Moderna vremena hrvatskim su radnicima donijela set izmjena Zakona o radu, za koje neki "slobodarski" mediji tvrde da im se treba veseliti: lako raskidivim ugovorima o radu, promoviranju potpuno nenadziranog agencijskog rada i mnogim poslodavcima milim ovlastima koje se ugrađuju bez suglasnosti sindikata u ZOR. U današnjem svijetu privatnog poduzetništva, kao što smo mogli vidjeti toliko puta do sad, radnici u pravilu mogu samo stajati sa strane i promatrati bogaćenje svojih vlasnika i uništavanje svog poduzeća dok ne završe na ulici. Zato vas vodimo u prošlost, 45 godina unazad, kada je profit poduzeća pripadao svima koji su ga stvarali.

"Stara, kad mi netko kaže 'regres', ja moram 'guglat' da vidim šta je to". Komentar je to kolege iz medijske kuće osnovane u ovom mileniju, na priču o dodatku za ljetovanje što ga je, doduše u bonovima, primio kolega iz novina, utemeljenih davno prije. U tim novinama, za razliku od mlade firme sarkastičnog kolege, postoje stvari nepoznate radnicima (naj)novije generacije recimo, sindikat i kolektivni ugovor. Za misao da bi jedna "novokomponovana" firma mogla imati sindikat, a kamoli da vodi računa o tome kako će se njen radnik odmoriti i pritom proći što jeftinije, danas je potrebno potpuno izgubiti razum. Zato ćemo odvrtjeti film unazad, u doba kada su građena radnička odmarališta.

I dok se s hrvatskih tribina uzvik „Za dom spremni“ ori u pravilu bez ikakvih sankcija, a klubovi i sportski komentatori uglavnom govore o fantastičnoj navijačkoj atmosferi, u civiliziranim zemljama takvi se izgredi rješavaju oštro i bez ikakve kalkulacije. Dokaz tome je slučaj navijača njemačke Borussije iz Dortmunda, koji je proteklog vikenda na utakmici protiv HSV-a uzvikivao nacistički pozdrav „Sieg Heil“. Njemački nogometni savez obožavatelju neslavne njemačke povijesti, odredio je kaznu trogodišnjeg udaljavanja sa stadiona, dok je mladićev klub bez ikakve zadrške bio još rigorozniji.

Čitajući tekst Jasne Babić objavljen na Lupigi, nisam mogao ne osjetiti se prozvanim, iako imenom nisam izričito spomenut. Tekst o kojem govori pisao sam ja. Jasna je neke stvari očigledno krivo percipirala. Vidno se sugerira da su mi izvori informacija bili Mladen Bajić i Vuk Đuričić. A nisu. Dapače, s Mladenom Bajićem u svojoj novinarskoj karijeri nikad nisam razgovarao, doslovno nikad, za razliku od Jasne, koja ga je čula i nakon uhićenja Nadana Vidoševića. Ne znam zašto Jasna ostavlja dojam uvrijeđene osobe jer je objavljeno i njezino ime na popisu isplaćenih honorara. Honorar je dobila, to je fakt i ne razumijem je li se očekivalo prešućivanje baš njezinog imena.

Zbog izmjena Zakona o radu hrvatski sindikati danas organiziraju štrajk. Na ovom mjestu vratit ćemo se u 1995. godinu, kad je pripreman prvi Zakon o radu. Najveći splitski novinar Miljenko Smoje za Feral Tribune tad je napisao tekst - "Policajci na konje". Na ovom mjestu donosimo vam dio tog teksta u kojem možete pročitati kako je Smoje doživljavao promjene Zakona o radu i demonstracije koje su, kao i danas, najavljivane tim povodom. Nezaboravni Smoje svoje redove ne posvećuje, kako bi možda očekivali, radnicima i njihovoj borbi, zakonodavcima i poslodavcima, nego policajcima, policijskim konjima i psima. Najtoplije preporučujemo splitskog velikana pisane riječi.

Zašto živjeti na Karibima ako se ne misliš kupati svaki dan? Skakati po valovima. Gledati turistkinje u oskudnim badićima. U iščekivanju jednog papira s pečatom odlučio sam uživati u svemu onome što nudi ovaj komadić Europske unije, pravi pravcati mali raj. Zato sam krenuo u žetvu šećerne trske, a potom i u degustaciju svakojake vrste ruma, pronašao svoj idealni ‘un petit ponche’, koji se nekada davno ovdje pravio u gotovo svakom domaćinstvu, sve dok Napoleon nije rekao stop destilerijama u dvorištima. Od sada mi ni surfanje više nije strano, što imam zahvaliti dvjema dragim djevojkama, a na koncu je uslijedio noćni izlazak, baš onakav kakav mi je trebao.