Prošlo je točno mjesec dana otkad su Bosanci i Hercegovci uzeli stvar u svoje ruke. A stvar se zvala Molotovljev koktel. Sedmog veljače leta 2014. poslušalo se Adnana Hamidovića Frenkija i išlo se rušit, učinilo se da malo ... gori. U tih mjesec dana izdogađalo se svašta - bilo je batina, hapšenja, prijetnji, zalijetanja u prosvjednike automobilima, difamacija, subverzija, prosvjednike su obigravale policijske marice, okruživali pendreci i pištolji s mecima u cijevima, podizane su optužnice za terorizam... Građani su na to odgovorili udruživanjem u plenume, a negdje je njihov trud urodio plodom.

Kada sam se zaputio na Pirinejski poluotok, u španjolsku prijestolnicu, s namjerom da sudjelujem u radu jedne konferencije, ni u snu nisam mogao zamisliti da će mi se uobičajena slika južnoeuropskih prijestolnica, koju sam izgradio u svom umu, u temelju izmijenit. Stoga valja putovati. Ne vjerujte fotografijama iz prospekata, kao ni dokumentarcima u kojima ih često prikazuju, provizornim zamišljanjima u svom umu, i pogotovo ne kad ih vidite na Luxe TV; uvijek otiđite u grad koji vas privlači jer samo na taj način barem zakratko možete osjetiti ono što on otprilike jest. Stara životna mudrost kaže: svake godine otiđi na mjesto na kojem dosada nisi bio…

Što je zajedničko IBM-u, Allianzu, Coca Coli, Hugo Bossu i još nekim brendovima da ne nabrajamo baš sve? Osim što su svi vrlo uspješni i zgrću lovu na sve strane, svoj uspjeh dijelom mogu zahvaliti i suradnji s Hitlerovom Njemačkom. Mnoge od ovih kompanija u međuvremenu su se javno ogradile (neke, poput IBM-a, i nisu) od svojih napora da za nekoliko milijardi dolara pomognu istrijebiti nekoliko milijuna Židova, uništiti nekoliko tisuća gradova, porobiti nekoliko desetaka zemalja. Dobar posao je dobar posao makar vam ga ponudio sam Adolf Hitler, a moralne dileme u kapitalizmu ostavljene su sirotinji i ljevičarima na razglabanje. Jeste li, recimo, znali kako je nastala Fanta? Niste? E, pa saznajte.

Ovo je jedan od onih tekstova koji bi možda trebao imati ono čuveno upozorenje sa TV i filmova – ‘Roditeljska pažnja.’ No, kako su roditelji mahom krivi za stihovno-političko nasljeđe iz ovog članka, iako licemjerno ruže svoju djecu zbog upotrebe svega toga, trebalo bi pisati onda – ‘Dječja pažnja,’ da djeca ovo sakriju od svojih, a i nekih novih roditelja. Ipak, lakše je da stavimo – ‘Zabranjeno za mlađe od 78 godina.’ Taj uzrast ionako nema snage da primjeni novi šovinizam prema ovim stihovima, niti neki novi rat. S autorima ovih popijevki, recitala i rebusa, prisiljeni smo da živimo. Te poeme danas odjekuju internetom, onako kako su do juče odjekivali stadionima, a do prekjuče po ratištima i seoskim teferičima.

Pred vama je dragi čitatelji uistinu sjajan tekst, kakav nećete naći u dnevnoj štampi. U domovini industrije fast fooda Thomas Frank odmotava klupko proturječja jedne od američkih priča o uspjehu. Povod priči je štrajk radnika u lancima brze prehrane, koji od svoje plaće doslovce ne mogu živjeti. U središtu priče su ljudi koji su dovedeni na rub egzistencije, a nasuprot njih su oni koji kupe svoje šesteroznamenkaste sinekure od nekog think-tanka i lobisti koji bezobzirno „melju“ u ime profita. „Reći da oni 'marljivo rade' za 'poštenu plaću' značilo bi toliko izvinuti značenja da bi popucale sve staklene noge na koje je njihov 'posao' postavljen“, komentira Frank u tekstu koji donosimo u suradnji s hrvatskim izdanjem Le Monde diplomatiquea.

Bivši ministar pomorstva, prometa i veza i bivši šef jedne od najvećih hrvatskih tvrtki, Hrvatskog Telekoma, Ivica Mudrinić, od osamostaljenja Hrvatske pa sve do danas, igra vrlo važnu ulogu u životu ove zemlje. No, mnogi se repovi vuku tijekom njegove karijere koji se nikad do kraja nisu rasvijetlili. Kao prvi dio serijala „Svi Mudrinićevi grijesi“ donosimo vam kronološki presjek njegove zanimljive, ali i kontroverzne karijere te neka svjedočenja ljudi koji su Mudrinića imali prilike upoznati u prvoj polovici devedesetih nakon što se iz Kanade vratio u Hrvatsku i „zadužio“ je navodno vrijednim patentima od kojih ova zemlja nije vidjela niti kune.