„Da li to što Tomislav Karamarko nastupa kao s pameću razdruženi neofašist daje za pravo šefu države i pridruženoj stranačkoj kamarili da pokrene mehanizam društvenoga uzbunjivanja, i podmetne 'stabilnost države' kao alibi za prizemne političke obračune“, pita se Viktor Ivančić u novom broju tjednika Novosti, govoreći o „pijunskoj“ aferi, „slasnoj javnoj intrigi uobličenoj sentimentalnom suradnjom medija i vlasti, sa špijunima u pozadini, tajnim dokumentima i naivnom publikom“. Dakako, radi se o priči koju je zajedno s dijelovima tajnog dokumenta objavio Novi list prema kojoj je Karamarko zapošljavao osobe koje su pale na sigurnosnoj provjeri. Slučaj će možda završiti u analima struke kao uzoran kontraobavještajni rad, smatra Ivančić čiji tekst Lupiga donosi u suradnji s Novostima.

Iako su mediji donosili razne špekulacije o razlozima putovanja hrvatskog premijera u daleku Australiju, nitko nije mogao ni pretpostaviti što zapravo stoji iza svega. Naime, Zoran Milanović je odmah po slijetanju na australsko tlo od šokiranih policajaca zatražio azil, objasnivši da ga već više od dvije godine u domovini progone rebalans proračuna, manjak investicija i neprestani pad BDP-a, što mu je život učinilo nesnošljivim i nagnalo ga da san o boljoj budućnosti potraži na drugom kraju svijeta. Australski mediji objavili su da je ovo prvi visoki politički dužnosnik neke zemlje koji se odlučio skloniti „Down Under“.

Ako je suditi po komentarima na portalima i forumima, jasno je da postoji određeni udio u javnosti koji osuđuje i sam izbor Aleksandra Stankovića da u „Nedjeljom u 2“ ugosti srbijansku istraživačku novinarku Brankicu Stanković. S jedne strane, prigovara mu se što je izabrao ovu gošću i ovu temu u trenutku u kojem za Hrvatsku "ima bitnijih stvari", dok na najnižoj razini rasprava biva pretvorenom u čisti, ideologizirani napad s desno-konzervativnog fronta. Dokaz je to dubine samozavaravanja prosječnog Hrvata i odsustva usmjerenosti službene politike kada je riječ o problemima koji ne samo da su bitni, nego su vjerojatno i najbitniji jer predstavljaju zdravi temelj.

„Treći entitet, ukratko, genijalna je podvala hrvatskih šeika i narkobossova, kojom su oni što bi s vilama i bakljama trebali nasrtati na dvorce svojih pljačkaša, volšebno pretvoreni u njihove tjelohranitelje, naoružanu stražu na kapijama njihova Beverly Hillsa“, piše Boris Dežulović u svojoj novoj kolumni za Oslobođenje. Uz opasku kako je u samo dvadesetak godina, koliko traje borba za treći entitet, broj Hrvata u BiH pao za trećinu i danas ih je otprilike isto kao i davne 1910. godine, ali da su lopine koje su u tih 20 godina pokrale „i plaće i penzije i dječje doplatke i stanove i ušteđevine i tvornice i zlatni sat iz djedova groba“ konačno "naše" lopine, Dežulović zaključuje da je borba za Treći entitet poprilično profitabilan posao.

Hrvatska nogometna reprezentacija je, a to treba konačno javno kazati, u potpunosti dizajnirana po profilu i željama Franje Tuđmana, čovjeka kojem su sport i sportski uspjesi služili za legitimiranje militarističkog kulta i ideje o jedinstvu vođe i nacije. Nije se tijekom svih ovih godina nikada našao ni jedan, jedini igrač koji bi eventualno oponirao inače ekskluzivno hadezeovskom običaju držanja ruke na srcu za vrijeme intoniranja nacionalne himne. Nogometna reprezentacija ispostavila se kao najčvršći bastion tuđmanizma, ne uspjevši izroditi ni jednog, makar simboličkog Ljajića, koji bi jednostavno mirno s rukama iza leđa odslušao Lijepu našu.

Prošlo je točno mjesec dana otkad su Bosanci i Hercegovci uzeli stvar u svoje ruke. A stvar se zvala Molotovljev koktel. Sedmog veljače leta 2014. poslušalo se Adnana Hamidovića Frenkija i išlo se rušit, učinilo se da malo ... gori. U tih mjesec dana izdogađalo se svašta - bilo je batina, hapšenja, prijetnji, zalijetanja u prosvjednike automobilima, difamacija, subverzija, prosvjednike su obigravale policijske marice, okruživali pendreci i pištolji s mecima u cijevima, podizane su optužnice za terorizam... Građani su na to odgovorili udruživanjem u plenume, a negdje je njihov trud urodio plodom.