Ova topla ljudska priča dolazi nam iz Paragvaja, tačnije s glavnog smetljišta paragvajske prijestolnice Asunciona. Smeće dobrog dijela od preko dva miliona stanovnika šireg područja Asunciona završava u getu zvanom Cateura, gdje mnogi žive na smeću i od smeća. Smetljište je steklo svjetsku slavu zbog dokumentarnog filma koji je ispričao priču o djeci Cateurae koja idu u muzičku školu, a da ni nemaju prave instrumente, već koriste instrumente doslovce sklepane od smeće. Ipak ni takvi instrumenti ne sprječavaju djecu da proizvode maestralnu muziku. U vrlo kratkom vremenu trailer filma osvojio je društvene mreže, a u nastavku pogledajte i zašto.

„Dok je Franjo Tuđman još bio živ, Marinko Čulić ga je svojim britkim kritičkim prikazom bez milosti sahranio, da bi u drugome naletu, petnaest godina nakon što je politički vođa zbrinut na zagrebačkom Mirogoju, izložio uznemirujuće vijesti o njegovoj otpornosti na smrt“, piše Viktor Ivančić u novom broju tjednika Novosti. No, umjesto uobičajenih „Uvreda & podmetanja“ ovaj put Ivančić piše osvrt na Čulićevu knjigu „Tuđman, i poslije Tuđmana“, ocijenivši je jednim od najboljih publicističkih djela na našem jeziku uopće. Završnu dionicu Čulićeve knjige Ivančić je u tekstu, koji donosimo kao produkt Lupigine suradnje s Novostima, sažeo ovim riječima: „Umjesto da se okreće u grobu, Tuđman se, kroz garniture svojih tihih ili glasnih sljedbenika, prevrće na vlasti!“

Nakon što je izjavio da će kada dođe na vlast zabraniti zvijezdu petokraku predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, najavio je da bi ista sudbina mogla zadesiti i najrašireniji te najpoznatiji simbol kršćanstva – križ. „Smatram da u osudi simbola koji podsjećaju na vremena kada su ljudi ubijani, mučeni i proganjani, ne smije biti mjesta licemjerju i tu nitko ne može dobiti popust. Pobogu, sjetite se samo inkvizicije i Križarskih ratova“, rekao je Karamarko danas u intervjuu Hrvatskom radiju Frkovci, započevši otvoreni rat s Kaptolom koji ga je optužio da ne zna o čemu govori.

„Neka se gube ove parazitske vlasti, korumpirani vlastodršci, neka ih se sudi i zatvori, jednako kao i brutalne lopine bankare. Ta nedodirljiva kasta nas ne predstavlja. Oni lopovluk smatraju normalnim. Demokracija je lakrdija ako je čovjek gladan. Vrijeme je da se probudimo i povratimo dostojanstvo“, ispaljuje gorljive parole Diego Canamero Valle, jedan od organizatora nečega što se priprema već dugo, a svoj će vrhunac doživjeti na sutrašnji dan. Radi se o Maršu dostojanstva, pohodu na Madrid, čiji bi broj sudionika mogao premašiti milijun. Rijeke ljudi iz raznih dijelova Španjolske pretvaraju se u moćne valove, a svoje zahtjeve iznose svi zajedno - radnici, studenti, seljaci...

Kada je početkom 1996. objavio komentar u kojem je Franju Tuđmana nazvao brutalnim diktatorom, Roman Latković zapečatio je svoju novinarsku karijeru. U središnjem Dnevniku HRT-a tada je objavljen poziv na njegov javni linč. Uslijedila je neviđena haranga, gdje su Latkovića po Rijeci tražili naoružani ljudi, prijetilo mu se smrću, prisluškivalo ga se i pratilo, a erupcija kolektivnog ludila završila je tako što je Latković zatražio politički azil u SAD-u i dobio ga. Od tada pa sve do prošle godine u Hrvatsku nije dolazio, a za Lupigu će prvi put nakon 18 godina progovoriti o nesretnim vremenima i događajima.

Propisivanje "sustavnog rada na glasu i scenskoj dikciji", normirana je istim onim sistemom koji "gutače samoglasnika" (u koje i sam spadam) ili isključuje ili govorno unificira. U takvom isključivanju nema mjesta za govornu drugačijost. Po takvoj logici bi mogli isključiti neke od najvećih hrvatskih glumaca - npr. Špiru Guberinu jer je mucao ili Almu Pricu koja je također imala govornu manu. Pledirajući za kazališni prostor očišćen od govorno drugačijih, umjesto da svojom kritičkom izvedbom radi na povećanju njegove otvorenosti za svaki oblik manjinskog, Nataša Govedić reproducira dominantne segregacijske matrice, jasno markirajući tko u taj prostor može ući, a tko mora ostati vani.