Nastavak porezne reforme Zdravka Marića i Plenkovićeve vlade s nižim stopama poreza na dohodak od 1. siječnja još će dodatno povećati ekonomsku nejednakost u hrvatskom društvu. Primjerice, zbog poreznog rasterećenja oni koji sada primaju 6.876 neto, od Nove godine će dobivati 7.056 kuna, odnosno 188 kuna više. Oni s plaćom od 9.734 kune imat će 10.112 kuna, odnosno porast od 377 kuna. Ali plaće članova vlade i drugih visokih dužnosnika bit će za tisuću kuna veće, dok će menadžeri koji zarađuju mjesečno 26.000 kuna neto dobiti oko tisuću i pol kuna više.

I u prošlom mandatu rasterećenjem poreza na dohodak profitirali su oni s višim i visokim plaćama, takva je logika izračuna u sustavu s dvije stope poreza na dohodak, od kojih sadašnja druga, viša stopa „reže“ s 36 posto (a smanjit će se na 30 posto) plaće veće od 30.000 kuna bruto mjesečno, a takvih je samo 0,5 posto. Kad je na djelu tzv. flat porez, praktički samo jedna stopa, razlike se ne povećavaju proporcionalno nego puno više od toga. Nekadašnja SDP-ova koalicijska vlada imala je progresivniji porez, ali od vlade desnog centra u „netransparentno“ popljačkanoj Hrvatskoj realno i nije za očekivati progresivno oporezivanje. Nije ovo Francuska koja i dalje ima vrlo oštar porez na bogatstvo. 

Gotovo svim zaposlenima će se ipak povećati plaće ovim poreznim rasterećenjem pa stoga neće biti velikog nezadovoljstva. I oni s niskim plaćama dobit će neku „pinku“. To je potez da bi se više trošilo, a praktički jedino potrošnja može držati Hrvatsku iznad vode jer realne proizvodnje nemamo. U EU zemljama 2018. godine prosjek udjela PDV-a u BDP-u bio je 6,9 posto, dok je u Hrvatskoj iznosio 13,5 posto, s tim da nijedna druga država EU-a ne prelazi 10 posto, iznosi socioekonomski analitičar Toni Prug. Istina, Plenkovićeva vlada na početku svake godine povisuje minimalnu plaću, ovog puta za 150 kuna, pa će ona od Nove godine iznositi 3.400 kuna neto. Među zemljama EU-a to je ipak više nego u Bugarskoj (312 eura) i Latviji (430), dok je to u Rumunjskoj (466), a u susjednoj Mađarskoj (487 eura). 

Marićeva reforma ministrima će povećati plaće za oko tisuću kuna, dok će onima s prosječnim plaćama to povećanje biti manje od 200 kuna (FOTO: HINA/Edvard Šušak)

Povećanje ekonomskih i socijalnih nejednakosti trend je posljednjih desetljeća u cijelom svijetu, a posebno u Europi. Thomas Piketty taj trend ističe u obje svoje opsežne knjige, u „Kapital u 21. stoljeću“ i u „Kapital i ideologija“. 

„Upravo sada, u svim europskim zemljama, donjih 50 posto stanovništva posjeduje manje od 5 posto ukupnog bogatstva, dok najbogatijih 10 posto ima u svom vlasništvu oko 60 posto ukupnog bogatstva“, ističe Piketty. 

Hrvatski podaci pokazuju mnogo veću financijsku nejednakost. Objavljeni podaci o štednji u bankama u Hrvatskoj pokazuju da 1,7 posto štediša, njih oko 51.000, posjeduje čak 43 posto štednje u zemlji. Imaju oko 75 milijardi kuna, u prosjeku, dakle, svaki 1,5 milijuna kuna. Polovica onih koji štede na računima ima manje od 3.600 kuna. To su doista enormne razlike koje u Hrvatskoj iz godine u godinu rastu. 

