Uspješno smo očistili svoje redove i danas je Hrvatska demokratska zajednica stranka domoljubne sirotinje, izjavio je prošlog tjedna predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, i – ostao živ. Dakako, radi se o izuzetno licemjernom populizmu, što je jasno tek letimičnim uvidom u imovinske kartice onih koji se, eto, drče „krstiti“ se „domoljubnom sirotinjom“ dok raspolažu višemilijunskim nekretninama, debelim bankovnim računima i mjesečnim primanjima od kojih sirotinja živi skoro godinu dana. Ljudi koji predstavljaju HDZ, pokazat će se, sve su samo ne „domoljubna sirotinja“.

Ovo je znak za uzbunu Zagrepčankama i Zagrepčanima koji ne mogu redovito plaćati mjesečne račune Zagrebačkog holdinga te upozorenje nemarnima i onima koji to tek namjeravaju postati. Pričat ćemo o poslu i širenju posla utjerivanja dugova, koji vodi jedan od najmoćnijih hrvatskih odvjetnika Marijan Hanžeković. Njegov ured "dere kožu s leđa" naprijed spomenutima, sirotinji i nemarnima. Kako stvari stoje, dopise Hanžekovićevog ureda uskoro će primiti mnogi stanovnik glavnog grada. Čini se, naime, da je pred nama jedno neveselo razdoblje cijeđenja korisnika usluga zagrebačkih komunalnih poduzeća. Preporučujemo da se informirate, e kako se sutra ne bi morali informirati o ovršnom zakonu i odvjetničkim troškovima.

„Budući da se Hrvatska televizija pretežnim dijelom svoga sadržaja odavno potvrdila kao propagandna ispostava ideološkog pogona s Kaptola, nije pravo pitanje zbog čega Hrvatska biskupska konferencija ima pravo veta na izbor urednika vjerskog programa, već zašto ga nema kod izbora ravnatelja HRT-a. Goran Radman, koji je na čelo najveće domaće tvornice stvarnosti postavljen zahvaljujući reketaško-diplomatskim sposobnostima Ive Josipovića, u tom je smislu rezultat stanovite nedorađenosti sustava, ili – ako je ovaj ipak dorađen – njegove unutrašnje hipokrizije“, piše Viktor Ivančić u novom broju Novosti. U tekstu koji Lupiga donosi u suradnji s ovim tjednikom, Ivančić zaključuje da su prisavski odašiljači izdašniji u širenju crkvenih dogmi od kaptolskih zvonika.

Ovo je još jedna priča o prekarnom radu. Na temelju primjera s honorarcima u javnim medijima ili radnika ZC Lipik, koji, iako u državnom vlasništvu, već 25 mjeseci nisu primili plaću, imamo puno pravo vjerovati da će se priča o zaštiti prava radnika, koju bi trebala provoditi inspekcija rada, a potvrđivati sudovi, pretvoriti u mrtvo slovo na papiru. Godinama sam sjedila s kolegama honorarcima, a jednog od njih savjetnica je kod prijave za zapošljavanje pitala gdje je bio do sada, da sa 36 godina nema staža u knjižici. Šanse da se to promijeni u ovom su trenutku gotovo nikakve, a u Ministarstvu rada dobili smo tek neslužbeni komentar – zasad to nije među prioritetima.