Biće Ukrajina kao Bosna cijela, samo neće iz tri nego iz dva dijela – Ovo je dakle samo jedan od prigodnih stihova novije proizvodnje. Stih je nastao negdje u dinarskim umovima balkanskih naroda, narodnosti i konstitutivnosti. Ovakve poeme danas odjekuju virtualnim prostorom interneta, otprilike onako kako su do juče odjekivali stadionima slične kratke pjesmice druge provenijencije, a do prekjuče po ratištima i seoskim teferičima. Pošto se kriza u BiH, periodično ponavlja (samo ne isti način), uporedo sa nekom srodnom krizom u svijetu, kao što je trenutno u Siriji, Ukrajini i još ponegdje, obnove se usput i domaći stihovi haiku inspiracije. Naročito oni koji su „posvećeni“ plemenskim pojmovima u balkanskom regionu, a usput i onim ideološkim, ili političkim da prostite.

Razni blogovi i web forumi, danas sadrže rasprave dvije vrste internet korisnika koji se bave takvim stihovima. U jednoj su oni koji za ovo nasljeđe ruralnog dijela nekadašnje SFRJ, kažu kako su stihovi morbidni, ratoborni, krvoločni, seksualno opterećeni, patrijarhalni, šovinistički i umobolni. U drugoj su oni koji brane autore stihova, a najviše njihovo nadahnuće, tvrdeći da su stihovi odraz „narodne kulture, junačkog mentaliteta, plemenitosti, viteštva i poetske nadarenosti“.

Kako god, ostaje činjenica da su upadljivo jednostavni, maštoviti i privlačni za skandiranje na stadionima. Konzumiraju ih fudbalski huligani, i to, preko dvadeset godina. Nama sada ostaje da se prisjetimo tih spornih popijevki, recitala i rebusa, sa čijim autorima smo prisiljeni da živimo, te da ovdje sami ‘analiziramo’ njihove inspiracije. Probaćemo da to uradimo kroz vizuru onih što brane takve stihove, smatrajući ih pogrešno protumačenim odrazom narodne mudrosti, maštovitosti i ljudskosti. Pa da vidimo kako to možda djeluje u njihovim umovima, kroz analizu takvih stihova nastalih u prethodne dvije decenije. Neki su možda i daleko stariji, ali su korišteni uglavnom u spomenutom razdoblju, a ovih dana se ponovo vraćaju na svjetlo dana, zasad pretežno u cyber svijetu, barem do prve važnije utakmice na nekom domaćem stadionu.

Sve go' klasik do klasika

Možemo na primjer, početi sa jednim starim klasikom, koji ide ovako: „Neretva će, ovih dana, bit’ grobnica partizana.“ Ovo je stih koji je iskorišten za film „Bitka na Neretvi.“ Nema šta, junački, a da se nije našao u spomenutom filmu, ko zna da li bi ga nominirali za oskara. Film, ne stih.

„Druže Tito samo reci, letićemo kao meci.“ – Na ovaj možemo samo dodati onaj logičan nastavak – „Druže Tito samo kaži, spavaćemo u garaži.“ Dakle, narodna požrtvovanost, lojalnost i sklonost ka štednji. Priča se da je značenje stihova posudio Kim Jong IL iz Sjeverne Koreje.

„Druže Tito, Srbi tebe lažu, oni vole đenerala Dražu“ - Još jedan dokaz povjerenja između naroda i nekadašnjeg predsjednika. Jedino sporno je to što je ova poruka presporo putovala, pa je izašla u javnost preko fudbalskih stadiona tek desetak godina poslije Titove smrti. Kriva je pošta i sporost jugoslovenskog pony expresa. Tada nije bilo Fedexa, a ni interneta. Televizija je imala samo dva ili tri kanala, radio pun muzike, novine zauzete, pa su prenosiocima poruke ostali tek stadioni.

