Prije svega, treba upozoriti kako njemačke tvrtke, poput Allianza, Porschea/Volkswagena, IG Farbena ili Siemensa ne treba trpati u isti koš sa, na primjer, IBM-om, Fordom, Coca Colom, Standard Oilom... Naime, po dolasku Hitlera na vlast čitava zemlja je upregnuta u nacističku mašineriju pa brojni nisu imali izbora. Ipak, to ne znači da ne treba kritički gledati na tipove poput Fritza Ter Meera koji je tijekom Nirnberškog procesa osuđen na sedam godina robije zbog planiranja Morowitza, poznatijeg pod imenom Auschwitz III. Fritz je odradio tek tri godine zatvora da bi već 1956. godine zasjeo na mjesto direktora Bayera nikada se ne pokajavši za svoja ne djela.

U Volkswagenu je svojevremeno tek jedna petina radnika bila plaćena za posao dok su ostali bili robovi koji su u proizvodne hale dovođeni iz koncentracijskih logora. No, kako rekosmo, to ne znači nužno da su se u upravi tvornice slagali s politikom Adolfa Hitlera. S njegovom se politikom nužno nisu slagali niti u IBM-u ili Coca Coli, međutim - novac ne smrdi.

Dobar posao je dobar posao makar vam ga ponudio sam Adolf Hitler, a moralne dileme u kapitalizmu ostavljene su sirotinji i ljevičarima na razglabanje. U međuvremenu, točnije, prije 80-ak godina, uprava Coca Cole u potentnoj njemačkoj ekonomiji vidjela je odličan izvor prihoda prodajući svoje napitke na novom tržištu. Nevolja se dogodila 1941. godine kada je zbog uplitanja države u tržište SAD počeo s ekonomskom blokadom Trećeg Rajha. Njemačka podružnica Coca Cole ostala je bez uvoznih materijala i više nije mogla proizvoditi Coca Colu. No, izvanrednom reakcijom na nove okolnosti Coca Cola GmbH napravila je novo piće za naciste samo od sirovina dostupnih na njemačkom tržištu. Tako je nastala - Fanta.

Osvježenje za konačno rješenje (FOTO: Pichicola.com)

U jesen 1939. godine New Yok Times je izvijestio kako će preko tri milijuna poljskih Židova biti deportirano i najvjerojatnije ubijeno. Dok su se u redakciji ovih novina zgražali nad sudbinom Poljaka, u nekoliko kilometara udaljenom Armonku, sjedištu IBM-a već su odmarali od teškog posla. Naime, ova je tvrtka Njemačku do tada već opskrbila sa stotinama svojih strojeva za masovnu obradu statističkih podataka zaradivši milijune od prebrojavanja vagona, u kojima su nacisti prevozili zlatne zube.

Te su pak zube, ponovo za određenu proviziju dakako, spremali bankari u Francuskoj. Tada već pretopljene u zlatne poluge. U tome je svesrdno pomagao Chase bank (danas JPMorgan Chase Bank) koja je zdušno pazila da Židovi ne bi slučajno mogli podići svoj novac.

Iako je većina tvrtki slijedila miris novca, neki su s nacistima surađivali i iz ideoloških razloga. Najpoznatiji je valjda Henry Ford koji je na 75-i rođendan od Hitlera dobio medalju namijenjenu strancima koji su doprinijeli "našoj stvari". Stari antisemit u Hitleru je vidio prirodnog prijatelja te je izdašno pomagao nacističku stranku donacijama. Führer mu se za to odužio unosnim ugovorom te je od Forda naručio teretna vozila. Tako da je ovaj izvanredno talentirani kapitalist koji je revolucionizirao proizvodni proces istovremeno poslovao i sa saveznicima i sa nacistima.

Suočeni sa nestašicom energenata nacisti su bili primorani tražiti pomoć. Ako na tržištu postoji potražnja, dakako da će se naći i ponuda. Znao je to i Rockefeller, jedan od vlasnika Standard Oila koji je za potrebe Luftwaffea preko britanske podružnice nacistima prodao 500 tona goriva potrebnog za zrakoplove koji će koju godinu kasnije bombardirati isto to mjesto odakle su dobili gorivo.

Da bi zadržali unosne poslove na Njemačkom tlu brojne su američke tvrtke bez pogovora poštivale njemačke rasne zakone. Kodak je tako otpustio na stotine Židova zaposlenih u svojim pogonima u Njemačkoj. To im se, dakako, višestruko isplatilo jer su dobili unosne poslove s državom.

Najpoznatiji, a najprešućeniji Bossov model (FOTOMONTAŽA: chschickhardt.blogspot.com)

Valja priznati nacistima da su, unatoč zvjerskom ponašanju imali stila u odijevanju. To, međutim nije slučajno. Zaslužan je pak član NSDAP-a - brend Hugo Boss. Ovaj je agilni poduzetnik osnovao tvrtku 1924. godine i kada je sedam godina kasnije bankrotirao odlučio je da mu se to više nikada neće ponoviti. Odmah se upisao u partiju i odlučio sponzorirati Schultzstaffel, poznatiji pod zloglasnom kraticom SS.

Momci u crnom su mu se pak odužili te je agilni poduzetnik od bijednih 38 tisuća maraka prihoda 1932. godine došao do preko 3.3 milijuna već 1941. godine. Do tada je već bio službeni dobavljač odjeće za SA, SS, a odijevao je i predzadnjeg papu Benedikta XIV dok je ovaj među misama služio i u Hitlerovoj Mladeži.

Allways Coca Cola (FOTO: americanexpatchiangmai.com)

Dok god je osnovna funkcija menadžmenta tvrtke dioničarima osigurati dobit, ne moramo se čuditi niti suradnji multinacionalnih kompanija s režimima poput onog nacističke Njemačke.

Lupiga.Com