Možda je prekasno pet dana nakon beatifikacije pape Ivana Pavla II. napisati o tome pokoju riječ, a možda su i te riječi već svima dobro znane. Ipak, licemjerje koje se ne tiče samo grupe, ma koliko velike bile, ili pojedinaca, koliko god široko raspostranjenih, nego čovječanstva u cjelini, nije prekasno naglasiti i nekoliko puta ponoviti.

Bivši papa Benedikt XVI., činio se arogantnim mnogim katolicima, ali i onima koji ne pripadaju katoličkoj vjeri, a zamijenjen je simpatičnim i vedrim Jorgeom Bergogliom, odnosno papom Franjom. Otkad je nakon proglašenja manifestirao svoju inkluzivnost i nekatoličkog stanovništva u prvom obraćanju, pozdravivši ljude s „dobra večer“ umjesto s uobičajenim „hvaljen Isus“, otkad je odbijanjem da nosi pozlaćeni križ stavivši na prsa željezni inspirirao čak i hrvatski kler da učini isto, te kad se pročulo da umjesto službenog koristi javni prijevoz, kao da se stanovništvom razlegao ponegdje verbalizirani, a ponegdje šutljivi uzdah olakšanja. Napokon imamo modernog papu koji će dovesti Crkvu i njeno stado u korak s vremenom. Ipak, ova beatifikacija svjedoči o potvrdi onih grijeha iz katoličke prošlosti za koje bismo očekivali da će, u skladu s modernom i tolerantnom pojavom novog pape, biti ispravljeni ako već ne u smislu traženja oprosta, a onda bar u smislu neamenovanja istih.

Bivši papa Benedikt XVI., ostavljao je dojam arogantnosti kod mnogih katolika (FOTO: Mazur/catholicchurch.org.uk)

Glasovi koji su se najviše čuli onih dana neposredno prije beatifikacije pripadali su žrtvama seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva, koji tvrde da je papa Ivan Pavao II. odbijao čitati optužbe koje su dolazile na račun svećenstva, čime je znatno prolongirao upriličavanje procesa kažnjavanja pedofilskih svećenika. Pritom je najglasnija bila mreža SNAP (Survivors' Network od those Abused by Priests), koja okuplja 18.000 osoba iz 79 zemalja koje su bile seksualno zlostavljane od strane katoličkih svećenika. Papa Benedikt XVI., inače vrlo blizak prijatelj pape Ivana Pavla II., u jednom je trenutku tokom još jednog medijskog razotkrivanja pedofilskih skandala, zaprijetio svećenicima ekskomunikacijom budu li razgovarali s policijom o skandalima.

Blisko prijateljstvo pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. manifestirano je i u njihovim slaganjima oko sudskih procesa koji su se ticali „neposlušnih“ katoličkih svećenika. U vrijeme kad je papa Ivan Pavao II. bio papa, Benedikt XVI. je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere koja je odlučivala o tome kakvo će se djelovanje katoličkim svećenika tolerirati, a kakvo ne, dajući blaže ili strože kazne svećenicima. Papinom odlukom kao konačnom upućivala bi se kazna „neposlušnom“ svećeniku. Jedan od najpoznatijih slučajeva ovog tipa je bio slučaj Hansa Künga, švicarskog katoličkog svećenika, teologa i profesora emeritusa, kojeg su kaznili doživotnom zabranom podučavanja katoličke teologije i zabranom objavljivanja knjiga na temu katoličke teologije jer je sumnjao u dogmu papine nepogrešivosti te jer je u jednoj svojoj knjizi preispitivao Isusovu božanstvenost. Ovo nikako nije izoliran slučaj i papa Ivan Pavao II. ga je bio itekako svjestan, s obzirom da je s Benediktom XVI. kažnjavao ovakve svećenike.

Ovo nije jedina stvar oko kojeg su se dvojica papa, ali i ostali nadbiskupi, slagali. Ivan Pavao II. beatificirao je Majku Tereziju, svima nam dobro poznatu kao humanitarku koja je brinula o siromašnima po cijelom svijetu. Nedavna istraživanja, koja sve više prodiru u svjetsku, a nešto sporije u našu javnost, tvrde da je imidž Majke Terezije brižljivo iskonstruiran i da nema nikakve veze sa stvarnošću. Studije su pokazale da Majka Terezija nije imala zadovoljavajuću medicinsku opremu u svojim „Domovima za umiruće“, iako ih je mogla priuštiti jer je tražila i dobivala novac od raznih diktatora i bankara, i da je time ugrozila zdravlje brojnih ljudi. Brinula je samo o tome da se siromašni maknu s ulica i da ih se molitvom isprati u raj, jer se nije htjela petljati u političke i ekonomske razloge koji su doveli do siromaštva, ali nije imala ništa protiv da se umiješa u politiku organizirajući referendum u Irskoj za zabranu razvoda, boreći se za zabranu abortusa i kontracepcije.

Prije nego što beatifikaciju pape Ivana Pavla II. u svojoj svijesti smjestimo kao pozitivan čin vrijedi postaviti i neka pitanja (FOTO: Mazur/catholicchurch.org.uk)

Prema tim istraživanjima ispostavlja se da je Majka Terezija bila osoba koja se brinula za religiozno, a ne za zdravstveno stanje siromašnih (što ju nije spriječilo da se pred kraj života liječi u najskupljim američkim bolnicama) i koja je za tu brigu dobivala milijune i milijune za koje se ne zna gdje su završili, na što je Crkva upozoravana. Iako je kardinali nisu odmah poslije smrti željeli proglasiti svetom, papa Ivan Pavao II. je htio da se to dogodi za vrijeme njegovog pontifikata, a to se i dogodilo 2003. godine.

Osim što mora pripadati kršćanstvu praktičnom konfesionalnošću, osoba koja bi mogla biti kandidat za proglašenje svecem mora biti, prema kršćanskom nauku, pravedna i moralna. Prije nego što svi prihvatimo beatifikaciju pape Ivana Pavla II. i adaktiramo je u svojoj svijesti kao pozitivan čin, jer nam je u sjećanju ostao kao čovjek simpatičan i skroman, kao papa koji se prvi u ime Crkve ispričao za sve krvave grozote koje je Crkva počinila u prošlosti (što je, naravno, hvale vrijedno), razmislimo je li osoba koja je šutnjom štitila pedofile, kažnjavala svećenike zabranom rada zaslužila naziv sveca.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Mazur/catholicchurch.org.uk