Odraz „narodne kulture, junačkog mentaliteta, plemenitosti, viteštva i poetske nadarenosti“ (FOTO: novine.ca)

„Slobodane ti si komunista, volimo te ko Isusa Hrista“ - Bili su to romantični dani prve nesvjesne gay parade u nekadašnjoj SFRJ. Po broju okupljenih još nije nadmašena, a održala po sunčanom junskom danu, negdje na Kosovu polju, te 1989. godine. Tu je došlo do stihovnog izraza ove duhovne ekstaze, i do želje da se vodi ljubav sa voždom. I vodila se ljubav, odvela se u nepoznatom smjeru.

„Ko je drugi ja sam prvi, da pijemo turske krvi.“ – Ovim stihom je izražena tolika želja za bratimljenjem između nepoznatog autora i turske populacije, a zna se da se ljudi najbrže zbratime preko krvi, pa se autor potrudio da to niko ne uradi prije njega. Zavod za transfuziologiju je osjetio zavist jer se oni nisu toga prvi sjetili.

„Druže Slobo šalji nam salate, biće mesa klaćemo Hrvate.“ - Ovdje se možda zabunio prepisivač dubokoumnih narodnih mudrosti. Htjelo se reći – ‘klaćemo kravate’, a ne Hrvate. To je izraz koji se koristi kad se ide na piknik sa poslovnim partnerima, pa se ne stignu presvući poslovna odijela. Onda se čvor kravate toliko stegne da nosilac iste poželi da je pocijepa, ili žargonski rečeno zakolje. I naravno, na pikniku može zafalit salate. Kabinet druga Slobe je bio poznat po potrošnji kvalitetne salate, tako da je logično da su tražili da im on pošalje.

„Mene moja učila mati, sve Srbe temeljito klati.“ - Prepisivač se i ovaj put najvjerovatnije zabunio. Možda je malo promijenio naglasak na riječi ‘klati’. Ako se malo rastegne sredina riječi, onda zvuči otegnutije, kao klaaati. Znači, mati je voljela da se klaati na nečemu. A mati k’o i svaka majka, društveno biće, pa nije htjela da se klati samostalno, nego u društvu sa Srbima. I sama se ponudila da ih klaati, a ne da ih kolje kao što su tamo neki mislili, a ti neki znaju koji su.

„Džemper plela Hrvatica mlada, a vuna joj od četničkih brada.“ – Ovo je jedan od onih što izaziva suze radosnice zbog bliskosti ovdašnjih vojnih frakcija, paravojski i narodnosti. Recikliranju skloni četnici, potrudiše se skupiti sve dlake što im otpadnu iz brade, da bi ih ponudili sirotoj hrvatskoj čobančici, ako joj zafali vune. Da se ovaj stih nije našao u čuvenom Feral Tribuneu, svi bi ostali uskraćeni za ovako dirljiv akt.

„Za koga, za alaha, protiv koga, protiv vlaha.“ – Ovdje se radilo o vjernicima koji vole da rimuju etničke i geografske pojmove sa sakralnim terminima. Toliko vole apstraktne vlahe da ih izjednačavaju sa alahom. Pjesmica se ponavljala brzo i veselo, pa su morali da izbace jedan glas ‘L’ iz alahove imenice, da im ne bi zapinjao prilikom brzog pjevanja. Stavili su i malo slovo a, da ne ispadne pretenciozno.

„Zapaliću dva-tri srpska štaba, da ja nisam dolazio džaba.“ – Jasno je da je ovdje riječ o radoholičarskom autoru. Naprosto, čovjek se toliko protivi traćenju vremena, toliko je sav u poslovnom žaru da ne može garantovati da se taj žar neće proširiti u pravi plamen, i tako zapaliti srpske štabove. Inače, srpski štabovi su nerijetko pravljeni od suhe drvne građe, pa im nije trebalo puno da planu.