U tri desetljeća poslije Drugog svjetskog rata u zapadnim društvima su ekonomske razlike drastično smanjene zahvaljujući progresivnom oporezivanju i redistributivnim politikama, a baš u tom razdoblju je, kako navodi Piketty - a to su gole činjenice - ostvaren najveći stupanj blagostanja i najveće stope rasta. Dakle, rast ide i uz više jednakosti i više solidarnosti u društvu.

Socijaldemokratske politike vodile su i nominalno lijeve i nominalne desne vlade, a Piketty smatra da je do promjene u takvoj politici zapadnih vlada došlo kada je nestao Sovjetski Savez kao nekakva stvarna alternativa političkim sustavima Zapada. I tako osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, a naročito u 21. stoljeću raste socijalni jaz u svim dijelovima svijeta. 

U razgovoru za Večernji list Piketty za Hrvatsku predlaže (sigurno bezuspješno) porez na bogatstvo milijunaša i milijardera, i pritom ne misli na „one koji posjeduju nekoliko stotina tisuća eura“. Jer, u zemlji Europske unije u 21. stoljeću ukupna imovina od nekoliko stotina tisuća eura zaista nije nešto što bi trebalo „kažnjavati“ poreznim rezovima. 

Kao što smo od zemalja-a EU-a slabiji i u mnogočemu drugome, tako i HNB-ova (a u sklopu istraživanja Europske središnje banke) Anketa o financijama i potrošnji kućanstava provedena u RH 2017. pokazuje da je prosječna imovina obitelji u eurozoni čak oko deset puta veća nego što je to slučaj kod hrvatskih obitelji. Istina, čak 85 posto naših kućanstava ima u vlasništvu nekretninu u kojoj stanuje, dok je u EU zemljama to dosta manje - 62 posto. Dodatnu nekretninu u Hrvatskoj posjeduje 23 posto kućanstava, čija medijalna vrijednost iznosi 20.000 eura. Ali, treba imati u vidu, od ukupne vrijednosti imovine u Hrvatskoj čak 97 posto je realna imovina, a tri posto financijska. Jedan od jakih razloga je privatizacija stambenog fonda koji je u socijalizmu bio u društvenom vlasništvu. No, osim toga, u Hrvatskoj je najisplativije bilo „štedjeti“ u nekretninama na kojima se moglo i dobro zarađivati iznajmljivanjem, ako su na moru. Opasnosti od ozbiljnijeg poreza na nekretnine svih ovih desetljeća nije niti bilo. 

Da nismo u svemu baš najgori pobrinula se bivša država, odnosno socijalistički sustav koji je velikom broju građana zapravo poklonio stanove (FOTO: Lupiga.Com)

Analiza izrađena za HNB (autori Marina Kunovac, Igor Jemrić i Igeta Vrbanc) ukazuje i na značaj lokacije glavne stambene jedinice - u primorju i Zagrebu više od 50 posto kućanstava može se svrstati u 40 posto najimućnijih, dok je u istočnoj Hrvatskoj taj udio manji od 20 posto.

Međutim, ostali su Europljani iz eurozone puno bogatiji od nas u financijskoj imovini - depozitima, udjelima u fondovima, dionicama, obveznicama i kešu. A kad je riječ o tzv. Ginijevom koeficijentu kojim se mjeri nejednakost u raspodjeli, osjetno su manje ekonomske i socijalne razlike u Sloveniji, Češkoj, Belgiji, Finskoj, Švedskoj, Austriji, Poljskoj, Nizozemskoj, Mađarskoj nego su to u Hrvatskoj. Veće razlike nego kod nas su jedino u Velikoj Britaniji, Italiji, Latviji i Estoniji. 

Cijeli svijet, Europa i Hrvatska su u krizi zbog koronavirusa, a upravo su velike krize i prilike za obnovu u punijoj solidarnosti i većoj pravednosti i pravičnosti. Je li onda u Hrvatskoj vrijeme za progresivniji porez za uski sloj najbogatijih?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"