
NA PUTU S KOJEG SU SE RIJETKI VRATILI: Auschwitz je mjesto cenzure
Zamislimo da putujemo planetom bez ikakvog znanja. Bismo li mogli pronaći ijedno mjesto koje bi izazvalo gađenje? Točnije, postoji li ijedno mjesto na planeti, bez "nevidljive ruke", koje izaziva tugu, bol, žaljenje, mučninu? S tim pitanjima sam krenuo na put s kojeg se mnogi nisu vratili, a oni koji su preživjeli i danas prenose vrijedna sjećanja. Auschwitz je pedancija. Arhitektura pažljivosti, truda i organizacije. Auschwitz je red koji zastrašuje nakon 74 godine tek onda kad preživjeli pričaju o toj estetici, o tim kutovima, o tim dimnjacima, o tim ćelijama, o bodljikavim žicama, o tornjevima, o jeziku, o glasovima. Auschwitz je mjesto cenzure i utoliko zastrašujući jer nosi elemente muzeja.