Igre koje igramo odražavaju vrijednosti društva koje ih osmišljava i koje se njima zabavlja. Dok se mase njima igraju, povjesničari kulture koriste ih kako bi proučavali te vrijednosti obzirom da brojne igre, kako djecu tako i odrasle, direktno ili indirektno, nerijetko uče i moralnim vrijednostima. Najčešće se u igrama srećemo sa "zapadnjačkim" vrijednostima, no "bilo koji vrijednosni sustav može se promovirati kroz igre zavisno o želji dizajnera", tvrde autori studije "Juden Raus: Povijest najzloglasnije igre", Andrew Morris Friedman i Ulrich Schaedler koji su u svome radu proučili valjda najgnusniju igru ikada osmišljenu.

U prodaji za 4,50 reichs maraka (FOTO: Boar Game Studies 6)

Nije slučajno da se igra pojavila u društvu koje predstavlja jednu od najgorih epizoda u ljudskoj povijesti. Nakon što su nirnberškim zakonom 1935. godine Židovima uskraćena sva politička prava u Njemačkoj da bi im tri godine kasnije bile oduzete i putovnice, Kristalna noć jasno je naznačila što se sprema onima koji nisu otišli. Samo mjesec dana nakon tog tragičnog pohoda u prodaji se, za 4,50 reichs maraka, našla i ova igra.

No, da se s nacistima nije bilo za igrati govori tekst  u Das Schwartze Korps, službenom glasniku Schutzstaffela (SS-a), objavljen koji tjedan nakon što je igra izašla na tržište. Premda je tekst prepun antisemitske propagande, kako bi to uostalom i očekivali od službenog glasnika SS-a, neimenovani autor naglašava kako proizvođač igre samo želi zaraditi na nacističkom sloganu "Juden Raus".

Igraća ploča (FOTO: Boar Game Studies 6)

"Politički slogan 'Juden Raus' ovdje je iskorišten kao propagandni trik za izloge trgovina igračkama i trivijaliziran na zabavnu razbibrigu za djecu! Sama ideja gotovo da zaslužuje kaznu jer je savršena prigoda stranim židovskim medijima kako bi prikazali nacističke židomrsce kao nekakvu avet. Juden Raus! Da, svakako, ali i brzo van i iz kutija za igračke naše djece prije nego što budu zavedena groznom pogreškom kako se politička pitanja mogu riješiti tako da se par puta baci kocka", navodi Das Schwartze Korps 29. prosinca 1938. godine.

Prirodna težnja poduzetnika da oplodi kapital pa makar i na račun histerične mržnje s ekonomskog gledišta malog poduzetnika iz Dresdena po imenu Rudolf Fabricius, ako i jest degutantna, nije bila ni malo naivna niti puno drugačija od želje npr. IBM-a da zaradi na holokaustu prodajući svoje strojeve za statističku obradu podataka deportiranih u koncentracione logore. Logika kapitala nalaže da se novac oplodi, a moral nikada nije bio iznad profita.

Tekst iz glasila SS-a (FOTO: Boar Game Studies 6)

Napokon, kako je Fabricius mogao predvidjeti da će njegov plan da zaradi na račun konačnog rješenja osujetiti sami nacisti? Zar igra koju je distribuirao i kojoj je cilj skupiti Židove po gradu te ih poslati natrag u Palestinu nije na liniji? Zasigurno se i sam Fabricius pitao gdje je pogriješio, no činjenica jest da mu je nakon državne intervencije u vidu teksta u službenom glasilu SS-a onemogućeno predstavljanje igre na svim sajmovima.

Tako je ono što se naizgled činilo kao dobra poslovna ideja postalo pravi tržišni fijasko. Kako navode autori studije danas postoje tek dvije kopije ove igre. Jedna se nalazi u Muzeju židovske ostavštine u New Yorku dok je druga u kolekciji Instituta suvremene povijesti u Londonu. Ono što je najgore pak naglašavaju i Morris Friedman i Schaedler u zaključku svoje studije o povijesti najzloglasnije igre.

Pravila igre (FOTO: Boar Game Studies 6)

"Poruka mržnje koja se može iščitati u ovoj igri odzvanja i danas. Da se preimenuje u 'Srbi Raus' ili 'Muslimani Raus', ova bi bezvremenska tema rasističke mržnje i danas bila aktualna. Postoje brojna mjesta na svijetu u kojima bi takva igra naišla na publiku. 'Juden Raus' nas podsjeća da grozni trenutak u svjetskoj povijesti nije tek dio prošlosti. Gledano u tom svjetlu ova igra postaje više od neukusne fusnote povijesti igara. Ona je upozorenje svima nama", zaključuju autori studije.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: vagabondscholar.blogspot.com