„Svaka je zemlja plaha gdje nema vlaha.“ - Kozmopolitizam koji se očituje u ovoj putopisnoj pjesmici, pokazuje kako je autor svjestan da su sve zemlje svijeta plahe, to jest fine i naočite. Nedostatak Vlaha se opisuje u smislu, da su te zemlje toliko plahe da im tu plahovitost ne može poremetit čak ni nedostatak spomenute folklorne grupacije.

Heavy mental na domaćinski način (FOTO: )

„Jasenovac i Gradiška stara, to je kuća Maksovih mesara.“ - Podrška sindikatu mesarskih radnika seže tako daleko, da se kroz stih provlači i sjećanje na zaboravljene mesare po lokalitetima gdje se tako vrijedno radilo nekad. Čak toliko da su radnici mesnice u svom zanosu klali sve što bi im došlo pod ruke. A ticano Maksa, pa svi ste čuli za onaj „Max faktor“ sa TV reklame.

„Sveti Petar jebe svetu Klaru, jebaše se sveci na oltaru.“ - Pjesmica nastala na nekoj intelektualnoj, teološkoj raspravi. Tema debate je bila ‘seksualni život svetaca’, uz nastavak pod radnim nazivom: ‘Šta će njima genitalije.’

„Oj ustaše neka neka, ima jama na vas čeka, široka je jedan metar, a duboka kilometar.“ - Očigledan poziv ustaškom pokretu na radnu akciju. Spomenuta jama je toliko duboka i prijeti opasnost da neko u nju upadne. Stoga, poziv nezaposlenim ustašama ostaje otvoren, da se jama nečim unaprijed začepi i napuni, prije nego što neko u nju slučajno upadne. Zabilježeno je da su ustaše sličnu stihovnu poruku uputili drugim frakcijama. Podaci sa terena pokazuju da su mnoge jame uspješno napunjene, tako da se sprega ovakvih stihoklepaca i radnih akcionara pokazala uspješnom.

„Sa Lovćena vila kliče, đe si srpski Dubrovniče.“ – Ljubav prema drevnom Dubrovniku je ovdje posebno došla do izražaja. Naime, htjelo se reći ‘krhki’ Dubrovniče, apelirajući na Unesco da obrati pažnju na krhkost nekih starih građevina u Dubrovniku. Ali, namjesto ‘krhki’, nekome se učinilo da je rečeno ‘srpski’, pa je onda stih pogrešno protumačen u medijima i na guslarskim večerima.

Od peradarstva do kulinarstva

„Leti patka, leti guska, ova zemlja biće turska“ – Zadivljenost peradarstvom je ovdje nenadmašna. Autor je očito znao koliko mediteranska klima prija patkama i guskama, pa se ponadao da će i one nekad letjeti iznad mediteranskih zemalja poput Turske. Drugi stih, bratski prema ovome, nastao je uslijed mišljenja da patkama i guskama ipak više prija sjeverni vjetar, a glasi – „Leti patka, leti guska, ova zemlja biće ruska.“ Zabilježeno je da su se promotori oba stiha, zajedno našli na ručku u restoranu gdje se kao specijalitet služi pečena guska, pohovana pačetina i pekinška patka iz mesnice Dayton.

„Odnela ti Drina sto mudžahedina, odnela ti Sana petsto muslimana svaki dan.“- Autorova sklonost ka zdravom životu očitovala se u želji da se što više mudžahedina i muslimana nauči plivati, i to ne na moru, gdje to ide lakše, nego u slatkovodnim rijekama Sani i Drini, i njihovim brzacima koje nose plivače. Kako je poznato, zdrav život vodi ka zdravom umiranju.

„Mi smo balije precjednika Alije, borimo se protiv vlaha, jes’ tako mi alaha.“ – Ponovo se susrećemo sa dirljivom opsjednutošću tim mističnim narodom Vlaha. Htjelo se reći – ‘gojimo se’, a ne – ‘ borimo se,’ zato što su se ljudi natjecali skupa sa Vlasima u konzumaciji prehrambenih proizvoda, na popularnom takmičenju “Igre bez granica.”

