Zagrebački studenski centar sinoć su preplavili biciklisti. Razlog neobičnoj sceni otvaranje je Pedalafesta,, a tim povodom razgovarali smo s Tajanom Sisgoreo iz Sindikata biciklista o problemima koji muče bicikliste u svakodnevnoj vožnji gradom dok se guraju i bore za prostor s automobilima, ali i o onome što će se događati na sinoć otvorenom festivalu koji će kulminirati u subotu kada će se Zagrebom provesti „kritična masa“. Srž svih problema, ustvrdit će naša sugovornica, je to što se gradski promet radi prema mjeri automobila dok su potrebe biciklista i pješaka manje važne.

Kad se u novinarskom tekstu kao forma organizacije rada spomene zadrugarstvo, prosječno (ne)informiran i natprosječno "domoljuban" hrvatski građanin pomislit će na komunizam, socijalizam, Jugoslaviju, Sovjetski Savez, Josipa Broza Tita... Potom će mu, vjerujemo, misao odlutati do Bleiburga, tumarati "križnim putem" i bespućima povijesne zbilje, da bi na koncu još jednom pogledao naslov, preskočio tekst o zadrugama i pod njega ostavio komentar u kojem spominje Goli otok, autorovu jugonostalgičarsku mater i ostatak obitelji. Drugi, nešto rjeđi tip prosječno (ne)informiranog građanina pokazat će zanimanje pa možda ponešto i naučiti o zadrugama i zadrugarstvu u Hrvatskoj i inozemstvu.

Zar da čistačice u školama svojim primanjima plaćaju gospodarsku krizu? Hoće li to donijeti uštede u državnom proračunu ili samo zaradu privatnicima koji će izrabljivati čistačice i kuhare? Pitanja su to koja pokreću sindikati skupa s referendumom o outsourcingu. Poruka 17 sindikata koji su organizirali peticiju za referendum kaže da bi outsourcing proizveo 100.000 izravnih žrtava, a to su zaposleni u javnom sektoru i njihove obitelji, dok bi neizravne žrtve bili svi građani koji bi imali lošije škole, bolnice, učeničke domove i javnu uslugu. Pozivaju volontere da im pomognu u skupljanju potpisa za donošenje zakona koji će zabraniti izdvajanje pojedinih djelatnosti iz javnog i državnog sektora, a koje će se održavati od 5. do 19. lipnja.

Polemika će biti, čak su nužne i poželjne, kako bi se i dalje, stalno i uvijek, rasvjetljavalo jedno vrijeme prepuno proturječnosti, kao što je sama povijest po sebi. Još više će biti osporavanja, također dobrodošlih, iako unaprijed izgubljenih. Dojam je to nakon iščitanih 240 stranica retrospektive i svjedočanstava, ponuđenih u knjizi Dragana Markovine „Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja“, u kojoj se 436 „imena u boji“ samo razvrstalo na crvenu i crnu polutku. Riječ je o knjizi koja će biti čitana, prepričavana, nadopunjavana vlastitim saznanjima i mišljenjima čitatelja – pa, što bi autor više i mogao poželjeti od takozvanog „običnog čitatelja“.

U ovom nastavku serijala tekstova o slučaju Plinacro donosimo vam nekoliko kratkih crtica koje precizno pokazuju kako je ova državna tvrtka nesavjesno poslovala novcem poreznih obveznika za vrijeme vladavine HDZ-a. Nažalost, nevjerojatno zvuči, ali je istinito, da ih za takvo poslovanje još uvijek isplaćujemo. U sedam priča čut ćete za kupovinu reklamnih balona, isplaćivanje dvostrukih otpremnina, kršenje odredbi o zabrani zapošljavanja, kupovinu stvari od kojih ni tvrtka ni porezni obveznici nemaju nikakvih koristi, pa sve do nevjerojatne informacije da i dalje plaćamo skupo životno osiguranje menadžerima koji tamo godinama ne rade.

"Prije godinu dana nisam ni pomišljala na rat. Danas, iako se u Lavovu ne događa ništa, sa strahom se pripremam na otvaranje portalâ, čitanje vijesti. Prošloga mjeseca moji su prijatelji počeli pohađati kursove hitne pomoći, jer ne znamo što će biti sutra", priča nam studentica Marjana Mazurak iz Lavova, nakon što smo se sklonile od kiše koja se sručila na taj, po veličini i arhitekturi centra, Zagrebu vrlo sličan grad, a po nepredvidivosti padalina sličniji Londonu. Lokalni vic dan nakon izbora u Ukrajini, koje je već u prvom krugu dobio, po pisanju Guardiana, "najbolji među najgorim oligarsima" - Petro Porošenko, kaže: "To nije kiša, to su suze Julije Timošenko"