Piše: Ha-Joon Chang, The Guardian

Prema podacima s burze, ekonomija u Ujedinjenom Kraljevstvu cvjeta. Nije to bilo kakav rast ekonomije, to je najveći rast u povijesti. Krajem listopada FTSE 100 (indeks 100 najvećih tvrtki na londonskoj burzi op.p.) dosegao je 6.734 bodova probijajući rekorde iz 2008. godine, od prije početka financijske krize (6.730 bodova zabilježenih u listopadu 2008. godine).

Od tada, je išao gore i dolje, no 21. veljače ove godine londonski se indeks popeo do novih visina zabilježivši 6.838 bodova. Ako nastavi ovim tempom uskoro bi mogao preći povijesni rekord od kada se indeks počeo bilježiti 1984. godine, a koji je zabilježen u prosincu 1999. kada je posljednjih dana dotcom balona iznosio 6.939 bodova.

Ha-Joon Chang - "Ovoga puta nitko ne nudi prihvatljivu teoriju" (FOTO: api.ning.com)

Trenutne razine cijena dionica na londonskoj burzi nevjerojatno su visoke ukoliko uzmemo u obzir da se ekonomija još uvijek nije oporavila od gubitaka izazvanih slomom 2008. godine. Dohodak po glavi stanovnika u Ujedinjenom Kraljevstvu danas je još uvijek niži nego što je bio 2007. godine. Ne treba smetnuti s uma da su i u tom razdoblju cijene dionica već bile duboko u teritoriju prvoklasnog balona.

MOŽE LI DRUGAČIJE - INTERVJU: Ovi ljudi odlučili su ponovno promišljati ekonomiju

U SLUŽBI „CARSTVA KAPITALA“: Nameću vam se recepti koji su propali svuda u svijetu

Situacija je još više zabrinjavajuća u Sjedinjenim Američkim Državama. U ožujku prošle godine Standard & Poor 500 indeks dionica (indeks baziran na 500 najvećih kompanija izlistanih na burzi u New Yorku) dosegao je najveću razinu u povijesti premašujući dotadašnji rekord iz 2007. godine (koji je pak bio već od rekorda zabilježenih prije pucanja dotcom balona), unatoč činjenici da se dohodak po glavi stanovnika SAD-a još uvijek nije vratio na razinu iz 2007. godine. Od tada, indeks je narastao oko 20 posto iako se dohodak po glavi stanovnika tijekom istog razdoblja povećao tek dva posto. Ovo sugerira kako se zapravo radi o najvećem balonu na burzama u modernoj povijesti.

Još više zapanjujuće od napuhanih cijena jest što, za razliku od prethodna dva balona koja su prouzrokovala krize, ovoga puta nitko ne nudi prihvatljivu teoriju objašnjavajući zašto su evidentno neodržive cijene dionica zapravo opravdane.

Tijekom dotcom balona, dominirao je stav kako će nove informacijske tehnologije u potpunosti revolucionarizirati naše ekonomije. Obzirom na to, objašnjavali su, burzovni indeksi će rasti (vjerojatno zauvijek) i dosegnuti nevjerojatne razine. Naslov knjige "Dow 36.000: Nova strategija profitiranja u nadolazećem rastu na burzi" objavljena u jesen 1999. godine kada Dow Jones indeks nije dosezao niti 10.000, dobro sumira duh vremena.

Uoči krize 2008. godine neumjereno visoke cijene nekretnina objašnjavale su se navodnim napretkom u financijskim inovacijama i novim tehnikama u ekonomskoj politici. Tvrdili su da su financijske inovacije - koje se manifestiraju u buljuku derivata i strukturirane financijske imovine, poput MBS, CDO i CDS - napravile ogroman korak naprijed omogućivši financijskim tržištima da bolje ocijene rizike eliminirajući pri tome mogućnost iracionalnih balona. S tim su uvjerenjem, u doba najvećeg balona na tržištu nekretnina u SAD-u, 2005. godine, Alan Greenspan (predsjednik uprave Federalnih Rezervi) i Ben Bernanke (predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika Predsjednika uprave Federalnih Rezervi) javno opovrgnuli postojanje balona na tržištu nekretnina - osim možda u nekim izoliranim sredinama, kako je rekao Greenspan.