Ušminkani stihovi za dječicu (SCREENSHOT: YouTube)

„Džehenem je vazda isti, u njega će Srbi i komunisti.“ – Semitska riječ za pakao, vragolasto je ubačena na početak stiha, kako bi navela ljude koji ne znaju njeno značenje da uzmu rječnik, saznaju, i onda se zainteresuju za kurs semitskih jezika, bilo arapskog, hebrejskog, aramejskog. Komunisti su stavljeni samo radi rime, pošto se riječ Srbi ne rimuje, ali je ostavljena da komunisti ne budu usamljeni u stihu. Tako se izbjegla diskriminacija barem jedne vrste.

„Srbe na vrbe, Hrvate o kravate“ – Jasna je ekološka pozadina ovoga stiha. Želja da Srbi izgrade kućice na drvetu u korist zdravog života, prije svega na Vrbama, jer su one poznate kao izdržljiva stabla. Za Hrvate se htjelo reći ‘u kravate’, a ne ‘o njih’, jer bi se u suprotnom mogli ugušiti zbog tako uzrokovanog davljenja. Kravate su iskorištene kao sinonim za skupa i elegantna odijela, pa se na ovaj način poželjelo da svi Hrvati imaju toliko dobar standard da svi mogu kravate sebi da priušte.

„Došlo doba da se Srbi svete, sve džamije u oblake lete“ – Inspirisan ovim haiku stihom, drugi autor se nadovezao srodnom kiticom koja glasi – „Ljudi moji ne znam šta mi je, pale mi se džamije.“ Nesporazum je nastao jer se nije shvatilo da se u prvom stihu radilo o želji da džamije stignu u oblake, pošto se nekad vjerovalo da se tamo nalazi raj. Dočim, u drugom stihu se htjela iskazati želja da se pale svjetla u džamijama, ali zbog intonacije i manjka riječi ispalo je ovako kako je ispalo.

„Ubij hrvata da šiptar nema brata“ – Ovo je vjerovatno preuzeto iz društvene igrice, poput recimo ‘čovječe ne ljuti se’. Tu je običaj da se, kao u šahu, kaže da je neko pojeo nečiju figuricu u potezu igre, ne misleći bukvalno. Samo je umjesto pojeo, rečeno da je ubio, ali ne doslovno. A voljeli su ovdašnji narodi da zajedno igraju te i takve društvene igrice.

„Ubij, zakolji, da šiptar ne postoji.“ – Pošto se riječ ‘šiptar’ rimuje sa ‘iftar’, neko ih je zamijenio. A htjelo se reći kako na kraju ramazanskog posta, kada se dobro ogladni, treba naprosto ubiti iftar, u smislu sve pojesti, priklati ako treba, to jest dobro nasjeći nožem da se lakše sažvače. Radi zabune sa pojmom šiptar, neki su zloupotrijebili ovaj isti stih na utakmicama, samo su umjesto šiptara stavljali nazive pripadnika drugih naroda.

„Nož, žica, Srebrenica“ – Grupa autora je htjela na ovaj način da izrazi svoje ogorčenje zbog nezaposlenosti u Srebrenici. Tako da su najavili kako će sami sebi presuditi nožem zbog lošeg stanja u Srebrenici. A ako im se ne ispune zahtjevi, ili ako noževi budu previše tupi, onda će sami sebe i svoju porodicu vezati u bodljikavu žicu samo da bi skrenuli pažnju svijeta na Srebrenicu.

„Jebo mater, jebo oca, ko je doš’o sa Sokoca.“ – U nekim drevnim kulturama incest se smatrao prihvatljivim. Tako da se ovdje radi o naučnim pretpostavkama da je toga bilo i na Sokocu.

