili nešto posve drugo? Ja sam odlučio ostati (za)maskiran u Hrvata. Na kraju se ispostavilo da otok tih dana živi uistinu posebnim životom. Obilje tuluma, druženja, plesa za mene se okončalo privatnim partyjem i paljenjem krijesa na pješčanoj plaži ispred svojevrsnog skvota. Moj karipski prijatelj Dan zaboravljao je koji je dan, a ja se danas ne sjećam gdje sam jednu noć završio. Sve sam to uspio preživjeti i sada mogu reći kako je iza mene deset najtežih dana otkako sam na Martiniku.

Dok se spušta mrak nad kijevski Trg nezavisnosti, širi se dim iz željeznih bačvi u kojima gore vatre. Dijele se besplatne porcije raskuhane riže, kruh i čaj. Beskućnici sada uživaju u povlasticama revolucije. „Plačem kada prođem Maidanom“, govori nam Vlada Širokova, žureći kući gdje je čeka mala beba. Njen suprug, inače Rus, nije s njima. Stacioniran je u vojnoj bazi u Armeniji i Vlada sa strahom iščekuje kako će završiti ukrajinska revolucija. Malo dalje, u maskirnim hlačama, stoji Viktor Novikov i prikuplja novac za ustanike. „Putin je Hitler !“, govori nam potpuno bezizražajna lica. Na trgu su polijepljene i ruske zastave s kukastim križem.