"Kažu da se George Soros već kladi protiv američkih burzi" (FOTO: Ryan Lawler)

Istovremeno, bolje ekonomske teorije - stoga i bolje tehnike provođenja ekonomskih politika - tvrdili su, omogućuju vlasti da izravna manjkavosti koje tržišta sama ne mogu eliminirati. Robert Lucas, vodeći ekonomist "slobodnog tržišta" i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1995. godine, ponosno je izjavio 2003. godine da je "problem ekonomske depresije riješen". Godinu dana kasnije, Ben Bernanke (da, opet on) tvrdio je kako je, vjerojatno zahvaljujući boljim teorijama u monetarnoj politici, "svijet ušao u doba ogromne umjerenosti", u kojima je nepredvidivost cijena dionica minimalna.

No, danas nam nitko ne nudi novi narativ opravdavajući novi balon jer, zapravo ne postoji uvjerljiva teorija. Priče generirane da potaknu rast cijena dionica neambiciozne su: veći rast od očekivanog ili broj novokreiranih poslova, bolje prognoze za Japan, Kinu ili štogod. Dolazak nove mesije Janet Yellen na mjesto predsjednice Fed-a ...

Malo koji investitor na burzi vjeruje tim pričama. Većina njih zna da trenutne razine cijena dionica nisu održive, kažu da se George Soros već kladi protiv američkih burzi. Investitori znaju da su cijene dionica visoke uglavnom zahvaljujući bućkanju kvantitativnih olakšanja (QE - politika centralnih banaka kojima se stimulira ekonomija tako što centralna banka otkupljuje financijsku imovinu od komercijalnih banaka povećavajući količinu novca na tržištu i smanjujući opterećenost financijskih institucija koje ih posjeduju op.p.), a ne zbog snage koja proizlazi iz realne ekonomije. Zato i reagiraju nervozno na svaki znak da bi se QE mogao značajno smanjiti.

Kako god bilo, investitori na burzama pretvaraju se da vjeruju - ili se čak moraju pretvarati da vjeruju u te neuvjerljive kratkotrajne priče jer ih trebaju da bi opravdali (sebi i svojim klijentima) ostanak na burzi, obzirom na niske prihode s drugih strana.

Ha-Joon Chang u posjeti ekvadorskom predsjedniku Rafaelu Correai (FOTO: Miguel Romero)

Rezultat je, nažalost, da se stvaraju novi baloni povijesnih razmjera na burzama u Americi i Britaniji, dva najznačajnija tržišta na svijetu prijeteći nam još jednom financijskom krizom. Jedan od očitih načina da tu krizu spriječimo jest izbaciti prekomjerna likvidna sredstva koja preplavljuju tržište kombinacijom čvršće monetarne politike i bolje financijske regulacije špekulacijama na burzi (poput zabrane High Frequency Tradinga - vrste burzovnog mešetarenja baziranog na kompjuterskim algoritmima koji prodaju i kupuju obveznice u dijelu sekunde op.p). Dakako, postoji opasnost da bi takva politika mogla probušiti balon što bi stvorilo dodatni nered.

Dugoročno gledano, najbolji način da se slični baloni onemoguće jest oživiti realnu ekonomiju. Na kraju krajeva, balon je relativni koncept i čak i iznimno visoke cijene dionica mogu biti opravdane ukoliko su zasnovane na realnoj ekonomiji. Za to bi pak morali kreirati održiv rast potrošnje baziran na rastu plaća, a ne na rastu dugova. Trebaju nam veće proizvodne investicije koje bi povećale sposobnost ekonomije da proizvodi te regulacija financijskih kuća koja bi prisilila banke da pozajmljuju produktivnim poduzećima a ne potrošačima. Na žalost, to je upravo ono što vlasti u SAD-u i Britaniji ne žele učiniti.

Sprema nam se nevolja.

Za Lupigu s engleskog preveo: Mladen Barbarić

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: rrassessoria.com