„Pala je Srebrenica, a pašće i Žepa, republiko Srpska baš ćeš biti lepa.“ – Ovim se direktno podvlači da Republika Srpska nije bila fizički atraktivna dok nije anektirala Žepu i Srebrenicu. Kako je poznato, da ne ostane sve samo na fizičkoj ljepoti, odlučeno je da se i tamošnje zemljište obogati cinkom i fosforom. A za to kažu da je najbolje imati zemlju bogatu kostima. Tako da je ovaj vizionarski stih bio višeznačan.

„Ja kad voljem onda voljem, a kad ne voljem, odma’ koljem.“ – Stara, simpatična poema kojom se htjelo navesti ljude da više uče albanski jezik, a albanski narod da više uči južnoslavenske dijalekte. Projekt nije završen. Stalo se negdje na pola puta, u oba smjera.

„Večeras je naša fešta, večeras se Tuđman peče, nek’ se peče i okreće, jer ko ga jebe nije im’o sreće.“ – Ovo je klasični sastanak veselih momaka, kada najpopularnijeg među sobom pomalo začikavaju. Osoba iz pjesmice je upravo imala svoje prvo seksualno iskustvo, pa ga ostatak škvadre drugarski zafrkava.

„Kuharice kuhaj bolje da te baja ne zakolje.“ – Kulinarstvo se oduvijek cijenilo na ovim prostorima. Ima ljudi koji su spremni figurativno ubiti za kvalitetnu ishranu. Inače, kako je poznato, kuhanje i klanje kao pojmovi često idu zajedno.

Međunaslov ovdje stoji, računar mu slova broji

Stihoklepci ruralnog područja nekadašnje SFRJ upućivali su kratke poeme i širom svijeta, ne samo u međusobnu i međuplemensku razmjenu. Nema se prostora niti vremena za njihovo detaljnije analiziranje, pa ćemo samo izdvojiti udarne hitove, uz kraće ocjene.

„Na Manhatnu grob do groba, traži majka sina svoga, a za utjehu njenog bola tu je hladna coca cola.“ – Kapitalistička zakletva, iliti spašavanje komercijalno-marketinške časti jedanaestog septembra u New Yorku.

Erotsko-lirska poetika dinarida za 21. stoljeće (FOTO: )

„Pederčino Tony Blair, nikad nisi bio fer.“ – Predizborno utvrđivanje činjenica.

„Oj Klintone jebem li ti grobno mesto, pljuvaću ti na grob često.“ - Heavy metal nadahnuće, uz najave ritualnog kvašenja budućeg groblja.

„Ameriko, Arapin Bin Ladin, nije Turčin već Srbin Miladin.“ – Šifrovana saradnja sa kontraobavještajnim tajnim službama.

„Druže Tito na onome svijetu, ide Zoka Đinđić, nosi ti štafetu.“ – Kada je u najavi rečeno ‘širom svijeta’, mislilo se usput i na onaj svijet.

„Prokleta je Amerika, Nemačka i Vatikan“ – Obrada evergreen hita.

„Židovi su za Bleiburg krivi, osvetimo se braćo, ma tko ih šljivi.“ - Dopunjeno izdanje povijesne čitanke.

“Gori New York, Pentagon se pali, Ameriko dali su ti dali.“ – Zagonetne asocijacije na UFO/NLO.

“Nek’ se digne i Evropa, gađaćemo nju iz topa”. – Sportska prognoza i upućenost u evropsku ligu šampiona.

Toliko za ovo javljanje iz doline vedrih morbidarija. Inače, morbidnost kao takva ne postoji ako je najmanje dvije generacije huligana ne prepoznaju kao takvu. Završićemo sa nešto “vedrijom” poemom iz ovih krajeva, koja ide: “Ženo moja ubošću te žicom, vidim li te sa drugijem licom.”

Lupiga.Com

 Naslovna fotografija: devianart.net